Stara tvrđava bila je zarasla u trnje, nije imala vrata, stepenište se u palači urušavalo, a umjesto stepenica koje vode na zidine bila je gromača. Nekome je to iz današnje perspektive nezamislivo jer kaštel Morosini-Grimani u Svetvinčentu, koji je možda uz pazinski i pulski najpoznatiji u Istri, uistinu plijeni pažnju iznutra i izvana. Kameni istarski div idućeg tjedna svojim posjetiteljima otvara vrata u sasvim novom ruhu - nakon kompletne obnove koja je trajala tri godine. Na tu je svečanost pozvan i predsjednik Zoran Milanović. A u kaštel je, u sklopu europskog projekta “KulTERRA - Revitalizacija istarskih kaštela Morosini-Grimani i Petrapilosa”, uloženo oko 10,5 milijuna kuna. To je samo zadnja investicija. Prije toga je uloženo, tijekom godina, barem još pet milijuna, i to uvijek kroz razne fondove i poticaje.
Sada je ponovno cjelokupna utvrda u funkciji, kao prije davne 1945. godine kada je bila spaljena i napuštena do devedesetih godina prošlog stoljeća. Nitko se desetljećima o kaštelu nije previše brinuo, bio je hrpa kamenja, možda ružan podsjetnik na talijansku upravu, koja je 30-ih godina tu imala svoju upravu. Služio je, doznajemo od tamošnjeg načelnika Dalibora Macana, čija je obnova bio njegov glavni zadatak otkad je stupio na tu funkciju prije 15 godina, kao izvor građevinskog materijala.
- Ni sam nekada ne mogu vjerovati koliko smo u taj kaštel uložili i vremena i novca. Sada je sve pri kraju, slijedi čišćenje i postavljanje izložaka i u utorak imamo svečano otvaranje. Toliko je posla da niti ne stignemo misliti koliko smo zapravo postigli time što smo konačno dovršili njegovu višegodišnju obnovu. Kada sam bio dječak, kaštel mi je služio za igru. Bio je zanimljivo mjesto gdje smo provodili vrijeme skrivajući se i otkrivajući njegove tajne. Nikoga drugog tada nije zanimao. Sada će ovo biti pravi mamac za posjetitelje - priča nam načelnik male općine dok obilazimo obnovljenu zgradu kaštela sagrađenog u kasnom srednjem vijeku, koja ima čak 800 kvadrata, dok se opasano dvorište proteže na 1400 četvornih metara površine. Ime je dobio po dvije talijanske obitelji u čijem je vlasništvu bio. On nikad nije bio dvor ili neko ladanje, već utvrda koja je bila na granici. Prva tvrđava na mjestu današnjeg kaštela sagrađena je još početkom 13. st., ali je kaštel mnogo puta bio uništen i spaljen pa je shodno tome bio obnavljan i mijenjao mu se izgled.
Turistički mamac za goste
Najprije je bio u vlasništvu obitelji Castropola, pa potom obitelji Morosini, koja je zaslužna za današnji izgled mjesta koje predstavlja jedan od najljepših primjera renesansnog oblikovanja trga, da bi potom vlasnici postali Crimani di San Luca, odnosno patricijska venecijanska obitelj Grimani. Sadašnji oblik građevina dobiva 1589. godine, kad Marino Grimani obnavlja spaljeni kaštel. U njihovu je vlasništvu do 19. stoljeća, a onda ga prepuštaju biskupima koji ga zatim daju općini. Čitamo da je neko kratko vrijeme kaštel bio i u vlasništvu poznate obitelji Frankopan s Krka.
- U njegovu su obnovu bili uključeni mnogi i razne struke. Od konzervatora, povjesničara, nas iz općinske uprave, građevinara, dizajnera interijera, grafičkih dizajnera… Svi su pridonijeli tome da danas imamo ovu atrakciju koja će, vjerujem, biti dobar turistički i kulturni mamac ne samo okolice Svetvinčenta nego i šire - veli nam Macan dok nam pokazuje prizemlje. U njemu se smjestila kušaonica istarskih proizvoda na dvije etaže. Iako u njoj još uvijek nema vrhunskih vina, ulja, kobasica, pršuta i sira, već vidimo kako će taj dio kaštela zaživjeti.
- Razgovaramo s brojnim istarskim proizvođačima domaćih proizvoda. Želja nam je okupiti ne samo lokalne poljoprivrednike iz okolice Svetvinčenta nego i sve iz Istre. Ovdje će oni moći izložiti svoje proizvode, ali i održavati degustacije. Zapravo će ovo mjesto u prizemlju, gdje smo tijekom radova otkrili unutarnju cisternu koja je u slučaju ulaska neprijatelja u kaštel mogla poslužiti vojnicima da se zatvore u zgradi i imaju svoj izvor pitke vode, biti namijenjeno onima koji nemaju doma svoje kušaonice - otkriva nam načelnik. Na podu kušaonice je i vremenska lenta s najbitnijim godinama u razvoju kaštela, a uz nju će biti nekoliko izložbenih kutija s najstarijim sačuvanim artefaktima, dok će na transparentnim info pločama biti osnovne informacije o povijesnom razvoju zgrade.
Inače, ovaj velebni kaštel ima i s vanjske strane veliku cisternu pa se može reći da je objekt uistinu bio autonoman. Taj je dio zgrade odvojen od ostala tri kata na koja se dolazi vanjskim stepeništem i drvenim mostom koji vodi preko ulaza u opasano dvorište.
Osim što se tuda može ući u glavnu palaču, koja je od idućeg tjedna dostupna s ulazom i svim ostalim posjetiteljima, tim putem se ide i do zidina koje se mogu obići i s njih se mjesto može pogledati iz zraka. Nekad su služile za kretanje vojnika koji su pratili situaciji na granici između Venecije i Austrije. Između njih su tri kule - dvije okrugle i jedna kvadratna. Kvadratna je također već godinama u funkciji i može se do njezina vrha, otkud se vidi čitavo područje Svetvinčenta i okolice pa sve do mora. U prizemlju te kule je nekada bila samica za zatvorenike.
dokumenti iz venecije
- Veneciji je ovaj kaštel bio jako bitan, što smo shvatili i po materijalima koje smo pronašli u obiteljskim arhivima obitelji Grimani u Veneciji. Tamo se nalazi dobar dio građe o kaštelu i Svetvinčentu koji mi, nažalost, ovdje više nemamo nakon što su svi papiri spaljeni u požaru nakon Drugoga svjetskog rata. U sklopu projekta je u tim arhivima boravio i konzervator, arheolog Josip Višnjić. Neki od dokumenata iz Venecije, koje dosad nismo uspjeli vidjeti, bit će izloženi u kaštelu kao karta posjeda, ali i Žlinje, ograđenog vrta podno kaštela gdje se svake godine održava Srednjovjekovni festival koji okupi na tisuće posjetitelja. Ta karta pokazuje da se vrt obrađivao, ali i da je s dvije sjeverne strane imao dvije kule. Danas naznaka takvih kula nema.
Ovdje su prije svega boravili kapetan i vojnici. Kako je konkretno izgledao život u njemu i oko njega, “priča” nam idući kat kaštela koji će biti podjednako zanimljiv i djeci i odraslima. Zauzela ga je velika multimedijalna izložba koja govori o povijesti mjesta i kaštela, ali na drugačiji način.
- Mi nemamo puno artefakata iz samog kaštela koje možemo izložiti. Bit će ih sigurno, kao što su staro oružje koje je dosad bilo u obližnjoj privatnoj zbirci starog oružja Marija Ferlina. Bit će i jedan stari novčić koji je pronađen tijekom arheoloških istraživanja. Ali nismo htjeli da kaštel ima klasičnu izložbu s predmetima ispod kojih moramo čitati. Više smo se usmjerili na djecu i da njima bude ovaj postav zanimljiv. Tako da ovdje mogu biti vitezovi na konju koji su na viteškoj igri uz pomoć 3D naočala, mogu se slikati s duždom, mogu vidjeti kao je bilo vješticama koje su u to vrijeme spaljivali, mogu izraditi svoj mač, mogu obraniti kaštel od uskoka, mogu vidjeti kakav je požar svojedobno uništio kaštel - priča nam Macan dok se zabavljamo razgledavajući tu izložbu. Uistinu je zabavna, ali i poučna, posebno dok izrađujete svoj mač uz zvukove poznate “Rocky” pjesme” Eye of the Tiger” u izvedbi popularnih 2Cellosa. Kroz nove tehnologije i interpretaciju kulturne baštine uprizoren je život iz doba srednjeg vijeka vezano uz kaštel te obitelji koje su vladale njime kroz povijest. Osim holograma, razne animacije prikazuju povijest, legende i događanja oko dvorca.
Zaokuplja pozornost i obližnja Kuća vještice Mare koja nudi drugačiju multimedijalnu priču o Svetvinčentu. Kaštel će biti i povezan s tim centrom jer će se tamo moći kupiti ulaznice.
- Uz kaštel se, naravno, vežu i brojne legende, a zasigurno je danas najpoznatija ona o vještici Mare Radolović koja je spaljena u Svetvinčentu 1632. jer je navodno trovala ljude. To i legenda o vitezu koji nakon viteške igre nije htio podignuti svoj vizir, o čemu svjedoče zapisi, dvije su priče na kojima temeljimo našu priču o mjestu. Slično rade i mali povijesni gradovi u Italiji, poput nama prijateljskog Gradara - ističe Macan dok isprobavamo atraktivnu multimediju.
destinacija za vjenčanja
Teška se srca opraštamo od izložbe i razgledavamo ostatak velebnog zdanja. Idući kat će biti sala za vjenčanja s malim kongresnim centrom. Ovaj prostor jedini ima izlaz na uski balkon koji gleda na renesansni trg.
- Planiramo se više u budućnosti promovirati i kao destinacija za vjenčanja. Taj dio promocije, kao i promocije svih sadržaja koje sada ovdje imamo, kreće kada se stišaju svi ovi radovi s kojima smo dosad bili dosta zaokupljeni - govori dalje Macan i pokazuje nam da će na velikom stolu usred ove prostorije biti izložen i tamošnji srednjovjekovni statut koji je propisivao način na koji se građani posjeda moraju ponašati. Kazne su primjerice bile jako stroge za one koji su bogohulili ili psovali Boga ili Djevicu Mariju. Takvi bi dobili kaznu od 600 lira i išli bi u zatvor na šest mjeseci. Oni koji bi to ponovili dobili bi dvostruko veću novčanu kaznu i završili bi na koloturi, gdje bi bili kažnjeni s dva trzaja.
Čitav ovaj kat prikazuje i društveno uređenje mjesta u to doba te prilike koje su tada vladale. Dalje se stepenicama ide do posljednjeg kata, takozvane Kapetanove sobe. Na ulazu u nju oslikano je rodoslovno stablo obje obitelji koje su vladale kaštelom. Ovdje se nalazi svojevrstan apartman s kraljevskim krevetom i originalnim viteškim oklopima u vitrinama. Cilj je bio reinterpretirati nekadašnji život kapetana.
- Naša je želja kroz kaštel dati ovom dijelu Istre dodatni sadržaj i mislim da smo u tome uspjeli. Imamo mi i drugih novih projekata koji će obogatiti čitavu priču. Već ove jeseni krećemo s popločavanjem šetnice od Kuće vještice Mare pa sve do kaštela gdje se sada nalaze terase. Taj će prostor biti namijenjen kako šetačima, tako i ugostiteljskim objektima. Dobit će i novu rasvjetu. Sve će to dati drugačiju sliku mjesta - kaže ambiciozni Macan. Ne odustaje njegova uprava ni od ideje difuznog hotela u mjestu. Kako će kaštel imati kongresnu dvoranu, na taj način žele imati dovoljno smještajnih kapaciteta. O ideji se govori već nekoliko godina, ali očito za mu još nije sazrelo vrijeme. A kada bude, kaštel je spreman preuzeti funkciju centralne recepcije. Njegov novi turistički i kulturni život ulazi u jednu sasvim novu etapu.