Hrvatski predsjednik Zoran Milanović posjetio je u utorak sjedište IT tvrtke Nanobit, ocijenivši kako je to jedna uspješna i svjetska priča te da Hrvatskoj treba bar 20 tvrtki poput Nanobita.
"Hrvatskoj treba 20 ovakvih firmi poput Nanobita koje bi 'vukle' i brojne druge. Oni su uspješni, prodali su se u najpozitivnijem smislu te riječi i to je bilo zakonito i civilizirano, kao što je i cijela njihova priča", izjavio je predsjednik Republike nakon posjeta Nanobitu.
Nanobit je prije osam mjeseci za gotovo milijardu kuna (oko 150 milijuna dolara) kupila jedna od vodećih svjetskih gaming kompanije, švedska Stillfront grupe. Tada je najavljeno i da Nanobit nastavlja poslovati kao i do tada, ali u vlasništvu Stillfront grupe, da sjedište ostaje u Zagrebu te da će kompanija i u budućnosti nastaviti ostvarivati ambiciozne razvojne planove.
Predsjednik Milanović obišao je prostorije Nanobita i razgovarao s njenim osnivačima i vlasnicima o njihovom poslovnom modelu.
Ocijenio je i kako je sve što je vidio u Nanobitu fascinantno, ali i elitno, jer tu radi malo ljudi, puno zarađuju i orijentirani su na međunarodno tržište.
Nanobit su prije nešto više od 12 godina u Zagrebu osnovali Alan Sumina i Zoran Vučinić, a Sumina je novinarima izjavio kako je ovo prvi posjet nekog visokorangiranog političara od kada su osnovani.
Prenio je kako su predsjedniku pokazali što i kako rade i razgovarali o tome što planiraju za budućnost
"U osam mjeseci od kako smo dobili nove vlasnike i dalje smo praktično samostalna tvrtka i sami o svemu odlučujemo. Od tada do sada smo zaposlili novih 30 ljudi te ih je sada ukupno oko 150, a i naše igre su u svijetu dodatno preuzimane pa se sada bližimo na ukupno 200 milijuna preuzimanja igara u svijetu", rekao je Sumina.
Najavio je i da testiraju novu igru, ali pritom nije iznosio nikakve dodatnih detalje, kao i da su u 2020. godini ostvarili 410 milijuna kuna prihoda.
Po tome su, ocjenjuje, zasigurno jedan od najvećih ICT izvoznika u Hrvatskoj.
Vučinić je novinarima izjavio kako su zadovoljni posjetom predsjednika Republike te da su oni primjer da se i u Hrvatskoj može uspjeti bez ičega odnosno bez državne i druge pomoći.
