Urušeno carstvo

Božidar Gorup: 'Posao imam, a s mojim bivšim tvrtkama vjerovnici neka rade što hoće'

AUTOR:

  • Vedran Marjanović

OBJAVLJENO:

7.2.2020. u 9:42

AUTOR:

  • Vedran Marjanović

OBJAVLJENO:

7.2.2020. u 9:42

Zabok, 040215.
Lug Zabocki.
Imanje zagorskog poduzetnika Bozidara Gorupa koji je nestao prije dvadesetak dana.
Na fotografiji: zgrada u vlasnistvu Bozidara Gorupa.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX

Zgrada u vlasništvu Božidara Gorupa, rješenje Trgovačkog suda i Božidar Gorup u krugu

Bjelovarskom Trgovačkom sudu dostavljen je prijedlog Financijske agencije za otvaranje stečaja u Gorup stočarstvu, jedinom preostalom dijelu negdašnjeg poslovnog carstva Božidara Gorupa.

Riječ je o prvom zagorskom milijarderu koji je najširoj javnosti postao poznatiji nakon misterioznog nestanka početkom 2015. i jednako misterioznog povratka u Klanjec, gdje je živio i vodio biznis, u studenome 2017. godine.

Nema veze

- S tvrtkom Gorup stočarstvo više nemam nikakve veze, kao ni s jednom tvrtkom iz sastava Gorup grupe - rekao nam je jučer Božidar Gorup. Na pitanje je li mu žao što će i posljednja tvrtka kojom je upravljao u najboljem razdoblju svoje poduzetničke eskpanzije vjerojatno biti likvidirana, Gorup kaže da na takav razvoj događaja više nema nikakvog utjecaja, pa, zaključuje, nema ni komentara.

- Kada govorimo o zahtjevu za stečaj Gorup stočarstva, iz kojeg sam se povukao prije pet godina, pravo je vjerovnika tvrtke da donesu odluku koju su donijeli i u to ne bih ulazio - dodaje nekoć najveći zagorski poduzetnik. Na našu opasku da strogo poslovno prilazi sudbini svojih negdašnjih tvrtki, Gorup odgovara potvrdno.

- To vam je tako, nema tu mjesta za emocije - zaključuje naš sugovornik. Na pitanje je li i dalje u biznisu, kratko nam je poručio da je zaposlen, zaključivši razgovor.

Božidar Gorup je nestao početkom 2015. u jeku pokušaja da nekolicinu svojih tvrtki koje se bave poljoprivredom, stočarstvom i trgovinom s ukupnim godišnjim prometom u najboljim godinama od oko milijardu kuna, osovi na noge u predstečajnim nagodbama.

Sam je, u listopadu 2014., zatražio predstečaj za svoje tvrtke Gorup d.o.o. i Gorup stočarstvo d.o.o., prijavivši u prvoj od njih “minus” od, kako je naveo u zahtjevima za predstečajeve, najmanje 150 milijuna kuna, a u drugoj od najmanje 200 milijuna kuna. U kasnijim postupcima pred Financijskom agencijom utvrđeno je da su dugovi u obje tvrtke dvaput veći.

U jedinom istupu za medije neposredno nakon “uskrnuća” 2017. pojasnio je da je privremeni nestanak bio njegov odgovor na poslovnu i životnu situaciju u kojoj se našao.

- Neki u takvim situacijama polude, neki odaberu skok s mosta, a ja sam otputovao - poručio je Gorup po povratku u Klanjec 2017.

U svakom slučaju, vjerovnici Gorupa d.o.o. nakon godinu dana razmatranja nagodbe koju je vlasnik predložio, odlučili su poslati tvrtku u stečaj. Činilo se da bi druga najvažnija Gorupova tvrtka mogla izbjeći scenarij prve. Vjerovnici Gorup stočarstva prihvatili su u listopadu 2015. vlasnikov prijedlog predstečajne nagodbe, no uslijedile su brojne žalbe i nagodba nikada nije prihvaćena na zagrebačkom Trgovačkom sudu.

Predvode banke

Gotovo četiri godine trajao je pokušaj Gorup stočarstva da dobije potporu vjerovnika za predstečaj u kojem bi se pokušalo spasiti tvrtku, a onda je u rujnu prošle godine Financijska agencija donijela odluku o odbačaju prijedloga predstečajne nagodbe. Jedina odluka koja može uslijediti nakon toga je stečaj, koji je Fina prvo zatražila na zagrebačkom Trgovačkom sudu, odakle je zahtjev proslijeđen na sud u Bjelovaru.

U pokušanoj predstečajnoj nagodbi Gorup stočarstvo utvrdilo je dug od 217,4 milijuna kuna, a listu vjerovnika predvode banke i Gorupovi poslovni partneri poput kutinske Petrokemije. Tvrtka potražuje od svojih dužnika 49 milijuna kuna, a na popis imovine iz koje se mogu namiriti vjerovnici stavila je 31 nekretninu.

Božidar Gorup na vrhuncu moći, prema dostupnim podacima, bio je upravljački ili vlasnički povezan s čak 54 tvrtke. Od onih koje je i osnovao pod svojim prezimenom, u stečaju su, osim Gorupa d.o.o., i kooperacija i prerada mesa, dok su obnovljivi izvori energije već i brisani iz sudskog registra.

Gorup stočarstvom upravlja Zdravko Lenard, a negdašnje Gorupove tvrtke koje su u stečaju imaju stečajne upravitelje.

Iako se nakon burnih događanja s Božidarom Gorupom može pomisliti kako su njegovi pokušaji da tvrtke spasi kroz predstečaj bili unaprijed osuđeni na neuspjeh, Gorup se, u zahtjevima za predstečajnu nagodbu, rukovodio istim onim argumentima kakve su zastupali i drugi koji su tražili taj način izlaska iz poslovnih poteškoća.

Gorup se, prije svega, pozivao na zaštitu svojih radnika, kojih je u svim njegovim tvrtkama bilo oko 300. Zatim je ukazivao kako bi i oko 2000 kooperanata koji posluju s njegovim tvrtkama moglo ostati bez robe i novca nužnih za redovitu proizvodnju. Zbrojivši i članove obitelji svojih radnika i kooperanata koji ovise o njegovim tvrtkama, Gorup je u zahtjevima za predstečaj baratao brojkom većom od 11.000 građana koji su ovisni o ishodu pokušaja da se njegove tvrtke spase predstečajnom nagodbom.

U zahtjevima za predstečaj Gorup grupa nije bježala od odgovornosti za poslovni slom, poslavši u predstečajnu proceduru dokumente u kojima se tvrdi da su se unutar tvrtki donosile pogrešne poslovne odluke poput preuzimanja drugih tvrtki te da se nije vodilo računa o cijenama repromaterijala s jedne strane i cijenama mesa na tržištu s druge.

Vjerovnici Gorupa d.o.o. nisu povjerovali u ostvarivost plana predstečajne nagodbe prema kojem je tvrtka, primjerice, prihod iz 2015. od 412 milijuna kuna trebala povećati na 600 milijuna kuna u prošloj godini uz dobit od 35 milijuna kuna iz koje bi se plaćali vjerovnici. Umjesto mukotrpnog predstečaja odlučili su se na namirenje iz stečajne mase, u koju je, među ostalim, uneseno 39 nekretnina u vlasništvu Gorupa d.o.o., ali i pod hipotekama banaka.

Sličan scenarij

Sličan scenarij na pomolu je u Gorup stočarstvu, u čijem se predstečaju kao jedan od vjerovnika pojavio i Božidar Gorup s potraživanjem od 40 milijuna kuna. I u njegovu slučaju, poput poslovnog sloma Ivice Todorića, brojne su tvrtke unutar sustava ostale dužne jedne drugima. Takva potraživanja u predstečaju, ne računajući pravila utvrđena u Lex Agrokoru, još i imaju neku težinu, no u stečaju uglavnom ostaju bez ikakve šanse za naplatu.