Hrvatska posljednjih 30-ak godina rapidno gubi stanovništvo, što nije slučaj i sa zapadnoeuropskim državama, čiji broj stanovnika stagnira ili raste, prije svega zbog migracija.
Negativni prirodni prirast, odnosno veći broj umrlih od broja rođene djece, realnost je u cijeloj Europi i nijedna zemlja na kontinentu - uključujući i Kosovo - nema stopu fertiliteta dovoljno visoku da bi se prirodnim putem nadomjestio postojeći broj stanovnika. Međutim, najrazvijenije zemlje od početka 21. stoljeća, a osobito nakon 2015. godine, suočavaju se s velikim brojem useljenika, kako s drugih kontinenata tako i iz slabije razvijenih europskih zemalja.
Masovni odlazak
Hrvatska je među onim zemljama iz kojih se posljednjih deset godina iselio ogroman broj ljudi - prema stručnim procjenama, više od 10 posto ukupne populacije. Iseljenički val naglo je narastao nakon 2013., odnosno ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Omogućavanje nesmetanog ulaska građanima s hrvatskim putovnicama u najrazvijenije države EU poklopilo se s krizom koja je još uvijek tresla Hrvatsku i povijesno visokim stopama nezaposlenosti, što je dovelo do masovnog odlaska mahom mlađe populacije u bogatije zemlje, prije svega Njemačku, Austriju i Irsku.
Službeni podaci pokazuju da je broj iseljenih iz Hrvatske veći od broja useljenih još od 2009. godine te da se od tada do kraja 2021. iz Hrvatske iselilo čak 349.048 ljudi, da ih se istovremeno u Hrvatsku uselilo 226.287. No, broj iseljenika, upozoravaju demografi, znatno je veći jer službena statistika uspijeva uhvatiti samo one građane koji su se odmah u MUP-u uredno odjavili iz Hrvatske, što mnogi - osobito prvih godina - nisu činili. Tako je, primjerice, 2017., u godini najvećeg registriranog broja odseljenih, hrvatski Državni zavod za statistiku registrirao 29.053 hrvatska građana odseljena u Njemačku, a njemački je imigracijski ured istodobno izdao gotovo dvostruko više (56.265) boravišnih dozvola osobama s hrvatskom putovnicom.
Prije baby boom-a
Broj odseljenih i dalje je vrlo visok, no značajno je počeo rasti i broj doseljenih u Hrvatsku: 2021. broj osoba koje su se doselile u Hrvatsku bio je 3,5 puta veći nego deset godina prije, ali još uvijek nije uspio premašiti broj onih koji su se iste godine odselili.
Uglavnom, želi li Hrvatska u idućih 25 godina zadržati postojeći broj stanovnika - a sada ih, prema Popisu stanovništva, trenutačno ima tek malo više od 3,8 milijuna, otprilike kao i u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, prije baby booma - pred njom su, pokazuju jednostavne demografske računice, samo dvije opcije: prva je da svaka žena koja će u tom periodu živjeti u Hrvatskoj - bez iznimke - tijekom dobi za rađanje rodi između dvoje i troje djece (stopa fertiliteta najmanje 2,5), a druga da se u Hrvatsku doseli oko milijun ljudi iz inozemstva - i to u jako optimističnoj varijanti, u kojoj prognozeri vjeruju da je završio masovni iseljenički val iz Hrvatske te da će se svake godine iz države iseliti 15.000 osoba, a ne njih 40.000, koliko ih se iseljava sada. U takvoj se situaciji, ako se svake godine iseli 15.000 osoba te se rodi 22.000 ljudi manje nego što ih umre, u sljedećih 25 godina u Hrvatsku treba trajno doseliti 925.000 ljudi kako bi zadržala postojeći broj stanovnika. Bude li iseljeništvo ipak veće, procjene o potrebnom broju doseljenih idu i do 1,3 milijuna.
I jedna i druga varijanta su, kažu stručnjaci, malo (ako su uopće) vjerojatne: Hrvatska još nema imigracijsku politiku, a strani radnici koji posljednjih godina u vidljivo većem broju dolaze ovamo, najčešće iz azijskih zemalja, uglavnom ne namjeravaju ostati. Radi se o mlađim muškarcima s obiteljima u domicilnim državama kojima se za koju godinu namjeravaju vratiti. Statistike to već sada potvrđuju - stope odseljenih osoba iz Hrvatske u Aziju rastu brže od stopa useljenih.
A ostane li sve kako je sada, Hrvatska će 2048., prema projekcijama Eurostata koje smo bazično uskladili s podacima iz Popisa stanovništva, imati tek nešto više od 3,3 milijuna stanovnika, odnosno oko 570.000 manje nego što ih ima sada. Udio radnosposobnog stanovništva past će na jedva malo više od polovice ukupnog broja stanovnika, svaki treći stanovnik bit će stariji od 65 godina, a udio onih starijih od 80 gotovo će se izjednačiti s brojem djece do 14 godina. To je za zdravstveni i mirovinski sustav neizdrživo.