Kolekcionar je osobita vrsta skupljača: svrha mu je sabrati zbirku srodnih predmeta, kako bi bila što cjelovitija, jedinstvenija, nenadmašnija. Skupljanje korisnih predmeta nije samo po sebi kolekcionarstvo, nije kolekcionar sabirač bilo kakva novca, samo da ga je više – ali jest kolekcionarstvo skupljanje starih novčića ili novčanica, koje zatim mogu imati i veliku tržišnu vrijednost, bilo pojedinačno, bilo kao zbirka.
Kolekcionar je česta novinarska tema, a ušao je i umjetnost Fowlesovim romanom „The Collector“, po kojemu je William Wyler snimio istoimeni film (dok je istoimeni ovogodišnji Dunstanov horror po drugom predlošku).
Sve može biti predmet kolekcionarstva. Tko poviri na www.kolekcionari.com, naći će ondje, po redu: Prodajem, Domovinski rat, (…) NDH, (…) JNA… Kolekcionarstvo očito nema ideologiju.
Ono je strast, ponekad ovisnost, sredstvo prestiža, a nerijetko i lukav premda riskantan način ulaganja novca. Rubens, na primjer, nije bio samo slikar nego i kolekcionar slika i bogataš, dok su se na siromahu Van Goghu kolekcionari nazarađivali poslije njegove smrti.
Možda i nije posve slučajno da u engleskome ista riječ, „collector“, označava i kolekcionara i glavni odvodni kanal (kolektor). Podrijetlo im je isto: latinski glagol „collegare“, koji znači „povezivati“ (pa se iz njega izvode još neki internacionalni termini, npr. kolegij ili kolega ili kolektiv).