Dividenda označava onaj dio dobiti nekog društva koji se isplaćuje udruženim partnerima, a u dioničkim društvima dioničarima (nećemo ovdje raspravljati zašto partneri udruženi u društvo nisu više drugovi, kao prije drugoga svjetskog rata, usp. „Deželić i drugovi“, te zašto akcija više nije dionica nego rasprodaja).
Ako zajedničko poduzeće ima dobit, suvlasnici odlučuju koliki će njezin dio investirati u poboljšanje poslovanja, a koji će podijeliti kao vlastitu zaradu (dividenda). U dioničkim društvima dividenda se dijele po dionicama, ili u apsolutnom iznosu, ili u postotku vrijednosti dionice.
„Dividendum“ (u singularu, a „dividenda“ u pluralu) gerundiv je latinskog glagola dividere, pa označava ono što ima (treba, valja, mora) biti podijeljeno.
Oblik „dividenda“ je izvorno plural (kao i „acta“, „carmina“ itd.), ali naš jezik rado reže tuđe riječi na Prokrustovoj postelji svojih dočetaka, pa su tako npr. „Carmina burana“ tretirana kao imenica ženskog roda u singularu, dok je nekadašnji singular vlaške riječi „gange“ (usp. albanski: „kangë“ = pjesma) tretiran kao plural dotad nepostojeće riječi „ganga“. Tako se sada i u nas „dividenda“ tretira kao imenica u singularu kojoj bi plural bio „dividende“.
P.S. Iz Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku me ruže i kore zbog obmanjivanja javnosti, naglašavajući da se osječki Annale komorne opere i baleta vazda pisao tako, s dva „n“. Pokunjen, primam kritiku.