Birokraciju Anić definira kao “vladavinu činovničkog aparata”. Dok je administracija (ad = k, ministro = poslužujem) uprava koja uslužuje, ali bez prerogativa vlasti, birokracija je uprava koja je sebi prisvojila vlast, koja zakone i propise ne provodi nego ih interpretira i po svojoj volji krši, koja se stara za svoje partikularne interese, a ne za interese onih koje bi morala uslužiti.
Max Weber još nije razlikovao administraciju (upravu) od birokracije, pa se zauzimao za impersonalnu i objektivnu efikasnu karijernu birokraciju s preciznom podjelom rada, hijerarhijom autoriteta, kvalifikacijom birokrata itd. - tj. za djelotvornu upravu.
Nema upravnog tijela koje se nije kadro birokratizirati, bez obzira na to je li riječ o državnoj upravi ili upravi u privatnom poduzeću, o crkvenoj, vojnoj, zdravstvenoj ili znanstvenoj birokraciji.
Cyril Parkinson je tvrdio da birokracija sebi povećava posao kako bi se ispunilo vrijeme za njegovo obavljanje, te da broj službenika i opseg posla nisu u uzročno-posljedičnoj vezi, jerbo birokrat nastoji imati više podređenih da bi mu rastao rang, podređeni stvaraju nepotreban posao jedan drugome, a koordiniranje njihova rada iziskuje nove šefove (“Parkinsonovi zakoni”).
Nakazna je i sama složenica, jer njezin prvi dio čini francuska riječ “bireau” (čitaj: biró) koja znači ured, a druga je izvedena iz grčkoga glagola “kratéin” (vladati).