Luksuzom se naziva nabava ili potrošnja dobara koja se ne smatraju bitnima (za opstanak, reprodukciju i proširenu reprodukciju, zdravlje, obrazovanje), nego služe za puki užitak, kao simbol statusa ili prestiža. U povijesti se pokušavalo navesti imućne da novac ulažu u reprodukciju a ne u luksuz. Pravo na luksuz zakonima su ograničavale još u antici Atena i osobito Sparta, pa Rim, a i neki srednjovjekovni i novovjekovni režimi. Francuska, Firenza i Mleci ograničavali su, npr., korištenje skupocjenih tkanina i krzna. Dubrovnik je poslije potresa zabra- nio preskupe stambene zgrade itd. Francuska revolucija i neke kasnije smatrale su luksuz uvredom pravde. U kapitalizmu se nerijetko uvodi porez na luksuz, temeljen na državno induciranom načelu solidarnosti: da oni, kojima pretječe za nepotrebno, daju više za zajedničke potrebe sviju. Pojam luksuza varira u vremenu i prostoru: negdje je još (i u Hrvatskoj) luksuz obična tekuća voda, a generaciju (ili 10 km) dalje luksuz može biti skup sat ili jahta. Latinska riječ luxus (sjaj, raskoš) ima u korijenu lux (svjetlo, luč). Luksuza nema bez pohlepe, pa je iz njega izveden i latinski pojam luxuria (požuda). U engleskome se porez na luksuz zove baš luxury tax.