Baš kao što su se mnogi ‘eksperti‘ iz nepoznatog razloga odbijali priznati da je zaustavljanje ekonomije izazvano lockdownom destabiliziralo javne financije niza zemalja te pokrenulo globalni inflacijski trend praćen rastom troškova zaduživanja (koji još nije zaustavljen), sada nema puno vizionara koji upozoravaju kako će eksplozija troškova za naoružanje, vojnu opremu i općenito sigurnost također imati ozbiljne makroekonomske posljedice, kako globalno, tako i za pojedine nacije.
Financiranje ratova oduvijek je imalo duboke i dugoročne posljedice na ekonomije zaraćenih država i njihovih saveznica, a sada dok bukti najveći globalni geopolitički sukob od Drugog svjetskog rata rijetke su ekonomske analize učinaka na javne financije, ekonomiju, svakodnevni život… Mogu li se Ukrajina i Rusija uopće u roku nekoliko godina financijski oporaviti kad bi se rat sutra prekinuo jest pitanje na koje je odgovor sigurno negativan.
Štoviše, troškovi ukrajinskih saveznika kao i troškovi nove globalne utrke u naoružavanju potaknute zbivanjima u Ukrajini i zabrinutošću oko zatezanja odnosa Zapada s Kinom, toliki su da mogu pokrenuti rast državnih deficita do neodrživih razina, utjecati na daljnji rast kamata odnosno troškova zaduživanja, kao i na rast cijena. Iako je sve to očigledno, malo tko na to ne upozorava dovoljno ozbiljno, a Danska je jedina zemlja koja je povukla barem simboličan potez fiskalne discipline zbog nabujalih troškova obrane: Vlada je donijela odluku kako će prvi put u 300 godina svi Danci morati raditi na nacionalni praznik Velike molitve, iako su još u ožujku istraživanja javnog mišljenja pokazala kako se 70 posto građana protivi takvoj odluci.
Danski ekonomisti pohvalili su odluku danske vlade. Zašto rast troškova obrane i sigurnosti ne doživljavamo ozbiljno kao Danci, a trebali bi? Nijemci, primjerice, zdušno u anketama podržavaju dizanje potrošnje za naoružanje, ali zbog toga ne bi žrtvovali dane godišnjeg odmora. Vodimo li se svi pretežito takvom njemačkom anti-logikom, umjesto da razmišljamo kao Danci?
O ekstremnom utjecaju ratova, odnosno njihovih troškova na ekonomiju, javne financije i općenito makroekonomske trendove čovječanstvo je kroz povijest prikupilo niz upečatljivih dokaza. Još Ciceron je cinično primijetio kako „beskonačna potrošnja“ tvori „tetive rata“. Tko zna kada bi bila osnovana Bank of England da Williamu III nije trebala institucija za financiranje rata protiv Francuske 1964., baš kao što je Napoleonov mozak patentirao ideju hiperpoticajne monetarne politike jer je zamišljao centralnu banku kao kasicu prasicu iz koje može izvući koliko god mu je potrebno za vojne pohode. Ratove je ipak pretežito financirao nametima.
Iako nas 3000 godina vojne i ekonomske povijesti nije naučilo posebno brinuti oko eksplozije troškova obrane, ipak treba primijetiti kao je Stockholm International Peace Research Institute izračunao da je globalna potrošnja na obranu porasla 4 postotna poena (!) te je lani dosegla 2,24 tisuća milijardi dolara. Ove godine taj donedavno nezamislivi rast se nastavlja. Niz zemalja najavio je nastavak kratkoročnog i dugoročnog izdvajanja za obranu. Uz shizofrenu javnu svađu oko limita zaduživanja Amerikanci su dogovorili 3-postotni rast vojne potrošnje (886 milijardi u 2024.). Kina 29 godina zaredom povećava budžet za vojsku – trenutačno su ga dogurali do razine od 292 milijardi.
Rusija taji podatke, ali se pretpostavlja da su lani potrošili najmanje 86 milijardi. Utrci najvećih pridružuje se Indija s 1,4 milijardi stanovnika; u sljedećoj godini namjeravaju potrošnju za obranu povećati 13 posto tj. na 73 milijardi. Saudijska Arabija već sada troši 7,5 posto od ogromnog BDP-a na vojsku i sigurnost. Kad bi svih 31 članica NATO saveza realiziralo plan vojne potrošnje od 2 posto BDP-a, govorili bi o povećanju od 150 milijardi godišnje. Ide se tim smjerom.
Nijemci po prvi put nakon 2. svjetskog rata imaju velike vojne planove; čim je počeo rat u Ukrajini, odmah su najavili povećanje proračuna za obranu od 100 milijardi eura. Francuska je najavila, ali nije objasnila kako će financirati 40-postotno povećanje vojnog proračuna. Poljska je udvostručila vojnu potrošnju gledajući njezin udio u BDP-u, sada iznosi 4 posto. Japan diže troškove za dvije trećine do 2027. jer sa zebnjom prati napetosti napetost na relaciji Kina - Tajvan, Iran dovršava nuklearno oružje, rast niza afričkih i azijskih zemalja prava je prilika za internacionalne trgovce naoružanjem…
A jasno je da postoji samo nekoliko načina za plaćanje računa. Rast vojnih troškova traži, kao je pokazala povijest, drastično dizanje poreza. Vrlo često financiranje troškova rata sa sobom donosi dramatično produbljivanje javnih deficita, odnosno rast dugova, a niz povijesni primjera ukazuje na tendenciju vlasti da centralne banke pretvore u tiskare novca za potrebe ratnih mašina, što je jedan od otponaca inflacije.
Samo financiranje rata u Ukrajini za Zapad predstavlja vrlo ozbiljan financijski izazov. Ako se pogledaju iznosi obećani Ukrajini, vidi se da se radi o razini financiranja koja može imati značajan utjecaj na nacionalnim, ali i na globalnoj razini. Rat u Ukrajini stvara ogromne financijske potrebe zbog dobave oružja, ali i humanitarnih aktivnosti. U poznatom IfW – institutu za svjetsku ekonomiju iz Kiela - napravili su projekt praćenja vojne i ostale pomoći Ukrajini sa stranicom na kojoj objavljuju te povremeno ažuriraju podatke.
Iznosi po državama govore o globalnoj relevantnosti tog financiranja. U tim podacima treba uočiti kako je očigledno da velike države nose najveći financijski teret vojne i humanitarne pomoći Ukrajini (SAD, UK, Njemačka, Poljska…) u apsolutnim iznosima, ali su manje države te koje izdvajaju više udjele pomoći u odnosu na nacionalni BDP.
Iznad: Grafikoni IfW instituta koji ilustriraju razinu vojne i humanitarne pomoći Ukrajini u apsolutnim iznosima te kao udio u BDP-u
Hrvatska je prema podacima IfW-a država koja je 12. po visini izdvajanja za Ukrajinu u odnosu prema visini BDP-a, što znači da smo iznad razine velikih (Sjedinjenih Država, Britanije, Njemačke…), ali i bogatijih (Švedska, Austrija…).
RH za pomoć Ukrajini gledajući kao udio BDP-a izdvaja više nego Francuska, Njemačka i Italija.