Bankrot je u uobičajenoj pravnoj terminologiji kriminalni stečaj (uslijed nemara ili prevare), pri kojemu dužnik stječe nezakonitu korist dok ceh plaćaju vjerovnici i ini, ali u kolokvijalnom govoru bankrot je svaki financijski slom (banke, poduzeća, poslovnog čovjeka, pa i pojedinca): nesposobnost plaćanja prispjelih materijalnih obaveza. U tom pogledu bankrot biva i kolokvijalni naziv za stečaj, dakle izvanparnični sudski izvršni postupak nad imovinom dužnika koji je postao trajno insolventan, tj. nije više kadar udovoljavati dužničkim obavezama jer su mu dugovi veći od prihoda.
Budući da i bankrot i stečaj pogađaju vjerovnike, uposlenike, državnu blagajnu i privredu u cjelini (a stečaj još i dužnika) - u urednim državama stečaj proglašava sud, oduzimajući vlasniku pravo na raspolaganje imovinom kako bi se mogli namiriti vjerovnici, ali vodeći računa da se po mogućnosti sačuva ili unaprijedi proizvodnja, spašavajući radna mjesta i društvenu vrijednost.
Fizička osoba samo u nekim zemljama može u stečaj (kolokvijalno nazvan osobnim bankrotom), ali u svakom slučaju može biti optužena za bankrot (npr. poduzeća kojemu je vlasnik). Pod utjecajem engleskoga (ili srpskoga), koji ne razlikuje bankrot i stečaj, i u nas se zna govoriti o osobnom bankrotu.
Bankrot se, kao inačica za slom, primjenjuje i u prenesenu smislu: moralni bankrot.
Smatra se da je “bankrot” talijanizam (“banca rotta”, razbijena klupa mjenjaču koji je varao), ali postoje i ina objašnjenja.