Toni Ročak je bio bingo Dubrave proteklog ljeta. Švicarski reprezentativac (25) s diplomom San Diega iz psihologije i magisterijem poduzetništva iz San Francisca, momak čiji je otac iz Primoštena, a majka iz Splita, odigrao je veliku inicijalnu sezonu u profesionalnoj košarci. A s obzirom na to da je Dubrava u travnju sjajnim nizom stigla do doigravanja, nakon što je slavila u pet od šest odigranih utakmica, a Ročak je tu bio na 18,3 poena i devet skokova, izbor za igrača travnja pao je baš na njega.
Odmah protiv starijih
Toni Ročak je tako dobio sedam od 13 glasova trenera naših premijerligaša i sportskog direktora Jasmina Repeše te je zavrijedio titulu igrača mjeseca. Ovo je njegova priča...
- Kao dijete u Švicarskoj igrao sam sve moguće sportove, od nogometa, tenisa, stolnog tenisa, pa i košarku. Krenuo sam igrati za klub već sa sedam godina, ali kako nikoga nije bilo mojih godina u klubu, morao sam odmah igrati sa starijima. I tu sam odmah morao parirati fizikalijama koje su bile više nego sam ih ja imao. No, to mi je pomoglo kad bih kasnije igrao sa svojim vršnjacima. Od kadeta sam bio u švicarskoj reprezentaciji, a nakon gimnazije sam se otisnuo u SAD. Otišao sam u prep-school, kako bih zaradio košarkašku stipendiju i digla je ponuda sveučilišta iz Denvera, koji se natjecao u NCAA 2 diviziji. Bio sam tamo dvije godine i teško se iz druge divizije NCAA probiti u prvu, no dobio sam poziv San Diega. Trebao sam pauzirati tu prvu sezonu u San Diegu, no zbog korone mi je bilo dopušteno zaigrati i odmah sam u prvoj utakmici ubacio 19 poena. Kad sam diplomirao u San Diegu, otišao sam na master u San Franciscu, no tu nisam cijele sezone igrao.
I onda je stigao poziv iz Dubrave.
- U toj posljednjoj sezoni u SAD-u sam trebao eksplodirati, kako bih napravio neki košarkaški trag. No, nisam igrao. Bio sam zdrav, a tu se pojavio agent Charlie Mandić i otvorila se priča s Dubravom. Moj otac je nekada trenirao s Jeronimom Šarinom, pa smo tu imali neko jamstvo da ću imati prostora za igrati.
Negdje na 50-60%
No, svi smo Tonija Ročaka prvi puta upoznali kad je u ljeto 2022. u dresu Švicarske gostovao u Opatiji na pretkvalifikacijama za Eurobasket.
- Bio je to posve čudan osjećaj za mene. Zagrijavali smo se u Opatiji, a ja pjevam navijačke pjesme i igram u drugom dresu. No, na trenu je bio to sjajan osjećaj, jer sam dobio šansu igrati protiv Bogdanovića, Zupca, Hezonje. Taj osjećaj je bio nešto predivno.
Stigla je sezona u Dubravi, koju je Ročak odigrao jako dobro. Čak i više od toga. Koliko je on zadovoljan svojim igrama i na koliko je trenutačno potencijala?
- Mene ne zanimaju neke individualne nagrade, meni je bilo važno da se nakon jedne sezone stanke vratim u pravi košarkaški ritam, a najvažnije od svega bilo je da napredujem. I premda sam odigrao dobro, mislim da u mojoj košarci postoji još veliki prostor za napredak, mislim da sam još dosta daleko od svog mogućeg potencijala i stoga mi sve ono što bi me moglo čekati karijere izgleda dosta uzbudljivo. Po mojem sudu sam sada na negdje 50, 60 posto svojih mogućnosti.
Kemija se vidi na terenu
Ugovorom je za Dubravu vezan do ljeta, što dalje?
- U ovoj fazi karijere meni novac nije na prvom mjestu. Važnije od toga mi je u kakvu ću klupsku situaciju ući, kakva će to biti sredina i kakva će to biti razina košarke. Dosta sam proputovao do sada, pa mi nije problem niti otići negdje izvan Hrvatske. Gledam sve opcije, a kad budem vidio što se nudi, procijenit ću što mi izgleda od toga najbolje.
Prije toga Dubrava će zaigrati u play-offu. Već u četvrtak čeka ih na Višnjiku prva utakmica četvrtfinala u kojoj će protivnik biti Zadar. Može li momčad Dubrave, koja je u sjajnoj formi namučiti branitelja naslova i prvog favorita za titulu?
- Mi u posljednje vrijeme igramo posve drugačiju košarku, nego je to bio slučaj do prije mjesec dana. Igramo super, osjećaj je na terenu drugačiji, prihvatili smo svoje uloge i naša se kemija vidi na terenu. Igramo fluidno i tu radimo ogromnu razliku i doista se osjeti ta naša kemija, koja je ključna za svaku momčad. U super smo seriji, u super ritmu. Iako smo svjesni koliko je Zadar dobra momčad, mi smo svjesni i koliko sami možemo. Ne idemo u Zadar tek tako odigrati.
S obzirom na to da je tu cijelu sezone, kako mu čini klupska scena u Hrvata?
- Kad se na to gleda s strane, sve djeluje drugačije. Međutim, ja se nikada ne trudim razmišljati predaleko, nego se trudim otkrivati stvari. Ne opterećujem se nekim razmišljanjima o tome kako bi to trebalo biti, jer ako tako ne bude, bit će manje razočaranje. Ovako živim u trenutku, a trudim se da to ispadne najbolje što može biti. Tako će to biti i protiv Zadra u četvrtfinalu koje počinje u četvrtak.