Užarene peći Duralexa gorjele su u blizini obala rijeke Loire, pokraj Orléansa u Francuskoj, još otkako je završio Drugi svjetski rat, piše POLITICO. No od ove zime ne može se naći ni jedna jedina duša na proizvodnim linijama ove legendarne tvornice stakla.
Sama peć je u stanju "hibernacije" sve do travnja - jer je plin naprosto preskup. S druge strane, kada peć radi na nižim temperaturama ne može proizvesti ništa.
"Morali smo donijeti tešku odluku", kaže José-Luis Llacuna, predsjednik grupe koja posjeduje Duralex i Pyrex.
Čak i ako toga niste svjesni, vjerojatno ste makar jednom u životu držali Duralex proizvod - neopjevani trijumf europske industrije. Njihove čvrste staklene čaše mogu se naći u svakoj školskoj kantini po Europi, a izvoze se po cijelom svijetu. Llacuna kaže da je budućnost tvornice u Europi zasad sigurna ali da kriza duboko utječe na stoljetnu europsku proizvodnu bazu. Troškovi energije jednostavno su postali preveliki za mnoge proizvodne tvrtke koje moraju birati između ostanka u Europi i konkurentnosti na tržištu.
Energetska kriza posebno je akutna za sektore poput stakla, kemikalija, metala, gnojiva, celuloze i papira, keramike i cementa, koji za poticanje industrijske proizvodnje pitaju najviše energije - a između sebe zapošljavaju čak 8 milijuna ljudi. Suočavajući se sa gospodarskom konkurencijom iz Kine i protekcionizmom Sjedinjenih Država, europski čelnici otvoreno upozoravaju na "zarazu deindustrijalizacije" koja diljem kontinenta utječe na cjelokupnu proizvodnju.
Od prosinca, europska je proizvodnja - a posebno njemačka - prebrodila ono najgore od zimske energetske krize, smanjivši potrošnju plina za oko 15 posto, a da ukupna proizvodnja i nije doživjela katastrofičan pad.
No, problem je drugdje. Cijene plina još su uvijek 6 puta više od prosječne cijene u prethodnih 10 godina i čak 4 puta više nego, recimo, u SAD-u. Mnogi se s pravom boje da će veće tvrtke jednostavno preseliti poslovanje izvan Europe, a da će se manja poduzeća naprosto potpuno ugasiti.
Efekt je već uočljiv
"Ne pretjerujemo kada kažemo da se europska industrija suočava s egzistencijalnom krizom", kaže Luc Triangle, glavni tajnik europskog sindikata IndustriALL. Premda zasad relativno malog opsega, učinak na zaposlenost već je uočljiv. U prosincu je Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) objavila popis izgubljenih radnih mjesta. Oko 440 ljudi otpušteno je u proizvođaču aluminijeva oksida u Tulcei, u Rumunjskoj; 300 u tvornici Žiar nad Hronom u Slovačkoj; 350 u tvornici proizvođača keramičkih pločica u Poljskoj. Lista se nastavlja. Kako ističe Eurofund "utjecaj energetske krize na zapošljavanje u zemljama članicama tek počinje."
Širi potres izvan energetski intenzivnih sektora osjetio se u studenom kada je Volkswagen upozorio da Europa više nije "troškovno konkurentna u mnogim područjima, a posebno po pitanjima električne energije i plina". Podsjećamo, Volkswagen je krunski dragulj na europskoj proizvodnoj kruni i samostalno na europskom kontinentu zapošljava čak 13 milijuna ljudi.
Na posljednjem summitu u prosincu, 2022. godine, čelnici EU inzistirali su na tome da su svjesni opasnosti. Prilikom sastančenja izdana je uputa Europskoj komisiji koja je tražila hitnu izradu prijedloga "s ciljem mobilizacije svih relevantnih nacionalnih i EU alata" kako bi se uhvatilo u koštac s krizom koja pogađa europsku industriju. Ovo bi pitanje trebalo dominirati i summitom čelnika EU koji je zakazan za 9. i 10. veljače.
Kratkoročno, vlade će možda morati razmotriti načine na koje bi postojeći fondovi - Next Generation EU COVID paket za oporavak i RePowerEU fond za odvikavanje bloka od ruskih fosilnih goriva - mogli "zadovoljiti potrebna ulaganja u proizvodnju", rekao je visoki dužnosnik Komisije za POLITICO.
Najveći investicijski odazivi dosad su uglavnom bili samo na nacionalnoj razini. Njemačka - najveća gospodarska sila EU i daleko najveće proizvodno središte u Europi - izdvojila je 200 milijardi eura paketa pomoći poduzećima i kućanstvima te će ograničiti cijenu koju industrijski potrošači plaćaju za plin i struju. Francuzi su, s druge strane, najavili novi prijedlog zakona koji bi iznova pružio vjetar u leđa zelenim industrijama, koje su zbog energetske krize potpuno bačene u drugi plan.
U nedavnom komentaru za Financial Times, njemački ministar financija Christian Lindner izrazio je uvjerenje da će "Europa i Njemačka prebroditi ovu krizu bez kolapsa industrijske proizvodnje."
No mnogi se boje da će se bez strahovito velike intervencije na razini Unije, mnoge zemlje koje nemaju njemačku fiskalnu moć, strmoglaviti u industrijsku zaostalost. Za mnoge, diljem kontinenta, robna oznaka "Made in Europe" nikad nije bila upitnija.
"Ne pojača li Unija svoju industrijsku politiku", kaže za POLITICO jedan europski diplomat, "naša će industrija iskrvariti do smrti."