U sljedeća tri do četiri mjeseca, na zahtjev Općinskog suda u Pazinu, Vrhovni sud donijet će ogledni primjer u slučaju ništetnosti konverzije, što znači da više neće biti moguće da niži sudovi različito sude s tim u vezi. Zbog toga su, koliko su može čuti, sudski procesi zastali i svi očekuju konačnu riječ Vrhovnog suda, a retoriku su pojačali i predstavnici dužnika i banaka.
Saborski zastupnik stranke Snaga Goran Aleksić optužio je profesore trgovačkog prava Sinišu Petrovića i Tomislava Jakšića da “neargumentirano i proizvoljno agitiraju za interese banaka”. U članku koji su objavili, kaže Aleksić, navode da je konverzijom nestala osnova za vraćanje preplaćenih iznosa jer bi se u suprotnom korisnici tih kredita doveli u povlašteni položaj u odnosu na potrošače s euro kreditima te oštetile banke. On smatra da je osnova za obeštećenje kolektivna presuda i presuda Europskog suda utemeljena na Direktivi 93/13 koja nalaže da se u slučaju utvrđenja ništetnih ugovornih odredaba potrošač mora dovesti u stanje kao da tih odredaba nikada nije bilo.
Udar na sustav
- To znači da vrijedi samo početni otplatni plan u kunama s početno ugovorenom kamatnom stopom, odnosno da se svi preplaćeni iznosi s pripadajućim kamatnim stopama moraju vratiti potrošaču - rekao je Aleksić. Donose li Vrhovni sud na kraju odluku u duhu u kojem to očekuje zastupnik Aleksić, što će to značiti za bankarski sustav?
Premda se neslužbeno može čuti da su banke radile procjene, u HUB-u opovrgavaju takve informacije, ističući da to može napraviti samo Hrvatska narodna banka. Međutim, neke grube procjene analitičara govore da bi se konačni trošak mogao kretati u rasponu od 25 do 30 milijardi kuna. One se temelje na posljednjoj presudi zadarskog Općinskog suda kojom je konverzija proglašena ništetnom, a trošak zateznih kamata i drugih stavki bio je otprilike jednak iznosu samog kredita. Imajući na umu da je ukupna vrijednost kredita u švicarskim francima iznosila oko 28 milijardi kuna, pretpostavlja se da bi trošak mogao biti na sličnoj razini. Usporedbe radi, trošak konverzije iznosio je oko sedam milijardi kuna i unatoč očekivanjima da će on donijeti velike potrese, ne samo za banke, nego da će negativno utjecati i na devizne rezerve i tečaj kune, proces je ipak prošao bezbolno. U jednog godini veći broj banaka poslovao je bez dobiti, ali zahvaljujući visokoj kapitaliziranosti, pokazale su i visoku otpornost na taj šok. No, iznos od gotovo 30-ak milijardi kuna predstavlja čak polovicu kapitala banaka (59 milijardi kuna), pa bi to mogla biti sasvim drukčija priča. U najgorem slučaju, jedan bankar procjenjuje da bi se neke banke sigurno povukle s hrvatskog tržišta.
U Hrvatskoj udruzi banaka, međutim, prilično su uvjereni da neće doći do toga. U slučaju pitanja upućenog Vrhovnom sudu za ogledni spor, direktor HUB-a Zdenko Adrović smatra da sporazum o konverziji predstavlja posve novi pravni posao na koji ne utječu “utvrđenja iz kolektivnog spora”, pa tako ni ništetnost pojedinih odredaba kredita u CHF-ima.
Stav banaka
- Prema našem mišljenju, posve je pravno neobranjivo tumačiti da bi ugovor koji je jedna ugovorna strana morala sklopiti po sili zakona, mogao biti pravno ništetan. Prije svega zato što je taj sporazum novi pravni odnos, s glavnicom vezanom uz drugu valutu i kamatnim stopama koje su ugovorene unatrag određenom brojkom - smatra Adrović.
Prihvaćanjem ponuđenih uvjeta banke prema Zakonu o konverziji, smatra Adrović, potrošači su s bankama zasnovali nove ugovorne odnose u kojima su ugovorene nove glavnice, nove kamatne stope i izrađeni novi otplatni planovi s retroaktivnom primjenom od prvog dana otplate. Stoga se ti potrošači ne mogu vezati na utvrđenja iz kolektivnog spora, jer više nisu korisnici kredita vezanih uz CHF.
- Prihvatom konverzije stavljeni su u poziciju kao da nikad nisu ni bili korisnici CHF kredita. S obzirom na to da tzv. Zakon o konverziji sadrži i odredbe o vraćanju ‘preplaćenih iznosa’ jasno je da su u cijelosti obeštećeni - kaže Adrović.
U HUB-u se pozivaju na odluke Vrhovnog suda iz rujna ove godine i Ustavnog suda iz travnja 2017. u kojima se izražava stajalište da je postupak konverzije kredita bio dobrovoljan za korisnike kredita u švicarskim francima, koji su imali mogućnost izbora konvertirati kredit u eure ili nastaviti s otplatom vezanom uz CHF, dok je konverzija prisilna za kreditne institucije.
U zakonu također stoji da se otplata kredita, ako potrošač ne prihvati konverziju, nastavlja prema važećim ugovornim uvjetima. U tom slučaju, smatra Adrović, klijent bi se mogao pozivati “na utvrđenja iz kolektivne parnice i ostvarivati svih s time povezanih prava, pa i zahtijevati preplaćenu kamatu”.
Kolektivna tužba
U kolektivnom sporu koji se vodio protiv sedam banaka, sudovi su pravomoćno utvrdili da su dvije klauzule ugovora o kreditu (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa) ništetne. Svojim odlukama, objašnjava Adrović, sudovi nisu pravomoćno odlučili o tome da prestaje obveza korisnika kredita na plaćanje kamate uopće, nego da je prema korisnicima nepošteno ugovorena promjenjivost redovne kamatne stope jednostranom odlukom banke.
- To znači da i dalje postoji obveza korisnika kredita i na vraćanje kredita i plaćanje kamate - ističe predsjednik HUB-a. Svoje stajalište sud je obrazložio pozivom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača koji propisuju da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.
Prema podacima kojima raspolaže HUB, broj utuženih predmeta vezanih uz CHF je “jedna trećina broja s kojim u medijima barataju aktivisti koji pozivaju korisnike na podnošenje tužbi”. No, u slučaju da Vrhovni sud doista odluči da je konverzija bila ništetna, rijetko bi koji dužnik u švicarskim francima propustio priliku tužiti banku.