Plin ili gas je agregatno stanje u kojemu molekule djeluju jedne na druge malo ili nimalo.
Ipak, građani plinom obično ne zovu plinovito stanje bilo koje tvari, nego gorive plinove koje im u stanove dovodi bilo plinovod, bilo distributer plinskih boca i čije im sagorijevanje služi za kuhanje, grijanje vode ili zagrijavanje prostora.
“Poskupio je plin” vazda se odnosi baš na to, bio posrijedi rasvjetni plin (koji se dobivao destilacijom kamenog ugljena i kojim su rasvjetljavani i gradovi prije uvođenja električne rasvjete), zemni plin (uglavnom metan), komprimirani plin u boci (uglavnom butan) ili neki ini gradski plin.
Plemeniti plinovi (koji se ne spajaju s inim počelima) mogu pak služiti za rasvjetu, najčešće neon. Ugljični dioksid i freon su plinovi “krivci” za “staklenički učinak” i naglo zagrijavanje Zemljina ozračja.
“Plin” je u hrvatskome bohemizam: leksikograf Boguslav Šulek je, sređujući u XIX stoljeću hrvatsko znanstveno, ponajviše kemijsko nazivlje, posudio iz češkoga riječ “plyn”, koji je malo ranije u češki uveo Jan Svatopluk Presl posudivši poljsku riječ “plyn” (ono što je nakapalo, tekućina). “Plin” je u hrvatskome potisnuo, ali ne i posve istisnuo riječ “gas”, koju je u XVI stoljeću flamanski kemičar J. B. van Helmont, možda pod Paracelsusovim utjecajem, konstruirao iz grčke riječi “háos”.