Pad finalne potrošnje, rast potrošnje električne energije zbog promjena koje dolaze u strukturi korištenja energenata, sve veći prodor električnih automobila, kao i obnovljivih izvora energije (OIE) te jak naglasak na energetskoj učinkovitosti - mali je dio trendova iz vrlo opsežne analize, odnosno Zelene knjige, koju je danas u prostorima HGK predstavio Energetski institut Hrvoje Požar (EIHP) za razdoblje do 2030., s pogledom na 2050. Zelena knjiga će poslužiti kao ključna podloga za prijelaz na niskougljičnu energetiku i izradu dugoočekivane Energetske strategije Hrvatske.
Glavne odrednice razvoja energetskog razvoja su sigurnost opskrbe, energetska učinkovitost, elektrifikacija te čista proizvodnja. Temeljem toga te uvažavajući postojeće stanje energetskog sektora, demografske promjene, preuzete međunarodne obveze, ciljeve koji su postavljeni pred Hrvatsku u pogledu smanjenja emisija te ekonomske kriterije, EIHP je izradio dva potencijalna scenarija: jedan je nazvao ubrzana tranzicija, a drugi umjerena, koji je zapravo skromnija ocjena mogućnosti Hrvatske. Oba donose dekarbonizaciju, prelazak na OIE te smanjenje emisije stakleničnih plinova. Potencijalni scenariji su, uzgred rečeno, rađeni s pretpostavkama da će se do 2050. smanjiti broj stanovnika u Hrvatskoj na 3,95 milijuna, dok bi BDP po stanovniku trebao narasti od dva do dva i pol puta u odnosu na aktualni.
Smanjenje uvoza
- Način kreiranja energetske politike danas drastično se razlikuje od načina kreiranja prije deset i više godina. Zbog nužnosti ograničavanja i smanjenja emisija CO2, o čemu ovisi i energetski razvoj kako EU tako i Hrvatske, zapravo govorimo o razvoju energetsko-klimatske politike i nisko-ugljične energetske strategije. Potrošačima je potrebno osigurati konkurentnu, održivu i sigurnu opskrbu energijom, što će biti jedan od najvećih izazova nove energetske strategije. Energetskim tvrtkama potrebno je jasno i dosljedno, strateško opredjeljenje države uz odgovarajući zakonski i provedbeni pravni okvir kao nužan preduvjet za ulaganja, rast i razvoj - rekla je Marija Šćulac Domac,direktorica Sektora za energetiku i zaštitu okoliša HGK, prije samog predstavljanja Zelene knjige.
Pomoćnik ministra zaštite okoliša i energetike Domagoj Validžić kao tri glavne smjernice Strategije energetskoga razvoja istaknuo je rastuću, fleksibilnu i održivu proizvodnju energije, zatim povezanu energetsku infrastrukturu i veću energetsku učinkovitost.
- Moramo smanjiti uvoz i investirati u domaću proizvodnju energije. Kako bi se osigurao odgovarajući energetski miks, potrebna je povezana energetska infrastruktura. Moramo isto tako paziti da mjerama i kroz razvoj novih energetskih sustava ne djelujemo nepovoljno na život građana - rekao je Validžić.
Dva scenarija
Mario Tot s EIHP-a detaljnije je govorio o potencijalnim scenarijima i njihovim rezultatima. U prvom scenariju predviđa se smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2030. za 40 posto, odnosno za 75 posto do 2050. U razdoblju do 2020. očekuje se lagani porast ukupne finalne energije unatoč snažnim mjerama za povećanje energetske učinkovitosti na svim razinama. No, 2050. se očekuje da će finalna potrošnja biti 30 posto manja u odnosu na 2016., a najveće smanjenje se očekuje u prometu i sektoru kućanstava. Štoviše, potrošnja energenata će se u kućanstvima do 2050. smanjiti za 50 posto u odnosu na 2016. Tako snažno smanjenje potrošnje rezultat je dvaju trendova: povećanje razine energetske učinkovitosti u zgradarstvu, čime se smanjuje potrebna energija za grijanje prostora, te veća penetracija učinkovitijih tehnologija za grijanje, poput dizalica topline. Čak se očekuje i nestanak ogrjevnog drva iz uporabe pri čemu će jedan dio preuzeti moderni oblici biomase u obliku grijanja na pelete, brikete i sječku.
Nadalje, potrošnja fosilnih goriva će se u finalnoj potrošnji do 2050. smanjiti za dvije trećine, dok će se udio OIE značajno povećati. Ako se tome dodaju električna i toplinska energija proizvedene iz OIE, udio OIE u zadovoljenju finalne potrošnje iznosit će više od polovice ukupne finalne potrošnje. U istom se scenariju predviđa da se potrošnja električne energije značajno povećava te se očekuje da će do 2050. biti 1,73 puta veća u odnosu na 2016., kao i da će udio električne energije u finalnoj potrošnji u 2050. dosegnuti čak 45 posto, što je 2,4 puta više u odnosu na današnjih 19 posto. Električan energije će zauzeti i veći udio u prometu - u 2050. će električna energija zauzimati udio od 30 posto, a dizelsko gorivo 24 posto.
Dinamična tranzicija
Goran Granić, ravnatelj EIHP-a, je napomenuo da su sve analize rađene bez uključivanja poticaja i nisu suma želja, nego optimum za Hrvatsku te pokazuju smjer kojim bismo trebali ići, kao i najveće izazove koji su pred nama.
- Velike promjene se očekuju u zgradarstvu, a jedan od većih izazova je upravo obnova zgrada, o čemu će ovisiti hoćemo li moći održati režim u narednim godinama od tri posto godišnje obnove stambenog i poslovnog fonda. To je veliki izazov u financijskom i organizacijskom smislu. Drugi veliki izazov je promet, odnosno tranzicija s fosilnih goriva prema niskougljičnim. Vozni park se obnavlja iako nešto sporije nego što bi bilo poželjno, no vjerujem da će se stvoriti potrebni uvjeti za ubrzanje tog procesa. A električna energija postaje nosiva komponenta kompletne tranzicije. S obzirom na dinamiku koja se očekuje, radi se o tranziciji koja je veća od svega onoga što se događali u prethodnim godinama. Tražit će se dinamično prilagođavanje, no ako ne uspijemo riješiti energetski sustav bez prevelike administracije, uspjeh nema šanse – istaknuo je Granić, koji vjeruje da će u naredne tri godine ulagati u energetici više nego u prethodnih 100 godina.
Inače, procjena ukupnih ulaganja u razdoblju od 2020. do 2050. (bez zgradarstva) u prvom scenariju iznosi ukupno 160,4 milijardi kuna ili 5,34 milijarde kuna godišnje (133,7 milijardi kuna ukupnih ulaganja u drugom scenariju, odnosno 4,45 milijardi kuna godišnje). Najveći dio ulaganja se odnosi upravo na elektroenergetski sustav - 120,8 milijardi kuna u prvom scenariju, odnosno 100 milijardi kuna u drugom scenariju, koji je, inače, vrlo sličan prvom, samo što predviđa umjerenije trendove energetske tranzicije. Tako se do 2025. očekuje porast potrošnje ukupne finalne energije, što je pet godina kasnije u usporedbi s prvim scenarijem. Također se do 2050. očekuje smanjenje finalne potrošnje u prometu i sektoru kućanstava te jači prodor OIE iako manji nego u prvom scenariju, kao i promjena strukture energenata (do 2050. će u prometu električna energija zauzimati udio od 19 posto, a dizelsko gorivo 34 posto).