Grad Pula godinama donosi rješenja o komunalnoj naknadi, kao i naknadi za uređenje voda, no za iznos koji naplaćuju, tvrdi Amir Adžikić vlasnik tvrtke Antaris, ne pruža baš ništa.
- Godišnje samo za komunalnu naknadu plaćam oko 65,7 tisuća kuna, a dodamo li tome i slivne vode, koje iznose nešto manje 1.500 kuna mjesečno, dolazimo do ukupno 84.927 kuna. Kupio sam zgradu prije 19 godina i izračunajte koliki je to novac, a tvrtki poput moje je barem desetak, kaže ogorčeni Adžikić.
Prema rješenju o komunalnoj naknadi, grad je dužan pružati usluge košnje trave, uklanjanja suhih stabala i grana koje padnu te njihova odvoza, dužan je brinuti o javnoj rasvjeti, održavanju čistoće, ali oni to ipak ne čine, piše Glas Istre.
- Od 2000. godine nemamo nijednu sijalicu u cijelom krugu od 78.000 četvornih metara, u cijeloj zoni u kojoj, osim Antarisa, posluje i niz drugih kompanija, među ostalim i Dukat, Malvazija, Lesninino skladište, MDM Pirija, Velekem, Sijana project, a tu je i veleprodaja voća. Gradu sam napisao prigovor u kojem navodim da ne bježim od plaćanja komunalne naknade i slivnih voda, ali želim znati što mi zauzvrat nudi za taj novac. Grad uporno donosi rješenja o komunalnoj naknadi, a kad se bilo što dogodi, kažu da smo dužni sami održavati zonu dok, s druge strane, našim novcem uređuju okoliš Arene i ono što je u vlasništvu Grada – ističe.
Adžikić, smatra da je obveza plaćanja komunalne naknade na ovakav način neustavna jer grad za plaćeni iznos ne pruža potrebnu uslugu. S njim se složilo i Ministarstvo graditeljstva kojemu se 2012. godine i žalio. Tada mu je ministarstvo poništilo rješenje Grada, koji je potom Antarisu morao vratiti 225.095 kuna za komunalnu naknadu i 80.158 kuna za slivne vode za tri godine u periodu od 2010. do 2012.
- Grad nakon toga nije donosio nikakvo rješenje od 2013. do 2015., da bi nova počela stizati 2015. godine. Opet smo se žalili i tako smo došli do 2018. kada je drugostupanjska komisija poništila rješenja Grada za razdoblje od 2015. do 2018. temeljem čega nas je Grad oslobodio obveze plaćanja tih naknada u iznosu od 225.095 kuna. Međutim, 2019. donijeli su novo rješenje po kojem žalba više ne odgađa izvršenje kao ranije, te smo im jučer za prvo polugodište ove godine uplatili 42.463 kune kuna, iako smo i na to uložili žalbu. I dalje tvrdimo da Grad ne pruža nijednu uslugu kakvu inače uživaju drugi koji plaćaju komunalnu naknadu, a posluju u prostoru koji graniči s imovinom u gradskom vlasništvu- objašnjava Adžikić.
Dodaje kako se u više navrata obraćao gradskim vlastima kako bi riješili taj problem, ali nikad nije naišao na razumijevanje. Naprotiv, iz grada su mu poručili kako bi se svaka tvrtka trebala sama brinuti o području u svojoj neposrednoj blizini.
- Prije deset godina poplava nam je u objektu nanijela štetu od 700 tisuća kuna. Bio je poplavljeno cijelo prizemlje, a razlog tome je što Labinska ulica i dan danas nema riješenu oborinsku odvodnju. Mi nismo spojeni na rotor. Nema uopće rešetki na cesti za slivnike pa se sva voda koja se slijeva s Labinske ulice i iz smjera bivšeg Mercatora (Ulica Valica) skuplja ispred Antarisa, bivše Istre veletrgovačkog i Dukata, gdje nastaje jezero koje satima ne otječe. Svi kupci koji u tom trenutku uđu u Antaris ne mogu izaći sve dok voda ne oteče, a to je otprilike tri do četiri sata. Kupci koji žele nešto kupiti kod nas, a dolaze iz smjera Lidla, ne mogu prijeći cestu zbog poplave, niti mogu izaći iz auta jer je voda visoka 30 centimetara. Nema nijedne žarulje javne rasvjete u Labinskoj ulici, a udaljenost između dva kandelabra od Ulice Valica prema Lidlu je 260 metara, dok po zakonu mora biti 50 metara, što je maksimum - kaže Adžikić.