Na Uskrsni ponedjeljak sjedio sam između Simona Lame i Harija Ghimire, dvojice Nepalaca, u sobi zagrebačkog Saveza antifašističkih boraca u centru Zagreba. Nabilo se u ovu hladnu, mračnu prostoriju bez grijanja najmanje 80 nepalskih radnika, uglavnom dostavljača i građevinara, koliko vidim. U debelim jaknama, natiskani u drvenim klupama kao u učionici, između Titovih portreta, prašnjave jugoslavenske zastave i slikarija antifašističkih borkinja, zagrebački su Nepalci održali svoj prvi radnički sastanak.
Peti po brojnosti među hrvatskom stranom radnom snagom, nepalski su radnici u Zagrebu okupljeni na Uskrsni ponedjeljak prvi put digli glas i progovorili o kršenjima svojih radnih prava, robovlasničkim ugovorima...