Komunizam je pojam s nekoliko različitih i ne uvijek sukladnih značenja. Prvo, to je ideja besklasnog društva, u kojem svi daju po mogućnosti i uzimaju prema potrebama. Formulirao ju je katolički svetac Thomas More u Utopiji (znakovito), ali su neki smatrali da joj je osnova u Isusovu Govoru na gori i prvim kršćanskim zajednicama, prije Konstantina. Za Karla Marxa to je bio proces oslobađanja društva oslobađanjem najeksploatiranijih u društvu (u njegovo doba: proletera). Za Marxove sljedbenike (intelektualce) to je bio projekt preuzimanja vlasti u ime proletera ("ako su oni marksisti, ja nisam", pisao je Marx Engelsu). Za boljševike to je bio daleki cilj, kojemu je težio njihov "realni socijalizam" (politički diktatura komunističke stranke, ekonomski državni kapitalizam).
Za protivnike i nasljednike, "komunizam" je državna diktatura pod vlašću komunističke stranke (podjednako logično kao kad bi se Francovu bigotnu diktaturu u Španjolskoj ili pedesetogodišnju korupcionašku dominaciju Kršćanske demokracije u Italiji politički zvalo "kršćanstvom", a njihov kraj "padom kršćanstva"). Komunizam je galicizam (communisme), koji je u francuski ušao preko latinskog pridjeva "communis" (zajednički). On je pak složenica izvedena još u praindoevropskom jeziku: "*ko-" (zajedno, lat. "cum") i "mei-" (promjena, lat. "munia", javne dužnosti) dali su "*komoini-" (držati u zajedništvu). Istog podrijetla su "komuna", "komunalije" itd.