Slovenija je naziv države nastale 1918.-1919. te ponovno 1945., uglavnom na ozemlju prethodne karađorđevićevske Dravske banovine, obuhvativši teritorij prethodnih habsburških krunovina: Kranjske u potpunosti, a djelomice Štajerske, Koruške, Primorske te Ugarske (Prekmurje).
Tek s nastankom suvremene nacionalne svijesti pojavila se u Slovenaca potreba da izaberu zajedničko ime za svoj etnički teritorij. Ono je kao politički zahtjev istaknuto 1848. U hrvatski ulazi tek u Ivekovićevu rječniku potkraj XIX. stoljeća. Dotad se izraz Slovenija znao rabiti kao sinonim za Slavoniju, koja se spominje i kao “Slovenski orsag”. Etnonim “Slovenac” postojao je i ranije (o čemu u Hrvatskoj svjedoče i etnonimska prezimena Slovenc i Slovenec, pored oikonimskih kao što su Korošec, Kranjc itd.). Dok su ostali slovenski narodi uzeli imena ili po užim grupama (Hrvati, Srbi…), ili po geografskim pojmovima u zemlji naseljenja (Bošnjaci, Makedonci..), ili čak po naknadno doseljenim dominatorima (Bugari, Rusi…), samo su Slovenci i Slovaci ostali vjerni zajedničkome autoidentifikacijskom nazivu. Kranjska, Štajerska i Koruška bile su u državnoj zajednici s Hrvatskom i Slavonijom 1527.-1991. Granica među njima utvrđena je uglavnom još Aachenskim mirom 812., pa je baš ona odredila u sljedećim stoljećima dokle će, na području kajkavskoga dijasistema, stanovnici sebe smatrati Hrvatima, a odakle Slovencima.