Tri sindikalne središnjice u četvrtak su zatražile smjenu ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića zbog protureferendumske kampanje i nekompetentnosti te objavile da izlaze iz Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV). Time se ponovno aktualizirala tema mirovinske reforme. O njoj, mirovinskim fondovima te tržištu kapitala razgovarali smo s regulatorom - Antom Žigmanom, predsjednikom Upravnog vijeća Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa).
Ministar Horvat najavljuje osnivanje novog Vladina tima za uočavanje problema u važnim tvrtkama. Čak i ako zanemarimo da je za praćenje brodogradnje imala Jadranbrod koji nije uspio prepoznati prave razmjere problema u Uljaniku, nije li posao Hanfe da prema novom Zakonu o tržištu kapitala prati izvješća kompanija?
- Točno je da prema novom Zakonu o tržištu o tržištu kapitala Hanfa od kolovoza prošle godine ima obvezu nadzirati tvrtke koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi. Mi smo već oformili tim ljudi koji radi na nadzoru financijskih i drugih izvješća više od 150 poduzeća u sklopu supervizije tržišta kapitala. Nadzor izdavatelja je izuzetno zahtjevan posao jer je na Hanfi da prati i sve ostale objave, koje nisu samo sadržane u financijskim izvješćima.
Trenutno vrlo detaljno analiziramo sva izvješća naših najvrednijih poduzeća i uskoro ćemo izaći s nadzornim mjerama prema onim poduzećima koja, primjerice, nepravilno objavljuju svoja financijska i godišnja izvješća. Primarni je cilj osigurati financijsku stabilnost, a poduzeća koja kotiraju na burzi, kao što pokazuje nedavni događaj s Agrokorom, mogu snažno narušiti financijsku stabilnost.
Kakva su dosadašnja iskustva Hanfe u nadzoru izvješća izdavatelja?
- Dosadašnja iskustva u nadzoru izdavatelja zasnivaju se na iskustvu zaposlenika te smo kombinacijom iskustva i entuzijazma mladih ljudi koji su radili na revizorskim poslovima osigurali kvalitetnu provedbu supervizije tvrtki na burzi. Uz pomoć konzultanata koji su plaćeni novcem iz EU i smjernica Europskog supervizorskog tijela za tržište kapitala (ESMA), razradili smo metodologiju po kojoj ćemo nadzirati izdavatelje dionica. Dosad smo na osnovu godišnjih izvješća za 2018. proveli detaljne nadzore najvažnijih poduzeća na burzi i pritom zatražili određena objašnjenja te ćemo, nakon što dobijemo odgovore, pokrenuti određene mjere bude li to potrebno. A one mogu ići od naloga za promjenu financijskih izvješća do opomena i prekršajnih prijava prema odgovornim osobama.
U Hrvatskoj trenutačno praktički nitko osim dobrovoljnih mirovinskih fondova ne nudi na bilo koji način primamljive štedne, investicijske, osiguravajuće ili kombinirane proizvode s ciljem osiguranja sigurne financijske starosti. Govori li to da nemamo adekvatnu regulativu, tržište ili nešto treće? Potražnja bi sigurno postojala.
- Kad govorimo o financijskom osiguranju starosti, treba istaknuti da je ukupni mirovinski sustav, pri čemu mislim na prvi, drugi i treći stup, izuzetno dobro pokrio taj aspekt mirovinske štednje. Ponuda financijskog osiguranja za starost umnogome ovisi o tome kakve prinose mogu ponuditi osiguravatelji. Nažalost, trenutno su prinosi vrlo mali pa osiguravatelji ne poduzimaju konkretnije korake oko kreiranja takvih mirovinskih proizvoda. Dodatno je njihov fokus i dalje na osiguranju automobila i druge imovine, od čega imaju izvrsne rezultate i manji rizik. Treba napomenuti da je Europski parlament usvojio uredbu o tzv. Paneuropskom mirovinskom proizvodu (PEPP). Taj proizvod omogućuje da razne financijske institucije - od osiguravajućih društva i investicijskih fondova do banaka i slično - prodaju mirovinske proizvode diljem EU. Naime, to je vrlo važno kako bi se omogućilo, recimo, našim radnicima koji odu u inozemstvo da novac koji su uštedjeli u fondu koji ima PEPP licencu mogu prebaciti u isti takav fond u inozemstvu i nastaviti štedjeti za mirovinu. Možemo očekivati da će polako tijekom sljedeće godine na naše tržište stizati ponude inozemnih društava koje će kreirati PEPP i nuditi ga našim radnicima.
Već neko vrijeme i država i mirovinski fondovi ‘prijete’ ulaganjima mirovinaca u infrastrukturne projekte. Međutim, to se jednostavno ne događa. Hoće li naše mirovinske uštede ostati pretežno u obveznicama Republike Hrvatske koje nose sve niže prinose, a zadržavaju vrlo značajne rizike ne baš uspješne tranzicijske ekonomije?
- Investiranje mirovinskih fondova prolazilo je kroz nekoliko faza, a sada očekujemo da uđe novo razdoblje. U trenutku pokretanja mirovinske reforme imovina mirovinskih fondova bila je uglavnom investirana u državne obveznice. Nakon toga je počela druga faza, u kojoj su se mirovinski fondovi okretali uglavnom domaćim dionicama, a trenutno su mirovinski fondovi u trećoj fazi, u kojoj proširuju svoje investicije na inozemna tržišta. Nova faza investiranja mirovinskih fondova trebala bi se odnositi na infrastrukturne projekte, što je novim izmjenama zakona o mirovinskim fondovima i omogućeno. Stoga se očekuje da Vlada odredi infrastrukturne projekte koji bi bili od interesa za državu i time omogući mirovinskim fondovima da u njih investiraju.
Jesu li mirovinski fondovi predložili zamjene za svoje predstavnike u nadzornim odborima u kojima su značajni dioničari? Što će se dogoditi ako to jednostavno ne učine u zakonski predviđenom roku? Vjerujete li da doista ima smisla onemogućiti mirovinskim fondovima da stavljaju svoje zaposlenike u NO-e tvrtki u kojima su važni dioničari?
- Rok za zamjenu predstavnika u nadzornim odborima je kraj lipnja i, prema dosadašnjim objavama dnevnog reda skupština, mirovinski fondovi dovode neovisne članove. Budući da se radi o zakonskoj obvezi, za kršenje postoje sankcije koje će Hanfa početi provoditi nakon što prođe zakonski rok i obave se nadzori u poduzećima u kojima mirovinski fondovi imaju svoje predstavnike. Kada govorimo o tome ima li smisla da mirovinski fondovi imaju neovisne predstavnike, treba istaknuti da su analitičari i savjetnici primijetili da mirovinski fondovi imaju prevelik osobni utjecaj kroz nadzorne odbore u kojima sudjeluju. Kada govorimo o dugoročnosti ove mjere, može se reći da bi rješenje moglo biti u blažem obliku u kojem bi mirovinski fondovi mogli biti prisutni u jednom poduzeću koje je za njih strateški važno. Time bi se mirovinski fondovi više koncentrirali na za njih važne projekte.
Ministar Pavić tvrdi da će odustajanje od njegove ‘mirovinske reforme’ donijeti 45 milijardi kuna gubitka, a bivši ministar Mršić, pak, da je to samo kap u moru jer će rashodi za mirovine od 2019. do 2040. godine (sadašnjih oko 40 milijardi, uz pretpostavku godišnjeg povećanja mirovina od 4 posto) narasti na 1000 milijardi kuna. Vjerujete li da je Pavić ponudio sistemski održivo rješenje ili nešto parcijalno, što ionako ne rješava problem koji imamo?
- Provođenje mirovinske reforme nikada nije popularno niti jednostavno. Ovom mini reformom pokušalo se popraviti određene nelogičnosti. Međutim, ono što je važno jest da se ovom reformom sačuvao drugi i treći mirovinski stup. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja se oduprla posezanju u mirovinsku štednju nakon krize. Puni smisao i efekti mirovinske reforme vidjet će se onda kada će u mirovinu ići oni koji su cijeli svoj radni vijek uplaćivali u drugi stup. U vezi s mirovinskom štednjom naglasio bih da je jako važno podizanje financijske pismenosti budućih umirovljenika, što je i obveza mirovinskih društava po novom Zakonu i tu još očekujemo da se mirovinska društva snažnije angažiraju na promoviranju dobrovoljne mirovinske štednje. Ukupna mirovina pri odlasku u mirovinu treba biti kombinacija prvog, drugog i trećeg stupa, pa će onda i mirovine biti izdašnije.
Trošak koji spominjete pokazuje da se radi o igri velikih brojki koje uz male promjene u izračunu mogu u dugom roku dovesti do velikih troškova.
Imamo gospodarski rast, ali se taj rast ne odražava na živost tržišta kapitala, pogotovo ne na ono što gledamo na domaćoj burzi. Zar je doista nemoguće složiti malen i provediv program oživljavanja domaće burze?
- Oživljavanje domaćeg tržišta kapitala nakon posljednjeg brisanja jednih od najvrednijih dionica s tržišta nije jednostavno riješiti jednom strategijom. Postoji nekoliko glavnih točaka na koje bi se strategija trebala oslanjati. Prrije svega, imamo porezni aspekt koji više opterećuje cijeli sustav nego što proračun ima koristi od tog poreza, što smanjuje atraktivnost ulaganja na tržištu kapitala za male investitore. Nadalje, važno je proširiti trgovanje za male investitore na državne obveznice. Naime, državne obveznice uglavnom završe kod mirovinskih fondova i investicijskih fondova i ništa ne ostane za male investitore. Uz to postoji vrijedna državna imovina koja bi se kroz neki oblik fonda mogla također pojaviti na tržištu kao atraktivna investicija. Nešto slično je napravljeno u Rumunjskoj.