Radu od kuće uspješnije se prilagođavaju bolje pripremljeni radnici koji imaju dobre informatičke kompetencije i dobre uvjete za rad od kuće. No, još važnijim čimbenikom uspješne prilagodbe na rad od kuće pokazalo se uspostavljanje jasne strukture dana, odnosno redovito psihološko odvajanje od posla, ustvrdili su znanstvenici pod vodstvom dr. Zvonimira Galića s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Galić i njegovi kolege s Odsjeka za psihologiju, dr. Mitja Ružojčić, Antun Palanović, dr. Maja Parmač Kovačić te dr. Krešimir Žnidar iz Prizme centra za poslovnu inteligenciju, proveli su dva opsežna istraživanja na hrvatskim radnicima. Prvo je provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku hrvatskih radnika u suradnji s Prizmom u travnju 2020. (555 ispitanika) kako bi se istražila učestalost rada od kuće u pandemiji te razumjele osnovne odrednice produktivnosti i subjektivne dobrobiti.
Brojne promjene
Drugo istraživanje bila je longitudinalna studija kojom su nastojali dubinski razumjeti mijenjaju li se odrednice uspješnosti rada od kuće tijekom pandemije. Znanstvenici su longitudinalno pratili dodatni uzorak ljudi koji rade isključivo od kuće u travnju 2020. (613 ispitanika), lipnju 2020. (413) i siječnju 2021. (255). Rezultati njihovih istraživanja bit će objavljeni u nekoliko znanstvenih radova, od kojih će prvi uskoro biti objavljen u časopisu Information technology and people.
- Prije pandemije koronavirusa Hrvatska je bila na samom začelju Europe po broju ljudi koji rade od kuće. Dok je, prema podacima Eurostata iz 2019. godine, u EU 5,3 posto zaposlenih radilo od kuće većinu vremena, a 10,8 posto ponekad, u Hrvatskoj je samo 1,9 posto zaposlenih radilo od kuće većinu vremena, a pet posto ponekad. No, pandemija koronavirusa donijela je brojne promjene u načinu na koji živimo i radimo. Praktički preko noći znatnom broju radnika su dom i posao postali isto mjesto - rekao je Zvonimir Galić, izvanredni profesor na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta.
- Iako se može činiti da je većina ljudi radila od kuće, naša istraživanja pokazala su suprotno. Tijekom pandemije od kuće je stalno radilo 15 posto radnika, a redovito, tj. dva ili više dana tjedno, 29 posto. Točno takvi su i američki i zapadnoeuropski podaci. Pritom su od kuće većinom radili visokoobrazovani zaposlenici, što pokazuje da se samo neki poslovi, i to oni višeg statusa, mogu obavljati od kuće - kaže.
Mane rada od kuće
No, kako je pandemija odmicala, pokazale su se i mane rada od kuće.
- Takav rad izbrisao je fizičke granice između posla i privatnog života, poremetio uobičajenu vremensku strukturu dana te otežao psihološko odvajanje od posla i, posebno, ravnotežu između poslovnih i obiteljskih uloga. Posebno je to vidljivo kod zaposlenika koji imaju malu djecu kod kuće, a nemaju dobre uvjete za rad i kojima je rad iz ureda olakšavao fokus na radne zadatke. Važna odrednica subjektivne dobrobiti radnika koji rade od kuće bio je spol.
Sukladno nalazima da na žene pada veći udio kućanskih poslova i brige o djeci, one su izvještavale o lošijoj subjektivnoj dobrobiti od muškaraca u slučaju kad su radile od doma - pojasnio je Galić.
Kako brojne analize tržišta rada pokazuju da će nakon pandemije rad od kuće biti zastupljeniji nego prije, znanstvenici su istraživali što je olakšalo prilagodbu na rad od kuće.
- Pokazalo se da su produktivniji i zadovoljniji oni koji imaju bolje tehničke uvjete, vještiji su s informacijskim tehnologijama, inače su savjesniji i emocionalno stabilniji, imaju manje teškoća u usklađivanju obiteljskog i poslovnog života i redovito se psihološki odvajaju od posla - zaključio je Galić.