"Jesi skužio ovo", pogledavamo se kolega Vulas i ja, dok smo jučer ujutro gmizali katarskim metroom.
Doduše, nije teško opaziti. Da, cirkus se primiče svome kraju, a time pada i broj navijača u Dohi. Dok je još prije tjedan na momente bio košnica svih boja i mirisa, sada je knjiga spala na četiri slova. A, zapravo, dva.
U Dohi, naime, otpočetka prevladavaju Južnoamerikanci, zajedno s pristašama arapskih reprezentacija, a među njima još od prvog dana stršali su Marokanci.
Na Souq Waqifu njih nikad nije bilo moguće izbjeći. No, uz njih je bilo i Brazilaca, Meksikanaca, Kamerunaca, Senegalaca... zapravo najmanje Europljana. Čak su i Englezi brojčano podbacili na ovom pustinjskom Mundijalu.
Na križanju svih linija, na Mshreibu, eto, jučer ujutro vladalo je potpuno zatišje, koje, naravno, poprima na životu kako dan odmiče, no zaista se vrlo živo osjeti da smo došli do kraja, do posljednjeg tjedna ovog Svjetskog prvenstva u nogometu, po mnogočemu intrigantnog i posebnog.
Najave kažu da će, ipak, na posljednji marš stići još 40-ak tisuća Argentinaca, koji su sinoć slijetali u Dohu, a ujedno se očekivao i novi desant Marokanaca.
Hrvati i Francuzi ovdje su u manjini, međutim, u razgovoru s našim navijačima, a ima onih koji se snalaze i ovdje su od samoga početka, saznajemo da će i "kockice" tijekom današnjeg dana preplaviti stari centar Dohe, a potom i stadion u Lusailu.
- Samo ne pitaj kako preživljavamo, najbolje da mi žena to pročita... - govori jedan naš, priznajući da se ušteđevina otopila kao kap vode u pustinji.
- Ali za finale idemo i u minus. Kakav? Kakav mi god dopuste, dopušteni, nedopušteni, potpuno svejedno, pa makar se devom vraćao doma... - dodaje stari znanac iz raznih navijačkih putešestvija.
Da, Hrvatska neće na velebnom polufinalnom megdanu imati premoć na tribinama, ali oni koji su ovdje, kao i oni koji dolaze, uvjereni su da će barem jednom nadglasati "Gaučose". Kada? Ako ništa - na kraju utakmice...