Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, kojem je Nacionalno vijeće za konkurentnost partnerska institucija, objavio je Svjetsku ljestvicu talenata 2018., na kojoj je Hrvatska na 54. mjestu od 63 države.
Hrvatska je poboljšala svoju poziciju za šest mjesta u odnosu na prošlu godinu i poboljšala svoju ocjenu sa 37,84 na 42,74 (ocjenu 100 ima prvorangirana zemlja), ali je više nego zanimljivo pogledati faktore u kojima smo najbolji i najlošiji ili pri dnu ljestvice.
Unatoč tome što naše tvrtke stalno ističu da sve više ulažu u edukaciju zaposlenika te iako smo posljednjih godina smanjili poreze na najviše plaće, sve je to još jako daleko od dovoljnog kada je u pitanju sposobnost zemlje da izgradi, privuče i zadrži nadarene osobe kako bi stvorila bazu talenata potrebnih za povećanje konkurentnosti i rast gospodarstva.
Pritom je iznenađujuće pozitivno da je Hrvatska, od svih faktora, najbolje pozicionirana po izdvajanju za obrazovanje po učeniku (11.), omjeru učenika i profesora u osnovnim i srednjim školama (12. i 9.), te efektivnoj stopi poreza na dohodak (33). Dakle, čini se da smo na makroplanu u boljem dijelu tablice (i to su sve statistički, čvrsti podaci), čak nam se i efektivna stopa poreza na dohodak polako spušta prema boljih 50 posto (po tom smo 2017. bili 37.). Dapače, prema troškovima života smo na 14. mjestu.
Međutim, rezultati ankete su pokazali da smo na 63. mjestu, na dnu ljestvice, kao i po privlačenju i zadržavanju talentiranih ljudi, po obuci zaposlenika, po kompetencijama višeg menadžmenta, i financijskim vještinama. Jako loše stojimo i kad je riječ o motivaciji zaposlenika (62.), visokokvalificiranim radnicima iz inozemstva (62.), praksi za vrijeme školovanja (60.) te visokoškolskom obrazovanju (60.). Iz svega je vidljivo da imamo problema upravo u mikroekonomiji kad je riječ o stvaranju i zadržavanju talenata, a da nije problem isključivo državna razina.