Iako je Iran u velikoj mjeri profitirao od ukidanja sankcija 2016. godine, ta se velika bliskoistočna zemlja po stupnju gospodarskog razvoja tek mora vratiti na razine na kojima je bila prije više od 40 godina. Naime, realni bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku u Iranu je još uvijek manji nego 1976. godine, kada je iransko gospodarstvo doživjelo vrhunac ekonomskog ciklusa, ocjenjuje se u studiji Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije (WIIW).
Stručnjaci Bečkog instituta ukazuju na niz razloga zbog kojih Iran nikako da se vrati na svojedobno već dostignutu razinu razvoja. Prije svega, upozoravaju u Beču, Iran se nakon Islamske revolucije 1979. godine našao u međunarodnoj izolaciji i pod sankcijama, a konstantno zategnuti odnosi Washingtona i Teherana desetljećima su samo dodatno stezali obruč oko Irana. Važna karika u cijeloj priči su i ratovi, koji su u velikoj mjeri oblikovali aktualno stanje iranskoga gospodarstva - od iračko-iranskog rata 80-ih godina prošlog stoljeća, pa do ratova u okruženju, prije svega u Iraku i Afganistanu.
Ovisni o nafti i plinu
Razloge zaostajanja Irana stručnjaci Bečkog instituta vide i u prevelikoj ovisnosti Irana o izvozu nafte i plina. Iran je, prema objavljenim podacima, druga zemlja u svijetu po rezervama prirodnog plina i četvrta po dokazanim rezervama nafte. U praksi to znači da iransko gospodarstvo, a posebno njegov izvoz, uvelike ovise o izvozu ponajprije "crnoga zlata", a onda i drugih energenata. No, iranski utjecaj na svjetskom naftnom tržištu, dijelom i zbog sankcija, u proteklom se razdoblju smanjio. Posljedica toga je i manje novca koji se od prodaje tog energenta slijeva u iransko gospodarstvo.
Jedan od razloga zaostajanja Irana stručnjaci Bečkog instituta vide i u demografskoj politici. Naime, nakon Islamske revolucije jedna od politika države postala je poticanje ljudi da imaju što više djece. Posljedica toga je da se stanovništvo Irana od 1980. do 2016. godine više nego udvostručilo, odnosno povećali s 39 milijuna, koliko ih je bilo 1980., na sadašnjih 80 milijuna. Velik dio stanovnika Irana su mladi. Takvo povećanje broja stanovnika stvorilo je velike probleme i izazove za iransko gospodarstvo.
Ni ekonomska politika vlasti u Teheranu nije baš blagotvorno djelovala na iransku ekonomiju, ističu na Bečkom institutu. Iransko gospodarstvo pod sankcijama karakterizirala je velika inflacija i slabljenje nacionalne valute, te jako upletanje države u ekonomiju na gotovo svim razinama. Državna paska nad ekonomijom u Iranu je i danas jaka, a i tamo se država pokazala kao loš upravljač.
"Revolucionarnom Iranu nedostaje ekonomskih znanja, što je dovelo do lošeg upravljanja ekonomijom", ističe se u studiji Bečkog instituta.
Prevelik utjecaj države
I u analizi Svjetske banke o iranskom gospodarstvu upozorava se na slične probleme. Za početak, ističu u Svjetskoj banci, iransko je gospodarstvo u prevelikoj mjeri ovisno o nafti i plinu, a time i o fluktuacijama cijena tih dvaju energenata. S druge strane, utjecaj države u industriji i financijskom sektoru i dalje je prevelik, ocjenjuju u Svjetskoj banci.
Unatoč tome, iransko se gospodarstvo počelo oporavljati nakon što su toj zemlji ukinute sankcije zbog nuklearnog programa. No, sada tu situaciju usložnjava odluka administracije Donalda Trumpa da se povuče iz nuklearnog sporazuma s Iranom i Teheranu ponovno nametne sankcije. To će, smatraju u Bečkom institutu, iranskim političarima dodatno otežati provedbu mjera kojima je cilj ekonomski ojačati Iran. Primjerice, kako ističu u Svjetskoj banci, planovi Vlade u Teheranu govore o postizanju stopa rasta BDP-a od osam posto godišnje.
Problem je što se potez Bijele kuće prema Teheranu događa u vrijeme kada se iransko gospodarstvo ponovno nalazi u uzlaznom ciklusu. Naime, nakon pada iranskog BDP-a od 1,6 posto u 2015. godini, gospodarski rast u toj zemlji u 2016. je, prema podacima Svjetske banke, dosegao vrlo visokih 12,5 posto. Preliminarni podaci za 2017. pokazuju da se iranski gospodarski uzlet prizemljio, pa procjene govore da je u prvoj polovici prošle godine stopa gospodarskog rasta u Iranu iznosila 4,5 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. No, i dalje se radi o razmjerno visokim stopama gospodarskog rasta.
Problematičan mirovinski sustav
Podaci Svjetske banke pokazuju i da je Iran u prošloj godini imao BDP u vrijednosti od 439,5 milijardi američkih dolara. Po tome, Iran je lani bio 26. po veličini gospodarstvo u svijetu. BDP per capita u Iranu u 2017. je, kako pokazuju podaci Svjetske banke, iznosio 5.415,20 USD, daleko manje nego u europskim zemljama, ali više nego u brojnim drugim zemljama u razvoju. Po tome, Iran bi se mogao svrstati u kategoriju zemalja koje su razvijenije od niza susjeda, poput ratom razorenog Iraka i Afganistana, ali i Pakistana, no još su daleko od onih zemalja s kojima bi se u Teheranu željeli uspoređivati, poput, primjerice, Turske.
I guranje problema pod tepih usporava razvoj Irana. U Bečkom institutu, primjerice, upozoravaju na i dalje sveprisutnu državu, zatim na neučinkovito upravljanje državnim poduzećima i problematičan mirovinski sustav, koji se, po njima, nalazi na rubu bankrota. K tome, stopa nezaposlenosti u Iranu razmjerno je velika: krajem prošle godine iznosila je, prema podacima Svjetske banke, 11,9 posto.
Privlačni hrvatskim tvrtkama
Pa ipak, iransko tržište ostaje magnet za zapadne kompanije. Među onima koje su zainteresirane za plasman roba i usluga u toj zemlji, kao i za investicije, su i hrvatske tvrtke. Među njima je i Končar, koji je na tom tržištu, putem gradnje hidroelektrana i trafostanica, prisutan desetljećima.
- To je izvanredno i ogromno tržište s velikim brojem mladih ljudi. Iran je za Končar bitan zbog poslova elektrifikacije i željezničkog prometa. Naime, tamo gdje imate puno mladih ljudi, potrebno je graditi i novu infrastrukturu, što podrazumijeva i elektrifikaciju željeznica. Mi u tome vidimo svoju šansu - kaže Darinko Bago, predsjednik Uprave Končar - Elektroindustrije.
Dodaje kako njihova iskustva pokazuju da im je u Iranu u usporedbi sa susjednim zemljama čak i jednostavnije poslovati.
- Mi tamo nismo imali problema. Ako ispunjavate uvjete koje od vas traže, poslujete normalno - napominje Bago.
Sličnim se motivima vode i druge hrvatske kompanije koje su već prisutne na iranskom tržištu ili na njega tek namjeravaju zakoračiti. I Iranci posljednjih godina pokazuju veliko zanimanje za Hrvatskom, u kojoj sve više vide ulaz na jedinstveno tržište EU-a. O tome svjedoče i podaci državne statistike, koja pokazuje da se hrvatski izvoz u Iran lani povećao za otprilike trećinu, dosegavši (još uvijek skromnu) vrijednost od 39,7 milijuna kuna, dok je uvoz iz Irana doživio ogroman skok, dosegavši vrijednost od 399,2 milijuna kuna. Zbog svega toga, novo zveckanje sankcijama Iranu i hrvatske tvrtke stavlja na igle.
- Naravno da smo zainteresirani za daljnji razvoj poslova u Iranu, ali to će već ovisiti o političkoj odluci. Ako se i EU pridruži sankcijama, i mi ćemo to morati poštivati - kaže Bago.
Iako hrvatske tvrtke pokazuju velik interes za iranskim tržištem, dio analitičara upozorava da ima prevelika očekivanja, dok su njihove realne mogućnosti, ako se uzmu u obzir ograničenja koja vladaju na tom tržištu, te jaka konkurencija izvana, puno manje.
- Iran je nešto 'mekše' tržište od europskog i potrošnja na njemu raste. Očekivanja su velika, ali okolnosti su drukčije. Mi slabo poznajemo to tržište, ne znamo kakvi su tamo rizici i koje institucije donose prave odluke. Zato su i rizici poslovanja na tom tržištu veći - zaključuje Damir Novotny, ekonomski analitičar.