Loša karma?

Cijene nekretnina u splitskim kvartovima nakon nedavnih zločina: 'Kupce zanima samo jedno'

AUTOR:

  • Eda Vujević

OBJAVLJENO:

3.2.2020. u 11:07

AUTOR:

  • Eda Vujević

OBJAVLJENO:

3.2.2020. u 11:07

HANZA MEDIA

Split

Kupce stanova u Splitu više je zabrinuo požar na Trsteniku u Papandopulovoj ulici krajem studenoga prošle godine nego trostruko ubojstvo u Varošu.

Potvrdile su to sve agencije za promet nekretninama s kojima je Slobodna Dalmacija razgovarala, a također su naglasili kako pucnjava u kojoj su tri mladića ubijena na Šperunu i u Radmilovićevoj ulici uopće neće utjecati na atraktivnost kvarta u kojem se zločin dogodio. Varoš je, naime, i dalje pri samome vrhu traženosti, a i po cijeni četvornog metra stambenog prostora, koji se kreće oko 3000 eura ili više, ovisno o mnogim čimbenicima.

– Koliko god stanova u Varošu, Getu i na Rivi ponudim, toliko će ih biti i prodano – potvrđuje Smiljana Trgo, vlasnica "Trgostana", najstarije agencije za trgovanje nekretninama u Splitu.

– Imam dojam da su cijene u tim kvartovima još uvijek u uzlaznoj putanji, s tim da je Palača hit-lokacija, gdje se stanovi prodaju i po 4000 eura za četvorni metar. Imam osjećaj da svi žele imati stan u Splitu – kaže Smiljana Trgo.

S druge strane, kaže i ona, nedavni požar u Papandopulovoj ulici ozbiljno je uznemirio potencijalne kupce, no ona kaže kako kupci u tome kvartu i oni u Varošu i Palači nisu ni približno usporedivi. Jedni traže stan za stanovanje, za život, a drugi – za biznis.

– Da, imala sam neke stanove baš u Papandopulovoj, ali kupci su odmah pitali ima li njihova zgrada nesmetan prilaz vatrogascima i hitnoj – kaže i Anita Buškulić, vlasnica agencije Anita Tim nekretnine, te nastavlja:

– Nažalost, neki su kupci odustali kad su shvatili koliko je zagušen prolaz do ulaza u kojem su se stanovi prodavali. Riječ je o ljudima koji su tražili stan za sebe, za život u tome stanu, a pomisao da bi mogli poginuti u požaru ili umrijeti jer im vatrogasci i Hitna pomoć ne mogu pravovremeno doći odbojna je. U Varošu se, pak, kupuje za posao, za turizam, za ulaganje, a ne za cjelogodišnje življenje, tako da su to dvije vrlo različite priče.

Ipak, sugovornici priznaju kako postoje stigmatizirani kvartovi, ali, još više, nekretnine s nekom vrstom stigme.

– Do prije desetak, dvadeset godina i Varoš je bio izrazito neatraktivna četvrt – kaže Smiljana Trgo.

Turizam je promijenio sve

– No, turizam je promijenio sve! To je bio kvart bez dobre rasvjete, neurednih fasada, zagušen, a bio je na glasu i kao kvart u kojem se nesmetano preprodaje droga, baš kao i Get. No promijenilo se sve, čak i dilanje, koje više nije ulično, nego, da tako kažem, motorizirano, a takvoj dostavi izložen je svaki kvart, kako u Splitu, tako i posvuda u Europi. Međutim, evo nedavno sam bila u Lučićevoj ulici na Skalicama, tamo gdje je uhićen Filip Zavadlav i gdje je odrastao. Kupce u toj ulici ne odbija to što je tamo netko uhićen zbog trostrukog ubojstva, nego ih izrazito odbija činjenica da se praktički ne može automobilom doći do ulaza, a pitanje parkinga je katastrofalno – dodaje Smiljana Trgo.

U užem centru Splita zapravo je potpuno okončan proces gentrifikacije, a to je, pojednostavljeno rečeno, proces u kojem se starije, jeftine građevine ili čak čitavi kvartovi pretvaraju u skuplje, luksuzne četvrti za pripadnike financijski moćnijeg sloja.

Proces je započeo prije desetak godina i već je ubrao prilično gorke plodove – dolaze ljudi koji si mogu priuštiti visoku cijenu nekretnine u kojoj je do tada živio netko kome je to bilo nužno zlo i tko će to drage volje prodati i preseliti se na drugo mjesto, možda izvan centra, što zapravo u potpunosti mijenja strukturu tog dijela grada. U Varošu i Getu to se već dogodilo. Apartmani su prevladali, male butige su nestale, obrti su izumrli, a zalogajnice procvjetale.

– Upravo imam takvu situaciju – kaže Smiljana Trgo. – Imam prodavača iz najuže gradske jezgre kojem više nije drago živjeti u golemoj turističkoj gužvi, koji je u svojoj zgradi ostao vrlo usamljen "starosjedilac" jer je većina njegovih susjeda stanove već prodala, tako da je i on odlučio prodati svoj. Cijena je izuzetno visoka, ali kupac je pronađen vrlo brzo – kaže gospođa Trgo.

I ona, ali i drugi agenti za prodaju nekretnina potvrđuju da stanovi u kojima se dogodilo ubojstvo ili samoubojstvo u startu gube na vrijednosti. Neke američke i europske studije pokazuju da je taj pad vrijednosti između šest i deset posto, međutim, takva mjesta nađu kupce nešto kasnije. Jedni ne bi ni u snu živjeli u takvome stanu, no drugima ta "loša karma" uopće ne smeta, osobito ako znači i nešto nižu cijenu četvornog metra.

Stigmatizirane nekretnine

– Nedavno trostruko ubojstvu u Splitu je presedan, fatalni i teški incident za koji mislim da neće utjecati na vrijednost nekretnina u Varošu – kaže Jasminka Biliškov, zamjenica predsjednika Udruženja poslovanja nekretninama pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, te predsjednica istoga tijela na razini Splitsko-dalmatinske županije, ali i vlasnica agencije Biliškov nekretnine.

– Mislim da većina potencijalnih kupaca nekretnina to gleda na isti način, a gledano iz kuta stranih kupaca stanova i kuća u Splitu, čak i na toj konkretnoj lokaciji to je posve zanemariv incident. Naime, čitava naša zemlja percipirana je kao vrlo sigurna, kao zemlja s niskom stopom teških delikata, i ovakav događaj ne utječe na tu percepciju.

Na izglede za prodaju znatno više utječu neki drugi čimbenici, a među njima je na vrhu pristup vatrogasnih i vozila Hitne pomoći zgradi koja je ponuđena na prodaju. Istina, u užem središtu grada, u Varošu i Palači, vrlo malo kupaca traži stan za stanovanje, to su uglavnom kupci koji žele uložiti novac u atraktivnu nekretninu koju će potom iznajmljivati turistima. S druge strane, mlade obitelji s djecom traže jeftinije stanove i nalaze ih u Solinu, Kaštelima i na rubnim dijelovima Splita – kaže Jasminka Biliškov.

– Što se tiče takozvanih stigmatiziranih nekretnina, onih u kojima se dogodilo ubojstvo ili samoubojstvo, i one se prodaju, ali s odmakom od nekoliko godina, kad se slegne doživljaj o nemilom događaju – kaže gospođa Biliškov.

No, koliko vremena treba proći da bi se na stanu, makar "u najlipšem dilu svita", počelo zarađivati? Koliko godina iznajmljivanja turistima mora proći da bi se otplatio apartman od 60 kvadrata plaćen 250 tisuća eura? Jako puno! Međutim, tvrde agenti, ulaganje u nekretnine još uvijek je relativno sigurno pa se novac, umjesto u bankama koje na štednju ne daju gotovo nikakve kamate, drži uzidan u sobe i apartmane splitskoga gradskog središta. Banka možda i propadne, a varoška kućica – teško.