Turizam je ponajprije ostvarenje intelektualne potrebe pojedinca da vidi i upozna i ono što je izvan njegova svakodnevnog vidokruga, a onda i drevna ekonomska grana organizirana da ostvarenje te potrebe ne samo omogući, nego je i potakne, te da zaradi na tome. U tom sklopu se turistička industrija preklapa i s industrijom zabave, a naravno i s trgovinom (u Poljskoj je poslovica: “Nema turizma bez trgovine”).
Svjetska turistička organizacija tvrdi da je “turist tko putuje i stoji izvan svog prebivališta dulje od 24 sata i ne dulje od godine radi zabave, posla ili ine svrhe...”.Počeci turizma sežu u prapovijest, zajedno s počecima religijskog turizma: hodočašća u svetišta i proročišta, posjeti obrednim sportskim igrama u svetištima (poput Olimpije).
Pausanijin “‘Elládos Periégesis” (u nas objavljen u izvrsnom prijevodu nedavno preminuloga Uroša Pasinija kao “Vodič po Heladi”) datira iz pozne antike. U osvit novoga vijeka počinje obrazovni turizam (“Grand Tour” po Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i Italiji za mlade plemiće), a od sredine XIX. stoljeća i industrijski turizam (masovni od sredine XX. stoljeća). Preklani se u turiste uvrstilo 922 milijuna ljudi, tj. svaki sedmi Zemljanin, obrnuvši 642 milijarde eura.
Turizam čini šestinu hrvatskoga društvenoga brutoproizvoda.“Turizam” je u hrvatskome posuđenica, internacionalni galicizam: u osnovi je francuski “tour” (okret, kružno gibanje, tura..., odakle i: turnir), iz latinskog “torno” (okrećem “tornus” tj. tokarski stol, kružim; usp.: turanj, torkul, tornjati se, stornirati) prema grčkome “torneúo” (tokarim) od “tórnos” (“kružni klinčić zaboden u drvo, s pričvršćenom uzicom za risanje kružnice”, piše Senc).