Tko će sve biti u borbi za 86 milijardi kuna za obnovu Zagreba? Razumno je pretpostaviti da će velika “državna kesa” privući brojne domaće građevinske tvrtke. Iako imamo oko 15 tisuća građevinskih tvrtki u Hrvatskoj, od divova je ostala šačica koja je uspjela preživjeti sve sektorske pošasti; recesiju, nedostatak infrastrukturnih projekata i odljev radne snage. Ti preživjeli se uglavnom zadnjih godina održavaju stojeći na leđima državne subvencije stambenih kredita i eksplozije izgradnje POS-ovih stanova. Lani je, usporedbe radi, ukupno izgrađeno više do 10 tisuća stanova u Hrvatskoj, porast od 20 posto u odnosu na godinu prije.
Imajući sve to na umu, može se očekivati da će obnova Zagreba biti “zlatna koka” za ozeble građevinare, posebno ako, zbog korona-krize, država zatvori pipu na subvencije i ostale infrastrukturne projekte. Kontaktirali smo stoga velike domaće građevinare, koji su se održali kroz nedaće, uključujući Kamgrad, Strabag, GIP Pionir, Radnik, Ing-grad, Mešić com, Zagrebgradnja, Lavčević, i proveli anketu: hoće li se javljati na natječaje za obnovu, koliko bi obnova, prema njihovim procjenama, mogla trajati i koji su očekivani problemi.
Duga obnova
Sudeći prema njihovim odgovorima, obnova će biti duga. Jako duga.
- Gledamo, pratimo, čekamo. Još ništa ne znamo, kada dođu natječaji, vidjet ćemo. A onda tko zna kako će to sve biti - kažu naši sugovornici.
A brojke, osim onih 86 milijardi koliko je procjena štete, vezane za potres u Zagrebu su sljedeće. Ukupno je 26 tisuća oštećenih zgrada u Zagrebu i okolici. Prema lanjskim podacima imamo 15 tisuća aktivnih građevinskih tvrtki s 90 tisuća radnika i oko 20 milijardi kuna obavljenih radova godišnje (gotovo upola manje nego 2008.). Na papiru bi, dakle, stavljajući u pogon sve naše raspoložive snage, obnova trebala trajati maksimalno četiri godine. Pritom, svaka bi domaća tvrtka mogla inkasirati oko milijun kuna po radniku. Ali to je samo na papiru.
U realnosti je slučaj da je većina građevinskih divova poput Industrogradnje, Konstruktora, Viadukta i Hidroelektre, u zadnjim godinama nestala s tržišta, a s njima i najmanje deset tisuća radnika koji su posao potražili u inozemstvu. Osim toga, činjenica je da je deset trenutno najjačih domaćih tvrtki, u uvodu spomenutih, lani ostvarilo jedva pet milijardi kuna prihoda. Ako bi se samo one angažirale na radovima obnove to bi sve skupa trajalo najmanje 17 godina. Pritom, pitanje je i ako će se svi hrvatski građevinari sljedećih deset ili više godina baviti samo obnovom Zagreba, tko će odrađivati ostale projekte?
Stoga, kako kaže Berislav Borovina, vlasnik splitske građevinske tvrtke Spegra, specijalizirane za sanacije i restauratorske radove, brojke su zavaravajuće. Nije stvar, napominje, u broju radnika ili građevinskih tvrtki, već u kompleksnosti posla.
Specifični radovi
- Ovo su specifični radovi i to ne može raditi tvrtka koja se s time prvi puta susreće. Prema mojoj procjeni, u Hrvatskoj nema više od 30-ak građevinskih tvrtki i možda tisuću radnika koji na tome znaju raditi, a isti je problem i s inženjerima i projektantima - govori Borovina.
Prema njemu, klasični građevinski radovi, recimo, visokogradnja, i radovi u sanaciji su “nebo i zemlja”, a iako Hrvatska na papiru možda i ima veliki broj građevinskih tvrtki, nedostaje nam stručnog kadra u obnovi.
- To vam je kao tenis. Možete igrati tenis na travi ili na tvrdoj podlozi, isti je sport, ista su pravila, ali sve je drugačije, kretanje, trenje, pokreti... Ista je stvar i s obnovom, ona traži puno pedantniji rad i radnike od, recimo, novogradnje - objašnjava dodajući da će zbog toga, prema njegovoj procjeni, sanacija od potresa trajati najmanje deset godina.
Inače, njegova tvrtka Spegra, koja je specijalizirana za stagnacije nakon havarija i oštećenja, u Zagrebu je bila na terenu već na samo jutro potresa. Planiraju se uključiti i u obnovu. Iako su obiteljska tvrtka imaju gotovo 200 zaposlenih, a godišnji promet premašuje 15 milijuna eura. Borovina je, uz to, sudjelovao i u izradi smjernica za obnovu, prenoseći iskustva iz radova nakon potresa u Dubrovniku i Stonu te Domovinskog rata u čemu je njegova tvrtka također sudjelovala. Za vrijeme ratne obnove, prisjeća se, situacija je bila slična kao i danas. I onda je, kako kaže, došlo do velikog porasta otvaranja građevinskih tvrtki koje na takvim poslovima žele nešto ušićariti.
- Nisu naši ljudi glupi, oni se brzo dosjete kako će zaraditi otvaranjem tvrtke, ali onda je sigurno da kvaliteta obnovljenih kuća i zgrada neće biti zadovoljavajuća - priča.
Imajući to sve na umu, usko grlo obnove Zagreba moglo bi se pojaviti ne samo u manjku stručnih kadrova i radnika, već i u birokraciji. Mirko Habijanec, predsjednik Uprave križevačke tvrtke Radnik, zaključuje stoga da bi obnova Zagreba mogla potrajati čak dvadeset i više godina.
- Riječ je o kompleksnom građevinskom poslu, razvedenom u tisuće objekata s gustom mrežom infrastrukturnih objekata i instalacija. A najveći problemi koji bi mogli usporiti obnovu Zagreba su izrada projekata i tehničke dokumentacije, kao i sporost upravnih i javnih tijela - ističe.
Inače, Habijanec se, kako nam je potvrdio, planira sa svojom tvrtkom uključiti u obnovu Zagreba. Uz vodeći Kamgrad, Radnik je jedna od bolje stojećih tvrtki na domaćem tržištu. Lani su ostvarili više od pola milijarde kuna prihoda i dobit od čak 31 milijuna kuna, a zapošljavaju i 360 radnika. Radnik je tvrtka s tradicijom od 70 godina, a proširili su se 80-ih i na njemačko građevinsko tržište. Tamo su, među ostalim, radili na jednom od najviših nebodera u Frankfurtu, tornju Messeturm od 250 metara. Njihov zadnji dogovoreni projekt u Hrvatskoj je onaj nove bjelovarske Opće bolnice vrijedan 272 milijuna kuna.
Ipak, križevački Radnik po prihodima još uvijek teško konkurira zagrebačkom Kamgradu koji je lani ostvario više od milijardu kuna prihoda i gotovo 70 milijuna kuna dobiti. Tvrtka Dragutina Kamenskog, inače jednog od izvođača rekonstrukcije remetinečkog rotora vrijedne 280 milijuna kuna, zapošljava 750 radnika, a iako smo ih upitali planiraju li i oni sudjelovati u natječajima za obnovu Zagreba, odgovore još uvijek taje.
Među građevinskim teškašima u Zagrebu, koji bi mogli sudjelovati u obnovi, još je i zagrebački ING-Grad. Tvrtka Branislava Brizara, koji je poznat i po tome što je Anku Mrak Taritaš optužio da mu duguje 650 tisuća kuna za adaptaciju stana, lani je ostvarila 516 milijuna kuna prihoda i 17 milijuna kuna dobiti. Specijalizirali su se, osim u stanogradnji, i za radova na sanaciji, restauraciji i konzervaciji spomeničke i kulturne baštine.
Osim njih, tu je i zagrebački GIP Pionir, tvrtka za građenje, inženjering i projektiranje koja je lani ostvarila 660 milijuna kuna prihoda, 50 milijuna kuna dobiti, a zapošljavaju 50 radnika. GIP Pionir je bio uključen u poslove rušenja i gradnje nove sljemenske žičare za 300 milijuna kuna. Pojedini mediji pisali su da je tvrtka Ranka Predovića izgradila i zgradu u Bužanovoj ulici, u kojoj zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ima stan. GIP Pionir nije nam dogovorio na upite.
Na zagrebačkoj je adresi i tvrtka Mešić com, koja je bila izvođač radova za zagrebačke fontane, tzv. Bandićeve fontane, vrijednosti oko 20 milijuna kuna. Prema javnim financijskim podacima, tvrtka Mešić je lani ostvarili 110 milijuna kuna prihoda, pet milijuna kuna dobiti, a zapošljavaju 80 ljudi. I njima smo poslali upite, ali i oni očito čekaju prve natječaje. Mediji su često kao “omiljene Bandićeve građevinare” navodili i zagrebačku tvrtku Zagrebgradnja. Nakon što je preminuo vlasnik Branko Vojnović tvrtku sada vodi njegova obitelj.
Međutim, zadnjih godina, tvrtki koja zapošljava stotinjak radnika padaju prihodi i dobit. Tako su lanjsku godinu završili s 216 milijuna kuna prihoda i 1,3 milijuna kuna dobiti. Zagrebgradnja je, inače, tvrtka koja je bila graditelj zagrebačkog stambenog naselja Vrbani III, a poslije su se godinama vukli u velikoj aferi zbog optužbi da su koristili vodovodne cijevi koje su kontaminirale vode.
Imaju ambiciju
U zagrebačkoj ekipi je i nekoć moćna građevinska tvrtka Ingra. Najpoznatija po gradnji zagrebačke Arene, Ingra zadnjih godina vuče gubitke, ali to ih nije spriječilo da u svibnju sami najave uključenje u proces obnove Zagreba. Tako se u medijima pojavio i navodni dokument iz kojeg je vidljivo da Ingra ima ambiciju, na neki način, postati krovna tvrtka za upravljanje organizacijom obnove u Zagrebu. Na koji točno način planiraju to izvesti zasad nije jasno, posebno s obzirom na to da su lani prijavili 27 milijuna kuna prihoda i 33 milijuna kuna gubitka. Pritom, imaju 20 zaposlenih, a prosječna je mjesečna plaća u tvrtki oko 30 tisuća kuna.
Iako nam gore spomenute kompanije nisu odgovorile planiraju li se uključiti u obnovu, iz Hrvatske gospodarske komore doznajemo da je ipak većina domaćih građevinskih tvrtki zainteresirana za sudjelovanje u obnovi, prema njihovoj interno provedenoj anketi. Kako kažu, financijski je interes svake kompanije tu jasan, ali opet, sve na koncu ovisi o individualnoj poslovnoj odluci svake tvrtke. U svojem odgovoru, HGK ističe i još jedan problem koji bi se mogao javiti vezan uz obnovu - nedostatak radne snage.
Problem radnika u građevini nije od jučer. Prema službenoj statistici, u zadnjih deset godina u građevinarstvu je broj zaposlenih pao za deset posto, odnosno oko 10 tisuća radnika. Zato Vlada iz godine u godinu povećava kvote za uvoz radnika iz inozemstva. U 2019., primjerice, građevinske tvrtke mogle su angažirati 18.800 stranaca. I u procesu obnove, procjenjuju u HGK, domaće tvrtke će vjerojatno morati uzimati strane radnike. Osim toga, u HGK strahuju da bi moglo doći i do problema naplate potraživanja ako se kriza produbi.
Poseban fond
S time u vezi, upravo oko financija ostalo je još mnogo nedoumica. Zna se da će sanacija stajati oko 86 milijardi kuna. Znači, nešto više od polovice ukupnog državnog proračuna za 2020. ili 18 Peljeških mostova. Tko će to platiti? Zasad nije poznato. U lipnju je svjetska banka odobrila zajam od 500 milijuna dolara. Fond solidarnosti EU dao je predujam od 89 milijuna eura. Obećali su još 500 milijuna. Sve se nade polažu u famoznih 22 milijarde eura europskih sredstava.
Također, ono što se zasad zna jest da će država osnovati i poseban Fond, koji će biti glavni u provedbi Zakona i dodjeli sredstava za obnovu. Fond će biti u 60-postotnom vlasništvu države, odnosno Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine, 20 posto udjela će imati Grad Zagreb, a po 10 posto Zagrebačka i Krapinsko-zagorska županija. Taj će Fond odriješiti kesu za izvođače koje se odabire putem javne nabave. I to je u slučaju da se zgrada obnavlja u organiziranoj obnovi, a ne ako suvlasnici u obnovu zgrade kreću sami. Poslali smo stoga upit Ministarstvu s pitanjima tko će u Fondu sjediti i tko će rad Fonda nadzirati, kao i koji će biti kriteriji u natječajima za građevinske tvrtke. Odgovore nismo dobili.
Još jedan građevinar koji nam je potvrdio da će, u skladu s natječajima, sudjelovati u obnovi jest i splitska tvrtka Lavčević. Tvrtka Mate Šakića, koja se specijalizirala za gradnju stanova i stambenih naselja, u Splitu je dosad izgradila oko 20 tisuća stanova. Lani su ostvarili 250 milijuna kuna prihoda i 350 tisuća kuna dobiti, a zapošljavaju 30 radnika.
Na pitanje koliko bi, prema njihovom mišljenju, mogla trajati obnova Zagreba, odgovaraju da je to kompleksno pitanje.
- S obzirom na to da tvrtke koje se mogu javiti za izvedbu teoretski mogu biti male s nekoliko zaposlenih i velike s više stotina zaposlenih, teško je odgovoriti, ali mogao bi to biti značajan višegodišnji period - kažu. Upozoravaju, pritom, da postoji potencijalna opasnost od birokratiziranja cijelog procesa, posebno kada će se donositi odluke oko odstupanja od projektnog rješenja, do čega će neminovno doći zbog kompleksnosti sanacijskih radova.