Da to neće biti serija u kojoj će Cibona, kakva je navada bila godinama, brusiti formu za polufinale ili finale, nego će strepiti, bilo je jasno i uoči početka play-offa. Sa samo četiri seniora u rotaciji, u sezoni prošaranoj apsurdima, Vukovi su doveli u poziciju da ih 40 minuta dijeli od povijesnog neuspjeha. Uostalom, da u sve to pomiješamo i malo recentne statistike, dodajmo kako su Cibona i Zabok do sada odigrali pet utakmica ove sezone, a u njih tri je kao pobjednik izašao Zabok. I to u dvije od tri koje su se igrale pod Tornjem. Upravo na mjesto gdje će se u četvrtak od 18.30 sati odlučivati u putniku u polufinale gdje pobjednika čeka Split.
Dino Repeša, mladi Cibonin trener, nema tu privilegiju mijenjati rotaciju kroz seriju, što je jedna od važnijih situacija u slučaju kad igraš više utakmica protiv istog protivnika. Repeša nema klupu u kojoj može pronaći čovjeka koji bi postao faktor X u određenoj utakmici, on se samo može nadati da će klinci, koji su ionako u rotaciji poput Borne Katanovića ili Josipa Pavković odigrati iznad svojih mogućnosti i time dati veći doprinos. Pri tome Aleksandar Aranitović, Ivan Perasović i Ivan Majcunić moraju biti poslovično na visokoj razini, kao i Krešimir Radovčić koji gotovo mjesec dana uoči četvrtfinala nije igrao zbog rupture lista.
Pogled u nebo i nada
Prevedeno, Repeša može pogledati u nebo i nadati se. Može se nadati i da će Zabok puknuti pred svojom povijesnom šansom. Nikada Zabok nije bio u četiri najbolja u Hrvatskoj i sada je samo jednu utakmicu daleko od tog cilja. Zabok je, recimo, još lani u ovo vrijeme, igrao teške kvalifikacije za ostanak u elitnoj diviziji, a onda je Ivan Tomas posložio momčad s glavom i repom, a takva je u pravilu s kojom se Tomas bavi.
Krenuo je Zabok u sezonu s 0-5, ali se dizao i dizao kroz sezonu. Momčad je postala stabilna kad je Nick Neal stigao iz Češke i preuzeo konce momčadi, koja je do konca osnovnog dijela sezone izbacila Dinu Cinca kao MVP-ja. Ali i imala dovoljno vezivnog tkiva. Emil Savić igra svoju najbolju sezonu karijere, Bruno Rebić je manje više odradio sezonu u kontinuitetu, Antonio Črnjević je pokazao koliko se sjajno snalazi u paru s Dinom Cincom, Antonio Sikirić je nastavio rasti, a svoje role znaju odraditi Lukša Buljević, Luka Cvitanović i Jan Kosi.
Prevedeno, Zabok ima u rotaciji ima devet igrača, Tomas je u poziciji da mijenja rotacije i drži ritam, a Cibona sve to nema.
Tomas ima luksuz ne krenuti u startnoj postavi s MVP-jem Cincom, može pronaći Cvitanovića koji će odigrati fanatičnu obranu, može promijeniti puno toga između prve i druge utakmice u seriji.
No, da ne bi živjeli u zabludi, mogla je to imati i Cibona. Jer, da je bilo malo pameti proteklog ljeta, Cibona je u svojoj momčadi mogla ostaviti za novac koji je obećan nekim tada pridošlim igračima i igrače iz lanjske sezone, barem dio njih. Nije tu bila velika razlika u cijeni, ali je bilo nesnalaženja u sportskoj politici i sumornoj realnosti u kojoj se koprca klub. Da je bilo tako, sada ne bi bilo samo četiri seniora u rosteru.
Nakon poraza u ponedjeljak (70:73), Dino Repeša je podvukao:
- Na kraju je presudila šira rotacija i svježina koju je imao Zabok. Fizički smo bili lošiji nego inače, a to pokazuje i naš šut za tri poena od 4-21, ali i samo osam asista. Sada moramo napraviti sve da stignemo u polufinale, da dobijemo utakmicu u četvrtak.
Ivan Tomas je likovao, dok je tisuću ljudi slavilo u Zaboku novu pobjedu nad Vukovima.
- Moram čestitati svojim igračima jer su borili kao lavovi. Ne sjećam se da smo ovako borbeno odigrali, posebno u obrani, pa i da smo izgubili dečkima ne bih imao što zamjeriti. Bila je to teška utakmica koja je od samog početka bila na vagi. Uspjeli smo izvući kad je Cibona povela s četiri poena viška. Borna Katanović nam je u jednom periodu radio velike probleme i na tome mu moram čestitati jer on ipak dijete od 17 godina - objasnio je Tomas.
Vukovi za svoj ponos
Cibona ili Zabok. Vukovi koji imaju dovoljno iskustva i više ovakvih utakmica nogama, naravno samo u četiri seniora, od Zaboka. Ali, Zabok ima širu rotaciju, ima i veliki motiv ispisati povijest košarke u Zagorju. I znaju kako je to dobivati Cibonu.
Cibona će igrati za svoj ponos. Da stignu na minimum onoga gdje su otkako se igra unutar samo naših granica.
A onda će u klubu biti veliko pospremanje. Navodno je gotova stvar preoblikovanje kluba, ali ono što bi s tim činom moglo dogoditi, ako se zadržimo na sportskoj priči, barem prema onome što se može čuti, ne lijeva previše optimizma. Već se sada priča o momčadi u kojoj bi polovica igrača mogli biti besprizorni stranci, a i na klupi bi trebao biti nekakav Amerikanac bez ozbiljne biografije, trenutačno asistent na sveučilištu za kojega je malo tko čuo u svijetu ozbiljne košarke...