Već smo se zapitali što li se dogodilo s vodstvom Sjeverne Koreje. Tako šutljivi nisu bili već dugo vremena. A onda je američki državni tajnik Antony Blinken s ministrom obrane Lloydom Austinom stigao u Tokio.
Kim Jong-un, šef siromašne zemlje, otkad se dva put susreo s bivšim američkim predsjednikom više ne komunicira s nižim razinama.
Uvrede i napadi
Ali, zato je tu seka, Kim Yo-jong, koja je postala glasnogovornica vlade i Partije za odnose s Washingtonom i Seulom. Sjevernokorejska novinska agencija KCNA (ne navodim službena jer druge nema) objavila je podužu izjavu drugarice Kim, zamjenice ravnatelja odjela Centralnog komiteta Radničke partije Koreje, koja ima predivan naslov: "Teško će biti ponovno vidjeti proljetne dane otprije tri godine".
Iza ovako poetičnog naslova slijedi niz uvreda i napada na Južnu Koreju koja je pokrenula redovne vojne vježbe 8. ožujka. Kad se usporede datumi, jasno je da je Pyongyang čekao da Blinken dođe u regiju. Prešutjeli su 3. ožujka kad su objavljene američke Privremene smjernice za strategiju nacionalne sigurnosti koje Sjevernu Koreju spominju na dva mjesta:
"Nastavlja jačati sposobnosti i tehnologije koje mijenjaju igre, istodobno prijeteći američkim saveznicima i partnerima te dovodeći u pitanje regionalnu stabilnost; naši će diplomati, u suradnji s Južnom Korejom i Japanom, raditi na smanjenju prijetnje koju predstavlja rastući nuklearni i raketni program Sjeverne Koreje".
Prošli su tjedan čelnici Quada (SAD, Australija, Japan, Indija) također rekli da se zalažu za "denuklearizirani Korejski poluotok". Pyongyang boli i to što više nisu prva tema razgovora nego su spušteni gotovo pa na razinu pobune u Mjanmaru. A Blinken u srijedu dolazi u Seul i obitelj Kim želi da budu glavna točka dnevnog reda.
Pjesničke slike
Zato je drugarica Kim zaprijetila Jugu da će doći do daljnjeg pogoršanja u odnosima ako se ne obnovi prekid vojnih aktivnosti kao što je bilo prije tri godine kad se drug Kim susreo s Donaldom Trumpom i južnokorejskim predsjednikom Moon Jae-inom. Pri čemu drugarica zanemaruje sve prijetnje, i vojne, koje su u međuvremenu stigle sa Sjevera.
Za kraj je, poentirajući, poslala poruku Washingtonu koji je u ponedjeljak potvrdio da pokušavaju uspostaviti kontakt s Pyongyangom, ali ondje nitko ne diže telefon. Sestra Kim, obiteljski megafon, opet je koristila jake pjesničke slike, kako već vole u tom režimu:
"Koristimo ovu priliku da upozorimo novu američku administraciju koja se silno trudi poslati našoj zemlji miris baruta. Ako žele mirno spavati sljedeće četiri godine, bilo bi im bolje da se suzdrže od izazivanja smrada pri prvom koraku".
Ovako jaka retorika razumljiva je budući da je Sjeverna Koreja u izuzetno teškoj ekonomskoj krizi čiju je dubinu potvrdio sam Kim priznajući da je prošla petoljetka propala. A kao katalizator djeluju međunarodne sankcije i zatvaranje granice s Kinom zbog straha od zaraze.
Klasični obrazac djelovanja svakog diktatorskog sustava kad se stanje u zemlji dodatno oteža: pronaći vanjskog neprijatelja ili čak krenuti u rat. Ovo bi potonje bio potez očajnika, ali čini se da Pyongyang nije daleko od toga. Barem na razini izjava.