Jedan za drugim, izmjenjuju se toplinski valovi u zemlji, a sunce ponovno nemilosrdno prži. Do srijede bi temperature u dijelovima Hrvatske mogle doseći i 39 stupnjeva Celzijusovih, upaljen je crveni meteoalarm, a građani bježe s užarenog asfalta.
Traže se priroda, hlad, klimatizirani prostor.
Ali što je s onima kojima je ulica radno mjesto? Radnici, ulični prodavači, cestari, vozači, dostavljači... Kako izdržavaju, čime se štite? Reporteri Jutarnjeg pridružili su im se na jedan dan u Zagrebu, na njihovim radnim mjestima- vani, na udaru sunca.
Pitanje samo jedno: kako preživljavate?
Kristian Paradžik (35), visinski perač prozora, tvrtka Alpenit Usluge
- Najgore je kad si na užarenom krovu. Kad smo gore, brzo se spremimo za spuštanje po štriku, u 15 minuta, ovisi kakva je zgrada. Ali prije spusta neko vrijeme moramo provesti na limenim rubovima. A tamo je pakleno kad uprži. Ako smo ujutro na zapadnoj strani zgrade, u hladu smo i posao je gušt. Radimo sve što treba, peremo prozore i repariramo zgrade. No, nismo uvijek u hladu, nekad sunce udara direktno u zgradu gdje moramo "visiti" satima. Sa mnom je zato uvijek boca vode. (David Mandić)
Jurica Samardžić (37), cvjećar, Cvjetni trg
- Vrućina ubija cvijeće zato ruže i sve drugo cvijeće koje ne može to izdržati držimo unutra u klimatiziranom prostoru, govori Jurica i pokazuje na malu staklenu kućicu u kojoj mu se nalazi radni prostor. Svježe ruže su u izlogu zamijenile umjetne, a Jurica kroz smijeh zaključuje da ga više ljudi pita za ruže nego kako on podnosi vrućinu.
Cvjećar je već 20 godina, a cvjećarnica u kojoj radi je obiteljski obrt. Kroz nju su prošle već tri obiteljske generacije.
- Unutra imamo klimu ali posao je takav da stalno moraš pred mušterije. Kad zagori asfalt zna biti do vrtoglavih 40 stupnjeva, kaže. Drži se hlada, pije puno vode i nosi pamučnu odjeću, i misli da mu to pomaže. (Klara Berdais)
Petar Juratovac (19), perač automobila, praonica u Trnskom
- Ovdje nema puno načina da si pomognemo tijekom vrućina osim da pijemo puno vode i bježimo u hlad kad god je moguće, kaže Petar koji radi na unutrašnjem čišćenju u autopraonici SzabWash u Trnskom. Najgore je raditi, objašnjava, u jutarnjoj smjeni kada znaju usisati i do 60 automobila. Kolegama na vanjskom čišćenju je nešto lakše jer tamo ima više hlada, dok se na njegovom radnom mjestu radi ispod užarene plastike.
- Nekad nas ohladi vjetar, ali može se izdržati nakon što se jednom privikneš, a mi smo već navikli i na dodatnu toplinu koja stvaraju usisavači, kaže Petar. (Karla Zupičić)
Matija, dostavljač Wolta, Europski trg
Biciklisti s plavim, žutim i zelenim torbama za prijevoz hrane jure gradom na +35. Na Europskom trgu smo naišli na grupicu vozača Wolta dok čekaju daljnje narudžbe.
- Dobro je dok pedaliraš, kad staneš probije te znoj pa malo izgubiš razum, prokomentirao je Matija, jedan od dostavljača. Za spas od vrućina kaže da piju puno vode dok nam pokazuje bocu od 7 deci koju drži na rami bicikla.
- U 6 sati vožnje popijem 5-6 litara vode. Kaže da pauze rade samo dok čekaju novu narudžbu pa se u restoranu znaju osvježiti
- “Lakše je raditi dok pada snijeg nego kad su ovakve vrućine,” zaključio je kroz smijeh. (Klara Berdais)
Ibrajim Hakik (72), prodavač kokica, Cvjetni trg
- Griješio sam što nisam vodio dnevnik događaja na Cvjetnom. Tko zna kolika bi knjiga bila, kaže Ibrajim. Na Cvjetnom trgu drži štand s kokicama i igračkama još od 1972. godine. Inače radi cijeli dan, no zbog vrućine kaže da će od 1. srpnja skratiti radno vrijeme i otvarati tek popodne.
- Preko dana nema ljudi, slabo imam mušterija kad je vrućina, ali kad je utakmica Hrvatske ima prometa,” prokomentirao je pokazujući nam dres koji je obukao posebno za utakmicu protiv Španjolske.
- S godinama sve teže i teže podnosiš ovu vrućinu. Držim se hlada, pijem puno vode, hvala Bogu imamo tu hladnu sljemensku vodu, kaže i pokazuje na javnu slavinu na Cvjetnom trgu. Međutim bez obzira na vrućine, dan mu brzo prođe
- Popričam često s ljudima, netko te iznervira, a netko razveseli. (Klara Berdais)
Hrvoje L., poštar, Samobor
Ulicama Samobora i okolnih sela, Hrvoje poštu raznosi već nekoliko godina.
- Prije nekoliko dana otvorio sam sandučić jedne obiteljske kuće, samo da bi me napale ose - kaže. Na posao dolazi u šest ujutro i zbog vrućina pokušava dostaviti pisma i pakete što brže može.
- Pošiljke prevozim motorom. Mogu i malenim poštanskim autom na struju, no trenutačne su temperature previsoke za takav oblik transporta. Obavezno sa sobom nosim i zaštitnu kremu protiv sunca - opisuje. Ipak ispod kacige mu je prevruće.
- Cijela glava "zakuha" ispod tih slojeva plastike, stiropora i spužve, ali srećom, brojni ljudima kojima dostavljam poštu razumiju teške trenutke ovog posla, pa me ponude vodom ili sokom - zaključuje ali dodaje da koliko god ljeto bilo problematično za njegove kolege i njega, lakše mu je raditi sada, nego zimi.
- Prije bih radio ljeti, kada se mogu osvježiti i kada me vjetar može ohladiti, nego tijekom zime, kada sam ponekad morao nositi čak četiri para hlača u kojima mi je kretanje bilo vrlo limitirano. (Lovro Belošević)
Fuad Dervišević (54), radnik na baušteli, Autobusni kolodvor
- Užas, blagi užas. Dok je vani 38 stupnjeva, mi radimo pod 45, objašnjava Fuad Dervišević iz BiH koji radi na postavljanju toplovoda kod kolodvora.
S kolegama stanku od posla traži u hladovini, koje je u okolici vrlo malo pa se moraju snalaziti. Fuad kaže da je za obavljanje teškog fizičkog posla najbitnije piti puno tekućine, ponajbolje vode, dok je pivo na poslu strogo zabranjeno.
- Dok radimo, ne pijemo pivo da nam ne bi udarilo u glavu, ali kad završi posao u 17 sati, počastimo se“ otkriva nam kroz buku strojeva taman prije završetka smjene. (Ela Pazdrijan)
Marija Tomić (46), radnica u pekari, Črnomerec
Marija radi u pekari na okretištu Črnomerec koja na svu sreću ima klimu kojom se rashlađuje dok radi, a ipak osjeti posljedice toplinskog vala. Najjačeg, po njenoj procjeni, u zadnje 3 godine koje radi u pekari.
- Lakše je s klimom, a uz nju rashlađujem se još i vodom. Temperaturu ponekad podignu bahati kupci, ali brzo ohladi klima, smije se. Marija nema pauzu, pa zbog toga svaki trenutak kada nema kupaca iskoristi kako bi se rashladila i sjela. (Domin Matoš)
Zdravko K. (60), vozač tramvaja, Dubrava
Na tramvajskoj liniji Dubrava – Prečko poznatijoj kao 'petica' već 26 godina radi Zdravko K.
- Jako je toplo, zagušljivo, mali su prozori i nije prozračno“ rekao je brišući znoj. Stara petica koju vozi nema klime u putničkom dok u vozačkom prostoru radi, ali jako slabo.
- Previše buke, a premalo hlađenja, objašnjava Zdravko. Vrućina mu je najgora od 14 do 17 sati, i kaže da se osjeća kao da je na moru.
- Samo što u tramvaju nema mora, dodaje. Protiv vrućine se bori bočicom vode koju puni na svakom okretištu za vrijeme
pauze koja mu traje pet minuta, a kako bi se rashladio u tramvaju, otvori si mali prozorčić u potrazi za svježim zrakom.
- Vrućina je teška, ali nakon 26 godina vožnje postane podnošljivo. Nemam zdravstvenih problema, ali da imam vjerujem da bi bilo nepodnošljivo, a ima i takvih u ovom poslu, kaže na kraju, spremajući se da pokrene tramvaj. (Domin Matoš)
Božica Rešć, prodavačica na Harmici
Božica već 25 godina prodaje na Harmici. Dosad je već, kaže, navikla raditi na ljetnim vrućinama, no to ne znači da im se veseli. - Grozno je raditi na ovakvoj vrućini, a hladim se vodom i sokom, govori Božica. Na Harmici prodaje mliječne proizvode, mahom sireve, svakog dana od šest ujutro do 14 sati popodne.
Kaže kako je ujutro ugodno, ali kako vrijeme odmiče sve je teže trpjeti vrućinu.. U zaštiti od sunca ipak joj je jedna stvar posebno korisna – njezin crveni suncobran.
-Bez njega ne bih mogla, on mi dosta pomaže, zaključuje. (Bruno Drempetić)
