Djeca su, u biološkom pogledu, ljudi od rođenja do puberteta. U pravnom smislu, Organizacija Ujedinjenih naroda u Konvenciji o pravima djeteta sugerira da se djecom smatraju ljudi do navršenih 18 godina, dakle svi maloljetni, prije dobi pune odgovornosti, uključujući i pubescente i adolescente. U smislu obiteljskih odnosa roditeljima su djeca njihovi sinovi odnosno kćeri bez obzira na dob.
Djeca su, također biološki, jedina koliko-toliko izvjesna transcendencija smrtnosti pripadnika ljudskog roda, jedini koliko-toliko izvjestan način održanja vrste. Budući da nagon za održanjem vrste općenito može biti snažniji od nagona za samoodržanjem, nisu rijetki slučajevi žrtvovanja za djecu, jer to je logika života samoga, koji se brani, održava i produljuje namećući ta dva nagona praktički svim organizmima. Ljudi nisu iznimka.
“Djeca” je u hrvatskome zbirna imenica koja služi kao plural imenici “dijete”, a obje su staroslavenskog i praslavenskog podrijetla (“dęt’”, “dęt’ca”), iz indoevropske osnove “*dheH(i)-” (dojiti, sisati), od čega u sanskrtu “dháyati” (sisa) te “dhenu-” (krava muzara), u latvijskome “dels” (sin), u latinskome “femina” (žena, ženka), te “felo” (sisam) odakle “filius” (sin) i “filia” (kći), usp. “filijala”, u albanskome (sa sufiksom “-l”) “dele” i “delmë” (ovca), odakle vjerojatno naziv ilirskog plemena Delmata (po kojima je nazvana Dalmacija, prije točno 2000 godina uspostavljena kao rimska provincija). Slavenski korijen “dęt’” upućuje na iščezli glagol “*dęti” koji prema “dojiti” ima isti odnos kao “pęti” (piti, pijem) prema “pojiti”, podsjeća Gluhak.