U samo nekoliko tjedana, koliko dugo u sklopu “IN magazina” Nove TV vodi rubriku “Kuhamo s Podravkom”, Tatjana Jurić naučila je koji je tajni sastojak za žgance, koja je najbolja temperatura za stavljanje mesa u tavicu, kada se jelo točno treba začiniti... Televizijska voditeljica za Studio je otkrila da je kuhati počela sa samo jedanaest godina i koji su njezini kuharski specijaliteti te nam je odala koja su jela kod nje na televiziji spremili njezini slavni gosti Stevo Karapandža i Davor Gobac.
Nedavno ste se pridružili ekipi “IN magazina” Nove TV, odnosno kolegama s kojima ste prije dvadeset godina otpočeli svoju televizijsku karijeru. Kako je izgledao ponovni susret?
- Kao da silne godine nisu prošle, tako bih ja to komentirala. Nevezano za posao, i dalje smo se družili, a u radnom okruženju svima su ostale iste navike i tome smo se baš neki dan smijali. Brzo smo ulovili ritam, a ljepše je i lakše raditi kad svoju ekipu poznaješ. Nema grča, nema nepoznanica, jednostavno je sve opušteno i zabavno, a pritom i posao obaviš. Baš je veliki gušt biti natrag u TV studiju, osobito u ovakvoj jednoj opuštenoj formi. A još i kuhamo i uživamo u finoj hrani.
Koje su najveće sličnosti, a koje razlike između Tatjane od prije dva desetljeća i Tatjane danas?
- Neumjesno je da vam sama odgovaram na ovo pitanje, to je na drugima. Dvadeset godina značajan je vremenski period i najvažnije je zadržati ono što te čini svojstvenim, a opet osvijestiti svoje mane i dopustiti si da sazrijevaš, rasteš i učiš. Uvijek imaš nešto naučiti, uvijek postoje ljudi ili okolnosti koji će ti dati nešto novo i oplemeniti ti život.
Na Novoj TV s Mišelom Tokićem u sklopu “IN magazina” ponedjeljkom i utorkom vodite rubriku “Kuhamo s Podravkom”. Što ste dosad naučili od chefa Mišela Tokića?
- Ma, Mišel mi je već toliko kulinarskih trikova podijelio, samo u ovih nekoliko tjedana koliko kuhamo zajedno, da se zafrkavam da ću još malo postati prava kuharica. Koja je najbolja temperatura za ‘baciti meso’, kada se u tijeku postupka koristi koji začin, kako ispravno reducirati umak, koji je tajni sastojak za žgance... sve tajne zanata čovjek zna.
Kakva ste vi kuharica?
- Kažu mi da sam sve bolja i bolja, ali možda su mi lagali. Kad kuham za svoju obitelj, a posljednjih nekoliko godina mene zapadne kuhanje i za svaki blagdan, svi budu siti, zadovoljni i uvijek imaju koju riječ hvale. Mislim da mi ne bi mogli lagati toliko dugo, pa ću im vjerovati.
Koliko godina već kuhate?
- Rano sam se osamostalila, već dvadesetak godina živim sama, pa bih rekla da toliko dugo i kuham. Iako, najlakše je kuhati sam za sebe, i ako ispadne totalna koma, neće se baciti.
Od koga ste naučili kuhati i sjećate li se koje je bilo prvo jelo koje ste napravili?
- E sad ste me zatekli, stvarno se ne mogu sjetiti, ali rekla bih da su to bili jaja i krumpir na tisuću i jedan način. Odrasla sam uz brata košarkaša, roditelji su, dakako, radili pa bi mene dopalo da bratu i sebi zgotovim jelo koje je mama pripremila prethodno ili da smislim nešto drugo. Jaja i krumpir mi zvone kao velike delicije tada (smijeh), uzmite u obzir da sam imala jedanaest ili dvanaest godina, dakle, molim, pohvalite me!
Bravo! Koji su danas vaši kuharski specijaliteti?
- Danas sam, kad je kuhanje u pitanju, jako praktična. Obožavam kuhati variva i juhe jer, budimo realni, jednom kad se svi sastojci pripreme, to se takoreći kuha samo od sebe, a drugo što najviše volim jest hranu pripremati u parnoj pećnici. Uz kvalitetne namirnice, čisti komad mesa, ribe i povrće koje se zatim peče u svojim sokovima, ni tu nema previše posla. Zdravo je i ukusno. Nisam od nakuhavanja, umaka, pohanog i slično...
Postoje li namirnice koje izbjegavate?
- Ništa ne izbjegavam, ako mi je želja, sve si priuštim, jedino što sam s vremenom - i to već godinama u pravilu ne konzumiram - prema reakciji organizma shvatila da mi ne odgovaraju mlijeko i mliječni proizvodi, umaci i bijelo brašno, peciva i slično. To se trudim izbjeći.
Kuhate li prema receptima ili ste skloniji improvizaciji?
- Većinom improviziram, recepte mi je oduvijek bilo teško pratiti, jednostavno se svaki put izgubim čitajući ih i, negdje na pola puta, više ih ne pratim. Kuhanje je upravo to, igra i mašta i, jednom kad kreneš, sve je podložno kulinarskoj kreaciji.
Postoje li neka jela koja radite prema bakinim ili maminim receptima?
- Sva jela koja kuham su po maminim i bakinim receptima, dapače, dandanas kuham u maminom i bakinom posuđu koje sam naslijedila. Volim misliti da mi jela, otkada je tako, baš zato odjednom bolje ispadaju. Moje nećakinje kažu, konačno sam se približila ‘bakinoj juhi’, tom slavnom okusu... Dandanas čuvam maminu malu, žutu knjižicu s rukom ispisanim receptima, i za jela, a i za kolače, unutra je i mamin i tatin, i moj dječji rukopis, a još čuvam i na papiriću ispisan recept za ‘maminu sarmu’ - to je zadnji recept koji mi je prenijela i zadnje jelo koje smo skuhale, već kad smo se nosile s njezinim Alzheimerom. Otkako je mama otišla, sarmu još nisam pripremila. Budem.
Kuhate li svakog dana?
- Kuham za svaki dan, ali ne kuham - svaki dan. Ako pripremam varivo, kuham ga za cijelu vojsku, pa ga uvijek imam spremnog kad sam gladna, a i često ga zamrznem. Isto je i sa svim drugim jelima koja su čak i bolja nakon nekoliko dana. Sve drugo što traži kraću pripremu, sushi, topla salata s povrćem i piletinom ili tome slično, to napravim na brzinu. Sushi ne, sushi redovito naručim.
Čega uvijek mora biti u vašem hladnjaku?
- Tune, piletine, salate, slanutka, humusa, krekera, paradajza, jaja, bakalara, kvinoje, žitarica... onih osnovnih namirnica da, ako sam gladna, mogu napraviti konkretno jelo.
Koja hrana je vaš “guilty pleasure”?
- Kad je hrana u pitanju, ne dopuštam si krivnju. Jedem sve, ako osjetim želju za cijelom čokoladom, pojest ću cijelu čokoladu; ako mi se jede sirnica, jedem sirnicu - ćevapi, odem na ćevape. Ne dopuštam sama sebi krivnju ako si ugodim!
Vratimo se televiziji. Koja poznata imena ste dosad ugostili u vašoj televizijskoj rubrici?
- Bili su tu kulinarska legenda Stevo Karapandža, Petar Grašo, Elfsi, Lana Jurčević, Gobac... Svaki gost nam je drag, a uskoro ćemo ugostiti i naše gledatelje ‘IN magazina’.
Koje jelo je napravio Stevo Karapandža i koju vam je malu tajnu u emisiji otkrio taj veliki majstor kuhinje?
- Lakoća s kojom Stevo Karapandža kuha je uistinu fascinantna. Njegova improvizacija i umijeće su sjajni za vidjeti. Bilo je to tako prije kad smo ga na TV-u gledali, a tako je bilo i kod nas na snimanju. Posebno mi je u sjećanju sa snimanja ostalo nešto drugo - na tako veliku njegovu karijeru, pitala sam ga je li ikada imao neki veći gaf - pa mi je ispričao da je jednom svatovima poslužio - slanu tortu. Izvukao se majstorski, preuzeo odgovornost, napravio geg, iskombinirao druge kolače, a društvo, vjerujem, i dandanas ima sjajnu priču za prepričavanje.
U rubrici je gostovao i Davor Gobac kojeg publika ne doživljava kao nekog velikog kuhara. Jesu li u krivu i što je Gobac uz vašu i Mišelovu pomoć skuhao?
- Gobac je smutio čokolino, a smutio je Gobac i nas u studiju do te mjere da sam ja, evo vjerujte mi, već zaboravila što je uz čokolino kuhao. Gobac ko Gobac, s njim je uvijek zabavno. Ono najvažnije - kuhinju nismo zapalili!
