Betonska Opatija

Hoćemo li zbog bogatih turista zaboraviti na građane i uništiti još jedan jadranski biser?

AUTOR:

  • Luka Benčić

OBJAVLJENO:

8.2.2020. u 15:38

AUTOR:

  • Luka Benčić

OBJAVLJENO:

8.2.2020. u 15:38

CROPIX

U Brajšinom prolazu, jednom od onih rezidencijalnih dijelova Opatije koji se neće naći na turističkim razglednicama, početak maškara Opatijci su obilježili dizanjem pusta kojeg su nazvali Betonko Vrusić. Na drveni telefonski stup postavili su komadić novogradnje, konstrukciju od stiropora koja prilično uvjerljivo dočarava prizore kakvih je Opatija u zadnjih godinu i pol dana krcata. Na jednom od katova sjedi lutka, radnik u trlišu, s kacigom i limenkom pive, a uz njega je, uredno i “po zakonu”, izvješena tabla gradilišta.

Betonko Vrusić alternativa je “službenom” opatijskom pustu nazvanom Žbandani koji zaziva za Opatijce prilično apstraktnog krivca za sve loše što se dogodilo u prošloj godini, trenutno dežurnog hrvatskog negativca Milana Bandića. Betonko, naime, satiričke strelice odašilja u nešto konkretnijem smjeru, prema aktualnom opatijskom gradonačelniku Ivi Dujmiću kojeg mnogi ionako zovu malim Bandićem. Ovaj pust simbolizira betonizaciju, pošast koju je pomalo ocvalu “staru damu hrvatskog turizma” zahvatila u razmjerima kakve je malo tko od građana uopće mogao predočiti na temelju suhoparnih dokumenata kao što su prostorni planovi, urbanistički planovi i zloglasne točkaste izmjene.

Sve u turističke svrhe

Samo tijekom 2018. godine za Opatiju je izdano 96 građevinskih dozvola, a u 2019. još 42 nove. U periodu od manje od dvije godine u tom je turističkom gradiću, biseru Liburnije, prijavljeno čak 119 početaka radova. Betonske građevine, višekatni mastodonti, nepovratno mijenjaju vizure nekada ubavog austrougarskog ljetovališta koje je, doduše, još otkako je u 19. stoljeću prestalo biti primorsko ribarsko naselje te je upregnuto u turističke svrhe, uvijek balansiralo na granici kiča i pretjerivanja. No, austrijski su se graditelji s kraja 19. i početka 20. stoljeća brinuli da ne dođe do preizgrađenosti te da se potpuno ne naruši kvaliteta života lokalnog stanovništva i opstojnost komunalne infrastrukture s pripadajućim zelenim površinama i drugim javnim sadržajima. U novom investicijskom valu, iza kojeg stoje brojni i domaći i strani građevinski poduzetnici raznovrsnih fela, kako upozoravaju opatijski aktivisti koji imaju sve širu podršku lokalne javnosti, zabijaju se zadnji čavli u lijes nekadašnjeg urbanističkog sklada. Grad koji postoji zbog svojih stanovnika sada nepovratno nestaje.

Rijeka, 070220.
Reportaza o betoniziranjeu grada.
Prolaz Matka Brajse.
Pust Betonko Vrusic.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX
Srđan Vrančić / CROPIX

Betonizacija Opatije, pust Betonko Vrusić

 

Lokacija na koju su postavili Betonka Vrusića također je simbolična. U Brajšinom prolazu, na mjestu bivše barake, odnosno garaže, nedavno je sagrađena višekatnica koja strši, bode oči i mnogima koji tu žive zaklanja pogled. Već ranije, na početku susjedne Ulice Matka Laginje, na mjestu bivše prizemnice, ugostiteljskog objekta Starina, niknula je također višekatna kuća, malo je reći, u neskladu sa susjedstvom.

Robert Kurelić, bivši predsjednik opatijskoga gradskog vijeća, ističe da je to modus operandi investitora - kupovina starih kuća i objekata poput konoba i garaža koje onda, zahvaljujući nedorečenosti propisa, postaju višekatnice. Kurelić više ne participira u opatijskoj politici, jer se preselio u Rijeku.

- Brat i ja morali smo prodati naslijeđeni stan i podijeliti se. Brat živi u Irskoj, a kako su cijene kvadrata u Opatiji za obične građane nedostižne, sada živim u Rijeci. Novogradnje koje su niknule po Opatiji pune su praznih stanova, trenutno ih se gradi još desetak, a ne nazire se kraj daljnjem ‘korištenju’ prostora. Ove postojeće zjape prazne jer se stanovi prodaju po cijeni od 4-5 tisuća eura po kvadratu, što je, naravno, nedostižno za lokalce. S jedne strane grad se guši u betonizaciji, a s druge rapidno gubi stanovništvo koje iseljava jer si ne može priuštiti život ovdje. Unatoč svemu, Opatija je i dalje nekakav pojam, u centru grada, u što spadaju i dijelovi poput Vrutki, i dalje živi par tisuća ljudi, ali ako se ovako nastavi, grad će nestati - upozorava Kurelić, ističući da se, iako više nije u politici i ne živi u Opatiji, i dalje aktivno bori za spas svojega rodnog grada od gentrifikacije.

- Dok sam bio predsjednik Gradskog vijeća borio sam se za zaštitu prostora, spriječio nekoliko pokušaja rasprodaje imovine, organizirali smo tribinu o viziji urbanističkog razvoja te se konstantno zalagali za izradu konzervatorske podloge kao temeljnog dokumenta prostorno-planske zaštite prostora. Nakon izbora 2017. donijeli smo niz amandmana na UPU Opatija kojima smo, koliko-toliko, uspjeli ublažiti posljedice točkaste izmjene. Ujedno smo predvidjeli anketni arhitektonski natječaj za trg Slatinu, međutim, gradonačelnik Ivo Dujmić ga odbija provesti, odnosno, prebacuje ga iz godine u godinu, a trenutno je u planu za 2021. godinu - kaže Kurelić.

Opatijska povijest bolesti s gentrifikacijom seže u devedesete godine 20. stoljeća kada su stanove u vilama u povijesnoj jezgri te na potezu uz Lungomare, od Ičića do Voloskog, počeli kupovati domaći poduzetnici i cijene kvadrata su počele letjeti prema stratosferi. Lokalno stanovništvo iskoristilo je taj trend i krenulo prodavati svoje nekretnine te se seliti iz centra, u Vrutke, u novo naselje Kosovo, u obližnje Matulje ili, pak, u Rijeku. Cijela priča oko tržišta nekretnina zahuktala se dvijetisućitih, kada su kuće i stanove počeli kupovati ruski poduzetnici i puno je Opatijaca čekalo svog bogatog Rusa kako bi si riješili egzistencijalne probleme, no ta se dinamika donekle usporila s krizom iz 2008. i razdobljem recesije. Promjena vlasništva nad nekretninama, kao i prvi val građevinskih investicija iz dvijetisućitih, Opatijcima su pokazali što u praksi znači rasprodaja grada - gomila stanova i kuća koji su tijekom godine uglavnom prazni, rezanje stabala, nestajanje zelenih površina, razne preinake, kao i nemogućnost da se, uslijed birokratskog labirinta odvjetničkih ureda, novoosnovanih fiktivnih tvrtki i prokurista, uopće zna tko je pravi vlasnik nekretnine, time i naplati pokoja komunalna globa i upozori na nepravilnosti.

Rijeka, 070220.
Reportaza o betoniziranjeu grada.
Naselje Kosovo II.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX
Srđan Vrančić / CROPIX

Betonizacija Opatije, naselje Kosovo II

 

Kriza je gradnju širih razmjera u Opatiji zaustavila na nekoliko godina, no 2017. i 2018. gradilišta su počela nicati kao gljive poslije kiše, kao nikada do tada. Gradska vijećnica Neva Slani iz Akcije mladih, koja zajedno sa SDP-om i još nekoliko stranaka čini većinu u Gradskom vijeću, ističe da su tom tijelu, unatoč ovlastima, zavezane ruke, s obzirom na to da gradonačelnik Ivo Dujmić ima razne mogućnosti opstruiranja njihovih odluka.

- Ovdje se, s tim točkastim izmjenama, događa točno ono što se u Zagrebu događa s Milanom Bandićem. Točkasto mijenjanje Urbanističkog plana dovodi do uništenja ideje urbanizma. Nažalost, struka i javnost isključeni su iz postupka donošenja odluka. Propisi se zlorabe, zlorabe se definicije etaža, potkrovlja, zelenih površina, propisi o parkirališnim mjestima, objekt prođe tehnički pregled, a zelena površina nakon toga postane beton. Događa se ono što je građanima Opatije do jučer bilo nepojmljivo, uništenje same stare gradske jezgre - kaže Neva Slani.

Urbanistički planovi

S obzirom na to da njezina koalicija čini većinu u vijeću, Neva Slani se odlučila na prilično neobičan potez - danas će, na opatijskoj tržnici, grupa građana u koju je i ona uključena prikupljati potpise za peticiju u kojoj, od “izvršne i predstavničke vlasti Grada Opatije”, traže “stavljanje dijelova ili cijelih UPU naselja Opatija, Ičići i ostalih izvan snage i uvođenje privremenog moratorija na gradnju, svakako na potezu Lungomare - Carmen Sylva”. Također, traže i “hitne izmjene Prostornog plana uređenja Grada Opatije, donošenje Konzervatorske podloge za prostorni plan i potpunu promjenu dosadašnjih urbanističkih planova uređenja naselja Opatije i ostalih UPU”. To se posebice odnosi na “redefinicije pojmova čija se neodređenost zlorabi većom izgradnjom” odnosno sprečavanje “manipulacije s ukopanim etažama, potkrovljem i visinom zidova okoliša koji služe za dobivanje ekstra katova nakon izgradnje”, kao i “smanjenja maksimalne visine građevine, koeficijenata izgrađenosti i iskoristivosti, izmjene članaka nepovoljnih po domicilno stanovništvo, posebice o parkirnim mjestima” te napose “prekid prakse točkastih izmjena”.

Peticijom se zahtijeva i “zaštita zelenila od samovoljne, devastacijske sječe te odgovorno provođenje Odluke o komunalnom redu po pitanju zelenila”, potom “transparentni zahvati u prostoru uz sudjelovanje javnosti i lokalnih te drugih stručnjaka”, zatim “otvorena javna rasprava za sve takve projekte, kao i prodaje gradske imovine”, kao i “općenito zaštita opatijskog arhitektonskog i krajobraznog naslijeđa, pogotovo u zoni Lungomare - Carmen Sylva i provođenje zaključaka javne tribine o prostornom planiranju iz 2017.”

Na pitanje zašto vijećnici, ako smatraju da ih gradonačelnik opstruira i da je on kriv za postojeće stanje, nisu iskoristili svoju većinu i srušili proračun te tako isprovocirali nove izbore, Neva Slani odgovara da je teško očekivati da bi svi digli ruke za takvu opciju.

- To je potez koji bi stopirao normalno funkcioniranje grada, stalo bi financiranje i to bi štetilo brojnim građanima - kaže.

Rijeka, 070220.
Reportaza o betoniziranjeu grada.
Naselje Kosovo II.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX
Srđan Vrančić / CROPIX

Betonizacija Opatije, naselje Kosovo II

 

Ivo Dujmić u Opatiji je na vlasti od 2009., prvo kao SDP-ov gradonačelnik, a potom od 2017., kada je napustio stranku, kao nezavisni. Dujmić je, inače, prijatelj Milana Bandića koji je u Opatiji čest gost, no opatijski gradonačelnik negira da je odgovornost za aktualnu betonizaciju njegova.

- Urbanistički plan je donesen 2009., prije nego što sam bio gradonačelnik, i tada sam se kao gradski vijećnik protivio takvom donošenju. Tko ne vjeruje može provjeriti zapisnike. Upozoravao sam da bi se moglo dogoditi upravo ono što se sada događa, da će se posljedice osjetiti tek kada se počne graditi. Tada je bila kriza, investicije su stajale, a kada se tržište oporavilo, novac je sve jeftiniji i lako se do njega može doći, ponovno je krenuo investicijski val u građevinarstvu - kaže Dujmić.

Ističe i da je postojeća gradnja u Opatiji sukladna važećem UPU, kao i da imaju i mnogo zahtjeva za proširenje građevinskog područja kojima ne mogu udovoljiti sukladno važećem županijskom Prostornom planu.

Dujmić kaže da je i on svjestan da su razni nedorečeni propisi i odredbe, poput definicija etaža, potkrovlja i slično, uzrok toga da u Opatiji niču građevine koje izgledaju predimenzionirano.

- Svjesni smo da sva rješenja u prostoru nisu idealna te sam stoga Upravnom odjelu za prostorno planiranje Grada Opatije dao nalog da analizira stanje. Sukladno tome, predsjedniku gradskog vijeća Fernandu Kiriginu uputio sam amandman na Izvješće o pristiglim prijedlozima na ‘Javni poziv za podnošenje inicijativa - prijedloga i projekata u sklopu izrade stručnih podloga koje prethode izradi izmjena i dopuna prostornih planova na području Grada Opatije’, te ostale zahtjeve za izmjene planova, s prijedlogom zaključaka - kaže opatijski gradonačelnik.

Najvažnije izmjene koje Dujmić predlaže amandmanom su ograničavanje gradnje na području između Ulice maršala Tita i Nove ceste, potom korekcije visine, broja etaža i dužine zgrada te jasnije definiranje pojmova potkrovlja pri izradi budućih prostorno-planskih dokumenata.

Što se tiče zloglasnih točkastih izmjena UPU-a, Dujmić kaže da su se one donosile isključivo u svrhu gospodarskog razvoja Opatije, odnosno kako bi se realizirali projekti važni za grad.

Politička podmetanja

To su bile Luka Opatija, Vatrogasni dom, domovi zdravlja ili nova policijska postaja, jer je prijetilo da Opatija, a time i cijela Liburnija, ostanu bez policijske postaje. - Nikome se tu nije pogodovalo, to su politička podmetanja - veli gradonačelnik.

Prema njegovim riječima, peticija je potpuno nepotrebna jer je reguliranje gradnje zajednički interes.

- Sada trebamo sjesti svi zajedno, bez politiziranja, odrediti što se smije, a što ne smije, napraviti ono što je u interesu svih građana - kaže.

Na pitanje zašto, pak, nije spriječio da se to dogodi kada je preuzeo vlast, Dujmić odgovara da se “nije moglo znati kako će to točno izgledati prije nego što se počne graditi”.

- To je sada tako kako jest, svi ti objekti imaju građevinsku dozvolu. Ne možemo zaustaviti razvoj - odgovara Dujmić na pitanje što će učiniti s objektima koji su već sada nagrdili prostor.

Već i letimičan pogled na silne opatijske novogradnje ukazuje na to da je šteta po prostor dosta velika. U domeni turizma, Opatija posljednjih godina nastoji napraviti transformaciju iz ljetovališta za talijanske i austrijske umirovljenike u luksuznu destinaciju od četiri i pet zvjezdica i na tom polju napravljeni su znatni iskoraci. Međutim, kako to često biva slučaj na jadranskoj obali, turistički razvoj uglavnom podrazumijeva rapidno opadanje broja stanovnika i tom se trendu ne nazire kraj. Jasni i transparentni urbanistički i prostorni planovi, s pripadajućim propisima i odredbama koji štite prostor, možda ga neće zaustaviti, ali bi ga donekle mogli usporiti, barem do nekog boljeg vremena, kada će gradovi prestati biti samo kulise za turiste.