Intervju s Vedranom Šošićem

Ekonomist HNB-a o stanju na tržištu: 'Bankama je u interesu da njihovi klijenti prežive'

AUTOR:

  • Marina Klepo

OBJAVLJENO:

26.3.2020. u 12:58

AUTOR:

  • Marina Klepo

OBJAVLJENO:

26.3.2020. u 12:58

Zagreb, 190615. U organizaciji Hrvatske gospodarske komore odrzana je konferencija Investicijski plan za Europu - prilika za Hrvatsku na kojoj su predstavljeni svi aspekti Junckerovog plana. Investicijski plan za Europu odnosi se na mobilizaciju dodatnih javnih i privatnih ulaganja u iznosu od najmanje 315 milijardi eura u razdoblju 2015. do 2017.godine.
Na fotografiji: Vedran Sosic HNB.
Foto: Dragan Matic / CROPIX
Dragan Matić / CROPIX

Vedran Šošić

Hrvatska narodna banka gotovo svakodnevno donosi neku mjeru kako bi se financijski sustav što lakše prilagodilo ovim izvanrednim okolnostima. Koje su joj mogućnosti i ograničenja te kakvi se ekonomski trendovi mogu nazrijeti u ovom trenutku pitali smo Vedrana Šošića, glavnog ekonomista HNB-a.

Prema prvim procjenama, BDP bi ove godine mogao pasti pet do šest posto. Kakva su vaša očekivanja u ovom trenutku?

- Projekcije gospodarskog rasta su osjetljive na pretpostavke o brzini širenja pandemije i njezinom trajanju, a osobito o mjerama ograničavanja. Kako se svi ti parametri mijenjaju na dnevnoj razini, tako se i prognoze doslovno revidiraju iz dana u dan. U Kini, odakle je pandemija krenula, tijekom siječnja i veljače je vidljiva oštra kontrakcija industrijske proizvodnje, preko 13 posto, i još snažniji pad maloprodaje, preko 20%. Temeljem tog iskustva prognozeri očekuju da bi gospodarstvo EU moglo snažno kontrahirati u drugom tromjesečju. Zadnjih dana se spominju očekivanja godišnjeg pada BDP-a u drugom tromjesečju čak i do 10-ak posto, uz vrlo širok raspon zbog neizvjesnosti koja je izražena čak i u vrlo kratkom roku.

U drugom dijelu godine uglavnom se očekuje oporavak?

- Prema kraju godine prognozeri još uvijek uglavnom očekuju snažan oporavak BDP-a i povratak ekonomske aktivnosti prema razinama na kojima je bila početkom godine. Ako se ostvari taj scenarij, koji se još naziva oporavkom 'V' oblika, ne treba nas posebno plašiti pad koji bismo mogli pratiti do sredine godine. Gospodarska aktivnost mogla bi se vrlo brzo vratiti na staru putanju. No, kako nema jamstava da će pandemija biti stavljena pod kontrolu do sredine godine, moguće je da će negativni učinci duže potrajati. Tada govorimo o scenariju oporavka u obliku slova 'U'. Uskoro ćemo vjerojatno imati jasniju viziju prema kojem će se scenariju kretati gospodarstvo EU, a tako i hrvatsko, premda još nećemo raspolagati preciznim brojkama, osobito ako zbog pandemije bude trpjela ažurnost i točnost statistike.

Koliko ima smisla usporedba s iskustvom Kine, s obzirom na sve različitosti između te zemlje i ostatka svijeta?

- U novijoj povijesti nemamo iskustava s ovakvim zdravstvenim krizama. Ključne parametre koji određuju putanju gospodarstva trenutno ne mogu pouzdano predvidjeti ni epidemiolozi. Jedini vodič nam pruža činjenica da Kina prethodi nekoliko tjedana zbivanjima u Europi. Zaustavljanje porasta broja zaraženih u Kini i postupan povratak radnika na posao tako su i za nas ohrabrujući signali. No, zabrinjava mogućnost drugog vala zaraze u Kini koji bi pokrenuo i novi ciklus mjera nadzora. Uvažavajući sve razlike, Kina bi zapravo trebala navijestiti ostatku svijeta koliko je moguće usporedno održati gospodarski oporavak i nadzor nad širenjem virusa, odnosno prema kojem se scenariju oporavka krećemo.

Kako u strukturi hrvatske ekonomije turizam igra osobito važnu ulogu, za pretpostaviti je da će, u usporedbi s drugima, Hrvatska pretrpjeti i veću štetu?

- Hrvatska ima relativno visok udjel ranjivih uslužnih djelatnosti kao što su maloprodaja, ugostiteljstvo i pružanje usluga smještaja u ukupnom BDP-u. Također, tek 6-7 posto radnika uobičajeno radi od kuće, što je otprilike polovica prosjeka EU. Zbog takve je strukture i hrvatsko gospodarstvo nešto ranjivije na posljedice pandemije. Po tome ipak nismo jedinstveni, takve su gospodarske strukture tipične za mediteranske članice EU.

Koliko su poduzete mjere za pomoć gospodarstvu u ovom trenutku dostatne da zaustave negativnu spiralu? Mnogi se žale i smatraju da je potrebno više.

- Izvjesno je da niti u jednoj zemlji pomoć gospodarstvu neće biti takva da potpuno neutralizira učinke krize. Cilj mjera je očuvati radna mjesta i pomoći u preživljavanju tvrtkama koje će moći nastaviti poslovanje u normalnim uvjetima. Visoka neizvjesnost dodatno otežava djelovanje pa će se paketi mjera vjerojatno prilagođavati razvoju situacije. Pri tome svaka zemlja mora voditi računa i o vlastitom fiskalnom kapacitetu.

Situacija na tržištima, čini se, malo se primirila, barem kada je u pitanju tečaj? No, daljnje pritiske na slabljenje kune realno je za očekivati.

- Pritisci na tečaj u posljednja dva tjedna nisu rezultat ekonomskih fundamenata. Rekao bih da su financijske institucije nastojale ojačati svoju deviznu likvidnost u svjetlu rastuće neizvjesnosti. Dio investicijskih fondova i drugih ulagača zatekao se na početku krize s 'kratkim' deviznim pozicijama jer su očekivali jačanje tečaja s početkom turističke sezone. Budući da više ne očekuju jačanje tečaja, krenuli su zatvarati valutne pozicije i stvorili dodatnu potražnju za devizama. Većina deviza kojima je HNB intervenirao na tržištu i dalje je u sustavu. Banke trenutno raspolažu s otprilike 5 i pol milijardi eura likvidne devizne imovine što jača njihovu otpornost. Financijske institucije do sada su uglavnom namirile svoje potrebe za likvidnošću pa se i tečaj stabilizirao.

HNB raspolaže velikim deviznim rezervama, ali ni one se ne mogu beskonačno trošiti, zar ne?

- Višak na tekućem i kapitalnom računu platne bilance u protekloj godini procjenjujemo na približno 5 posto BDP-a. To je onaj prvi amortizer iz kojega možemo financirati uvoz za potrebe domaće potrošnje bez gubitka međunarodnih pričuva. A kontrakcija domaće potražnje sigurno će smanjiti i uvoz. Zato se trenutno ne može jednoznačno ocijeniti eventualne potrebe za trošenjem međunarodnih pričuva. Ako se i pojavi potreba za korištenjem pričuva, njihov iznos od gotovo 18 milijardi eura dostatan je prema svim uobičajenim metrikama adekvatnosti.

Na prvoj pravoj aukciji državnih obveznica HNB je od financijskih institucija otkupio iznos od oko četiri milijarde kuna, daleko više nego što je planirao. Zašto je bio tako veliki interes? U kojoj su mjeri, osim investicijskih fondova, državne vrijednosne papire prodavale druge financijske institucije?

- Gospodarske posljedice zdravstvene krize stvorile su određene točke naprezanja u globalnom financijskom sustavu. Iznenađuje stupanj podudarnosti tih pritisaka u različitim zemljama, neovisno o njihovim gospodarskim i financijskim razlikama. Recimo, čak je i u SAD-u snažno pala likvidnost tržišta državnih obveznica. Te obveznice inače predstavljaju sigurno utočište za ulagače u kriznim situacijama. Najveće središnje banke stoga su posljednjih dana poduzele radikalne mjere. Reagirale su snažnije nego u globalnoj financijskoj krizi, a njihove mjere su ujedno zbijene u vrlo kratkom vremenskom intervalu pa se opravdano može govoriti o globalnoj reakciji središnjih banaka bez presedana. Reakcija HNB-a uklapa se u takav narativ. "Zamrzavanje" tržišta domaćih državnih obveznica prijetilo je pokretanjem panične rasprodaje imovine i zaoštravanjem uvjeta financiranja za sve sektore gospodarstva. Reakcija HNB-a je stoga bila vrlo snažna.

Je li HNB postavio neke limite kada je u pitanju korištenje tog novog instrumenta? Ipak, velika kunska likvidnost u sustavu implicira i povećanu potražnju za devizama, pa i pritisak na tečaj?

- Za sada nisu postavljeni limiti kupovine obveznica, oni će ovisiti o stanju na tržištu. Banke i investicijski fondovi su prije intervencije imali kunske državne obveznice vrijedne otprilike 25 milijardi kuna, pa otkupljen iznos govori o intenzitetu reakcije.

Kada je riječ o bankama, i one aktivno sudjeluju u osmišljavanju svih mjera pomoći kompanijama i građanima, ali istodobno se čini da su i suzdržane u davanju obećanja. Primjerice, uvode moratorij, ali će u tom razdoblju ipak naplaćivati redovnu kamatnu stopu.

- Jasno je da će kriza imati znatne gospodarske troškove, a rasprava o njihovoj raspodjeli ozbiljno se zahuktala. Bankama je u interesu da njihovi klijenti prežive pa vjerujem da će u pregovorima o reprogramima dugova voditi računa o njihovoj sposobnosti plaćanja. Uostalom, i one će imati koristi od garancijskih shema države na nove kredite koji će pomoći dužnicima da premoste teško razdoblje.

Tek što su razinu loših kredita svele na neku prihvatljivu mjeru, sada će opet rasti, bez obzira na sva odgađanja i činjenicu da najmanje godinu dana neće morati za njih izdvajati rezervacije. U kojoj bi se mjeri to moglo dogoditi?

- Rezerve likvidnosti će sigurno pomoći, ali nadam se da će tvrtke sa zdravim poslovnim modelima, uz najavljenu pomoć, uspjeti prevladati probleme neovisno o vlastitim rezervama. Tada ni utjecaj na bilance banaka ne bi trebao biti velik. Upravo je stoga HNB najavio kako će do ljeta naredne godine razmjerno blago tretirati moratorije i reprograme kredite. Kada se neizvjesnost ponovno smanji, postat će jasnije koje će tvrtke biti u stanju nastaviti uredno poslovati.

Nakon svega, kako bi mogla izgledati hrvatska ekonomija za godinu do dvije; prilično je izgledna promjena njene strukture?

- To je pitanje za milijun dolara! Svi se nadamo oporavku 'V' oblika - brzom prevladavaju pandemije uz tek privremene gubitke ekonomske aktivnosti, odnosno bez trajnijih posljedica za gospodarstvo. Ako se produži trajanje pandemije i mjera za njezino suzbijanje, oporavak će kasniti, i teško se može očekivati povratak na staru putanju BDP-a. Neke se strukturne promjene ipak mogu naslutiti neovisno o brzini oporavka. Recimo, ionako velika uloga države u gospodarstvu mogla bi dodatno porasti, a relativno niska gospodarska otvorenost, koja se počela povećavati tek ulaskom u EU, mogla bi se smanjiti. Takve promjene mogu kratkoročno olakšati prilagodbu, ali u dužem roku ne bi bile dobre za gospodarstvo.

Poruke koje je centralna banka slala proteklih dana mogle bi se svesti na to da novca ima i da je najvažnije dobro se organizirati. Imajući u vidu velike potrebe financiranja, osobito rastući proračunski deficit koji će trebati pokriti, koliko je izgledno povećanje cijene zaduživanja, kao i smanjivanje štednje stanovništva?

- Nakon što su stvorene zalihe prehrambenih i higijenskih potrepština, izvjesno je da će osobna potrošnja pasti. Nametnuta su ograničenja za poslovanje i kupovinu, građani izbjegavaju društvene kontakte, a porasla je neizvjesnost u pogledu budućnosti, pa će štednja kućanstava još rasti. Određene se paralele ovdje mogu povući s globalnom financijskom krizom kada je, prema nekih procjenama, štednja kućanstava porasla za 7-8 posto raspoloživog dohotka. A domaća štednja svih sektora proteklih je godina već bila znatno veća od investicija, što je omogućilo razduživanje prema inozemstvu i jačanje međunarodnih pričuva. Za razliku od štednje, investicije bi se mogle smanjivati jer bi probleme s priljevom gotovine tvrtke mogle donekle kompenzirati odgađanjem planiranih investicijskih projekata. Građani bi porast štednje mogli usmjeravati u likvidne oblike imovine, u što spadaju i državne obveznice. Sve će to olakšati zaduživanje države na domaćem tržištu, a pomoći će i očekivani nastavak iznimno povoljnih monetarnih uvjeta na globalnoj razini. Trošak zaduživanja države stoga ne bi trebao znatnije rasti. Ipak, domaći javni dug je razmjerno visok u odnosu na usporedive zemlje, što donekle ograničava raspoloživi fiskalni prostor, ne može se trošiti bezgranično.