Dok su država i Ministarstvo gospodarstva mjesecima odgađali raspisivanje natječaja za potrošačke udruge koje bi trebale pratiti cijene proizvoda i izrađivati crne liste, sva bitna poskupljenja već su se dogodila, pa je pitanje što ćemo to točno pratiti neposredno prije uvođenja eura i čemu će služiti te famozne crne liste, ako ih uopće bude?
Istraživanje cijena koje je ovih dana proveo Jutarnji list pokazalo je doista zabrinjavajuću razinu inflacije - u četiri mjeseca poskupio je svaki drugi proizvod, a piletinu, kao jedan od najprodavanijih mesnih proizvoda, Hrvati sad plaćaju kao suho zlato nakon što je najobičniji file prsa u pojedinim trgovinama dosegnuo cijenu od gotovo 100 kuna za kilogram.
Ipak, više od sumanutog rasta cijena i sve češće prakse proizvođača da neke od najpoznatijih brendova prepakiravaju i smanjuju im gramaže, začuđuje stav države i Ministarstva gospodarstva ravan atmosferi iz poslovice "selo gori, a baba se češlja" da su svoj posao obavili u trenutku kad su smanjili PDV i raspisali natječaj za potrošačke udruge.
Domete tog smanjenja PDV-a već smo vidjeli - suncokretovo ulje, kod kojeg je PDV pao na pet posto, danas se u trgovinama plaća 18 kuna za litru, a proizvođači već testiraju tržište najavljujući da bi litra uskoro mogla dosegnuti 25 kuna, dok se za štrucu bijelog kruha špekulira s cijenom od 15 kuna, što je već u razini apsurda.
Potrošači ne vide koristi niti od državne intervencije u cijene goriva, a kako i bi kad je, nedugo nakon što je odlučila privremeno smanjiti trošarine na dizelsko i benzinsko gorivo, cijena benzina i dizela dosegnula nikad više razine i ne čini se da će rast tako skoro stati.
Čini se da je država ozbiljno nemoćna pred poskupljenjima koja su, nažalost, daleko od svog vrhunca, ali i da nije pretjerano zabrinuta pred opasnošću ozbiljnog srozavanja kvalitete svakodnevnog života i standarda građana, od kojih su mnogi i dosad ozbiljno teško živjeli.
Tome u prilog ide i posljednja akcija Ministarstva gospodarstva koje je ovaj tjedan dovršilo javnu nabavu suncokretova ulja za potrebe Robnih zaliha, valjda kako bi osigurali da te namirnice ima dovoljno u slučaju nestašica i daljnjeg zaoštravanja ratnog sukoba između Rusije i Ukrajine.
Divno je to što će država u svoja skladišta pospremiti više od četiri milijuna litara suncokretova ulja, ali malo zabrinjavaju njezine pregovaračke sposobnosti i općenito namjere kad znamo kakvu je cijenu postigla.
Naime, s obzirom na to da je država za četiri milijuna litara čepinskoj tvornici ulja pristala platiti čak 63 milijuna kuna, ispada da je litru ulja platila čak 16 kuna, što je, vrlo vjerojatno, više od veleprodajne cijene jer nam je teško povjerovati da bi trgovine na ulju ostvarivale maržu od samo dvije kune po boci.
Zašto je država to smatrala dobrim poslom, možemo samo nagađati, no zasad možemo biti sigurni samo u to da je od posla najviše profitirala tvrtka u Čepinu, dok će građani posljedice tog poteza države tek osjetiti.
Bolju bi cijenu valjda isposlovali čak i Del Boy i Rodney iz serije "Mućke", dok potrošači o nekim benefitima ove godine ionako ne trebaju sanjati.