Prije šest mjeseci Hamas je u brutalnom napadu na Izrael ubio oko 1200 ljudi, oteo njih 247 i pritom počinio brojne zločine nad civilima. To je u Izraelu izazvalo prvo šok, a ubrzo je započeto "čišćenje" teritorija od Hamasovih militanata, kojem je i de facto objavljen rat. Nakon toga krenulo je žestoko, sveobuhvatno bombardiranje Pojasa Gaze, a potom i kopnena operacija Izraelskih obrambenih snaga koja traje i danas.
U toj akciji Izraela Pojas Gaze praktički je razoren i učinjen gotovo nemogućim za život. Ubijeno je, prema podacima Ministarstva zdravstva u Gazi (koje kontrolira Hamas), najmanje 33.000 ljudi, od kojih su većina civili, među njima i mnoštvo djece. Vjeruje se da je stvarni broj ubijenih zapravo i veći. A s obzirom na to da je oko 2 milijuna ljudi u Gazi sada već na rubu gladi, a vjerojatno i gore od toga, postavlja se pitanje ima li kraja tom užasu i može li se ikako sklopiti primirje.
O situaciji u Gazi, namjerama izraelskih vlasti, ubojstvu humanitaraca, napadima Izraela na proxy milicije Irana te stavu, reakciji i mogućnostima međunarodne zajednice, zapadnih zemalja (napose SAD-a), arapskog svijeta i drugih aktera govori vanjskopolitički analitičar Mirko Dautović.
Video podcasta pogledajte ispod
Naš sugovornik na početku ističe da je već nakon napada Hamasa 7. listopada očekivao žestok odgovor Izraela.
- U strateškoj kulturi Izraela je da njihove odmazde budu strašne. U prošlosti su lideri Izraela znali govoriti da će za svaku jednu svoju žrtvu ubiti njih 10, a čini mi se da to sada iznosi i sto za jednog/jednu. Izrael koristi disproporcionalne odgovore, a u ovom slučaju očito smatraju da trebaju odgovoriti tako da Gaza više ne postoji, da to ostane brisani prostor, kaže Dautović i dodaje da kako smatra da još uvijek to nije stalo.
- Izraelski komentatori često osporavaju brojke palestinskog Ministarstva zdravstva u Gazi. Ali u te brojke poginulih ulaze samo one žrtve za koje ministarstvo ima dokumentaciju. Broj smrti koje se zapravo događaju, recimo u srednjem i centralnom Pojasu Gaze, oni više ni ne objavljuju, nego samo za južni dio. Kapacitet Ministarstva zdravstva da broji žrtve naprosto je umanjen. Kad je u pitanju reputacija tog Ministarstva, treba napomenuti da ih međunarodne organizacije poput Human Rights Watcha smatra vrlo profesionalnim. Uglavnom, ovih 33.000 poginulih je minimum minimuma, ja pretpostavljam da je stvarna brojka oko 100.000 - i to samo poginulih u ratu, a ne od gladi i drugih uzroka.
Glad
Naš sugovornik smatra da će od gladi, koju je uzrokovala izraelska blokada, umrijeti još tisuće i tisuće ljudi. Pomoć koju Pojasu Gaze dostavljaju humanitarne organizacije naprosto je nedovoljna, naročito ona koja dolazi zračnom pomoći.
- To je kao kap na vreli kamen - ni ne dotakne ga, a već je isparila. Tu je niz problema - za početak, kako uopće tu hranu dostaviti. Mislim da Izrael neće dozvoliti dostavu pomoći u količinama koje bi mogle spriječiti glad, kaže Dautović i potom objašnjava koliko je složen i detaljan postupak u kojem IDF propušta kamione s pomoći u Gazu i zbog koliko malih stvari često okreću nazad cijele kamione.
- Zapadne zemlje tu ne mogu gotovo ništa, budući da ni diplomatski ni vojno nisu spremne na neke jače akcije, dodaje.
Prošlog tjedna Izrael je naišao i na dosad najjaču osudu međunarodne zajednice kada su snage IDF-a ubile sedam volontera organizacije World Central Kitchen, a koja je u u Gazi dosad pripremila milijune obroka. Ubijeni su strani državljani i to u konvoju vozila koji je bio jasno označen i čiji je put, priopćio je WCK, bio unaprijed prijavljen izraelskoj vojsci.
- Taj napad je potpuno okrenuo javno mnijenje protiv Izraela, čak i u nekim britanskim medijima koji su dosad bili bespogovorno na strani Izraela. Razlog za to je svakako i činjenica što su i među volonterima bila britanski vojni veterani. Što se tiče samog napada, ne mislim da je to bila greška - tko god je naredio taj udar znao je što radi, budući da se mogao vidjeti logo na autu, a potom se i nastavilo s udarima na preživjele, govori Dautović koji smatra da u izraelskoj vojsci sad naprosto vlada atmosfera nekažnjivosti. Navodi za to nekoliko primjera, poput ubojstva novinarke Al Jazeere Shireen Abu Akleh koja je ubijena na Zapadnoj obali 2022., za što nitko nije optužen.
Na ovako žestoke akcije izraelske vojske u velikom je utjecala i brutalnost napada Hamasa koji je i započeo cijeli rat.
- Ovo je sad sve jedna vrsta odmazde za ono što se učinilo Izraelcima. S druge strane, mediji u Izraelu ne dopuštaju javnosti da zaboravi što se dogodilo 7. listopada te se onda to upotrebljava i kao neka vrsta goriva za novo zlo, za potpunu radikalizaciju. Danas u Izraelu za lijeve i pacifističke opcije više nitko neće glasati. Oni smatraju da je jedini način na koji će osigurati svoju sigurnost taj da se Hamas izbriše iz blizine Izraela, smatra Dautović i dodaje da takvu "maksimalnu sigurnost" zapravo nije moguće postići.
Presuda ICJ-a
Kad je u pitanju presuda Međunarodnog suda pravde (ICJ) koji je 26. siječnja naložio Izraelu "da poduzme korake kako bi spriječio svaki čin genocida nad Palestincima dok vodi rat protiv militanata Hamasa u Pojasu Gaze", naš sugovornik ne smatra da je ona imala ikakav učinak na izraelske vlasti.
- Ne bih rekao da se oni uopće obaziru na to, iako je njihov ugled svakako oštećen. Veći će problem biti za njihove zapadne saveznike. Naime, donese li ICJ nekad presudu da Izrael provodi genocid, sve zemlje koje su slale oružje Izraelu bit će pod mogućim tužbama privatnih građana i drugih država da su suučesnici u genocidu, tvrdi Dautović.
Da se stvar prema Izraelu počinje mijenjati već je vidljivo u međunarodnoj zajednici pa je tako čak i SAD prestao blokirati Rezoluciju 2728 u Vijeću sigurnosti UN-a kojom se poziva na primirje u Gazi. No, ističe Dautović, u njoj ni Izrael ni Hamas nisu izrijekom spomenuti te ju ni jedni ni drugi nisu poslušali.
- Biden je samo napravio predstavu u kojoj on kao zauzima tvrđi stav prema Izraelu. Ja sam siguran da on prezire Netanyahua, ali Netanyahu je taj koji njega ima u šaci. Biden ove godine ima izbore, a pritom mu i donji dom Američkog kongresa kontroliraju republikanci. A oni su u rukama evangelističkih protestanata koji snažno zagovaraju Izrael u njegovim biblijskim granicama, smatra Dautović.
Dodaje da će Njemačka zbog svoje povijesti i zločina holokausta maksimalno podržavati Izrael, dok će neke zemlje Europe, poput Španjolske i Irske, imati tvrđi stav te su čak i najavili da će priznati Palestinu. Kao najkritičniju zemlju prema Netanyahuu, što se tiče EU, izdvaja Francusku. Kad su u pitanju arapske države, situacija je složena.
- Ujedinjeni Arapski Emirati bliski su Izraelu i s njima sjajno surađuju. Egipat i Jordan su pak izuzetno nestabilne zemlje i kada tamošnje stanovništvo vidi što se događa u Gazi to izaziva demonstracije i potencijalno vodi do rušenja tamošnjih režima. Kada bi došlo do istjerivanja ljudi iz Gaze na Sinaj, pitanje je kako bi reagirala ulica u Kairu i Aleksandriji ili čak Ammanu koji je ekonomski i ekološki ovisan o Izraelu. Turska je na riječima snažno propalestinska, ali Erdogan također surađuje s Izraelom, kaže Dautović.
Što će učiniti Iran?
Vanjskopolitički analitičar smatra da je od većih sila Kina zauzela kritički stav prema Izraelu te objašnjava da Hamas za njih nije teroristička organizacija - taj stav povezuje s kolonijalnom prošlosti Kine.
- Oni žele pridobiti simpatije zemalja globalnog juga i podrška Palestincima im to kupuje, a k tome i zamagljuje njihov odnos prema ujgurskoj manjini u Kini.
U cijeloj krizi na Bliskom istoku jedna od ključnih država je pak Iran, za koji Dautović smatra da se od početka rata u Gazi ponaša prilično suzdržano i vrlo lukavo.
- Oni djeluju preko svojih proxy milicija koje napadima podbadaju zapadne zemlje i Izrael. Za sam Iran pak nemate dokaza da je direktno uključen u nešto, iako se to vrlo jasno implicira. Moje je pitanje zašto Iran ne reagira jače. To povezujem s tim da je njihov nuklearni program prilično odmakao otkako je počela situacija u Gazi. Od 7. listopada nadalje Međunarodna agencija za atomsku energiju kaže da je Iran ubrzao stjecanje obogaćenog uranija te povećao količine tog resursa s kojim bi možda mogao napraviti i nekoliko atomskih bombi, spekulira naš sugovornik.
Ono što potencijalno mijenja način na koji će Iran djelovati protiv Izraela je likvidacija dvojice generala Iranske revolucionarne garde u zgradi njihovog diplomatskog predstavništva u Damasku, a za koju je Teheran optužio Izrael.
- IDF je mogao te ljude ubiti i izvan te lokacije. Ovo su, po mom mišljenju, napravili namjerno da bi se isprovociralo Iran pa onda zvalo Zapad u pomoć kad dođe do odgovora. Velik je problem bombardiranje diplomatskog predstavništva koje bi trebalo biti nepovredivo. Hoće li Iran sad uzvratiti? Pretpostavljam da će odgovoriti jednakom mjerom, napadom na diplomatska predstavništva Izraela u zemljama koje nemaju toliko jaki kontingent osiguranja i obavještajnih kadrova. Možda napadnu i neki kulturni centar, sinagogu... Oni moraju održati neku ideju o vlastitoj veličini da bi se i dalje smatrali bitnim faktorom, kaže Dautović i dodaje kako smatra da Izrael i očekuje takav odgovor.
Na kraju, naš sugovornik osvrnuo se i na poziciju Benjamina Netanyahua i mogućnost da ostane bez funkcije premijera Izraela.
- Smatram da će on ostati na vlasti jer naprosto ima stabilnu koaliciju. Jedini način da padne je da se dogodi neka pukotina unutar njegove stranke - Likuda, a koju bi mogao pokrenuti ministar Yoav Gallant na pitanju trebaju li se za vojsku regrutirati i ortodoksni Židovi, Haredi, koji se tome protive, zaključuje Dautović.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.