Broj osoba koje žive na socijalnoj pomoći u Hrvatskoj nikada u povijesti nije bio manji nego u srpnju ove godine: prema podacima resornog Ministarstva rada, mirovina, obitelji i socijalne politike, socijalnu pomoć, odnosno zajamčenu minimalnu naknadu (ZMN), kako se ta novčana naknada za najsiromašnije zove posljednjih godina, primalo je 48.598, odnosno oko 1,2 posto stanovništva.
To je upola manje od dugogodišnjeg prosjeka Hrvatske, u kojoj se do prije par godina broj primatelja socijalne pomoći kretao oko 100.000 (taj je broj u krizi znatno i premašen) te višestruko puta manje od uobičajenog udjela stanovništva u razvijenim državama EU.
Krajem 2020. u Hrvatskoj je bilo 57.628 osoba na socijali, 2018. godine njih 72.759, a 2014. godine 101.343, odnosno više nego dvostruko u usporedbi s danas.
Takvom je padu svakako doprinio rast standarda i veća zaposlenost, kao i visoka stopa iseljavanja od ulaska Hrvatske u EU, no glavni je razlog, upozoravaju stručnjaci, u rigidnim uvjetima za dobivanje socijalne pomoći te neprimjereno niskim iznosima: za samca pomoć iznosi 1000 kuna mjesečno te se očekuje da osoba tim iznosom pokrije osnovne potrebe poput stanovanja, hrane i odijevanja.
I taj se iznos, kako stvari stoje, neće mijenjati jer je pomoć, nakon što je godinama iznosila 800 kuna, početkom 2022. povećana.
Kako ističe dr. Zdenko Babić, profesor socijalne politike sa Studijskog centra za socijalni rad zagrebačkoga Pravnog fakulteta, u Hrvatskoj trenutno 1,2 posto stanovništva prima socijalnu pomoć dok je stopa ekstremnog siromaštva, prema Eurostatu, u našoj zemlji oko sedam posto. Dakle, u ekstremnom siromaštvu živi oko 270.000 osoba, a naknadu za najsiromašnije prima samo 48.000 njih. Od čega živi ostalih barem 200.000 osoba?
- To nam govori da postoji dio ljudi koji bi, s obzirom na imovinsko stanje, trebali biti kandidati za pomoć, no prepreka su im rigorozni uvjeti za dobivanje pomoći - tumači Babić.
Naime, da bi osoba mogla dobiti socijalnu pomoć, ne smije posjedovati gotovo ništa: ne smije imati ništa na računu, ne smije posjedovati nekretninu osim one u kojoj živi, ne smije dobiti nikakvu pomoć od drugih osoba, a ako nešto slučajno zaradi - recimo, 200 kuna za košnju nečijeg travnjaka - za toliki će joj se iznos umanjiti socijalna pomoć. Smije posjedovati i vozilo u vrijednosti do najviše 20.000 kuna, što je novost jer donedavno primateljima socijalne pomoći - bez obzira žive li u zoni javfnog prijevoza ili ne - nije bilo dopušteno posjedovanje ikakvog vozila.
Samohrani roditelji
Drugi je problem niski iznos pomoći, 1000 kuna, a istodobno je linija ispod koje osoba živi u siromaštvu postavljena na 3000 kuna mjesečno.
Starije osobe i one radno nesposobne primaju pomoć od 1300 kuna, a za djecu ona iznosi 700 kuna.
Samohrani roditelj nesposoban za rad dobit će 1300 kuna, a njegovo dijete još 900 kuna. Dakle, njih dvoje mjesec bi trebalo preživjeti s 2200 kuna!
- Činjenica jest da je Vlada podigla osnovicu 2022. godinu za 25 posto, što lijepo zvuči, ali u kunama je to bila povišica s 800 na 1000 kuna. U obzir treba uzeti inflaciju. Osnovica se nije povećavala od 2014. godine do 2022., stoga je na početku godine taman pokrila inflaciju za prošli period. No, inflacija je sa svakim danom sve veća, tako da je platežna moć s tih 1000 kuna zapravo sve manja - napominje Babić, koji rješenje vidi u povećanju osnovice i redovitom usklađivanju njezina iznosa s inflacijom.
Manja nezaposlenost
Stoga pozitivna strana priče - viša stopa zapošljavanja i veći standard - pada u drugi plan.
- Kada gospodarstvo dobro stoji, prvo dolazi do pada broja nezaposlenih, a nakon toga i pada broja korisnika socijalne pomoći. Stoga je to, zasigurno, jedan od aspekata trenutne situacije. Isto smo tako nakon krize 2009. godine imali povećanje stope nezaposlenosti, a poslije i povećanje broja primatelja zajamčene minimalne naknade - smatra Babić.
Struktura primatelja pokazuje da je među osobama koje primaju socijalnu pomoć 20.708 samaca i 27.890 članova obitelji.
Očekivano, najveći je broj nezaposlenih - 21.084. Slijede osobe nesposobne za rad, a mlađe od 65 godina, kojih je 7860. Maloljetnika, odnosno djece do 18 godina koja primaju socijalnu pomoć je 11.656, osoba koje se redovito školuju (u dobi od 18 do 29 godina) 511, ukupno dva poljoprivrednika, 3574 osobe starije od 65 koje nisu umirovljenici, a ostalih je 2406.
U Ministarstvu rada i socijalne politike ističu kako broj korisnika zajamčene minimalne naknade pokazuje trend pada već kroz 2020. godinu, a nastavlja se i u 2021. godini. Razlozi takvog trenda su različiti, možemo navesti kao najznačajnije zapošljavanje i s tim u vezi ostvarivanje prihoda za uzdržavanje, veća mobilnost stanovništva te ekonomske migracije, ostvarivanje prava na mirovinu kao i nacionalnu naknadu za starije osobe.