Sandra Uzelac zaposlena je u brodogradilištu “Viktor Lenac” već gotovo 26 godina. Počela je kao pripravnica u službi obračuna plaća, potom je radila u službi računovodstva, plana i analiza. Od 2008. članica je Uprave. U posljednjih godinu dana jedini je član Uprave “Viktora Lenca”.
U tom već prilično dugom razdoblju “Viktor Lenac” je imao uspona i padova. Sandra Uzelac kaže da se u ovom brodogradilištu uvijek nešto događa, nove situacije, turbulentna okolina, ali ističe da su se ljudi uvijek znali i mogli prilagoditi tim promjenama. Smatra da je ključ opstojnosti “Viktora Lenca” entuzijazam, sposobnost prilagodbe, veliki broj pojedinaca koji u mnogim napornim okolnostima ne odustaju i daju najbolje. U tom poslu, govori nam, nikad nije dosadno, neprestano se uči, rješava nešto novo, tako da je to i nju održalo sve ove godine u “Viktoru Lencu”. Za razliku od klasičnih brodogradilišta koja imaju knjige narudžbi, u “Lencu” ugovaraju poslove mjesec za mjesec.
Na koji je način pandemija koronavirusa utjecala na poslovanje “Viktora Lenca”?
- Prilično smo rano počeli s mjerama zaštite radnika i svih osoba koje borave u “Viktoru Lencu”. Od 24. veljače, kad smo donijeli prvu uputu za radnike, brodove u remontu i njihove posade, lučke agente i podugovarače i osnovali interni krizni stožer, sve su nam snage bile usmjerene na zaštitu ljudi, ali i osiguranje završetka poslova koji su bili u tijeku. Već dva mjeseca sve odluke koje donosimo vezane su za pandemiju. Prvi cilj nam je bio zaštititi ljude, zatim dovršiti poslove, a sada se borimo za ugovaranje novih poslova. Ipak, to je u uvjetima protuepidemijskih mjera koje su na snazi gotovo nemoguće zbog mjere 14-dnevne karantene za sve osobe koje dolaze iz inozemstva. Oko 90 posto svojih usluga pružamo stranim brodarima, od kojih nam talijanski klijenti čine vrlo značajan udio. Ovisimo o dopremi materijala i rezervnih dijelova iz inozemstva, predstavnici klijenata su obavezni, a u nekim slučajevima su potrebni i specijalizirani serviseri, koji su svi također strane osobe. Preduvjet za ikakvo normalno poslovanje jest ukidanje 14-dnevne karantene za posade i strane osobe, bez čega ne možemo ni početi raditi. A ni brodari ne žele stajati u 14-dnevnoj karanteni i gubiti vrijeme s neuposlenim brodovima.
Sandra Uzelac
Na koji način ste organizirali proizvodnju? Kakve mjere zaštite ste donijeli?
- Propisali smo strogo pridržavanje svih mjera koje su donijela nadležna tijela, ali donijeli i neke svoje mjere. Vrlo rano smo sami propisali mjere izbjegavanja kontakata, skratili proizvodne sastanke i dogovore, preselili ih na otvorene prostore, uveli ispunjavanje sanitarnih upitnika za sve osobe koje nisu stalni radnici ili prvi put dolaze u “Lenac”, od klijenata do vozača ili dostavljača, zabranili smo bili miješanje radnika podugovarača, kako nam povratnici iz Italije ili Njemačke ne bi unijeli virus. Nošenje zaštitnih maski obavezno je za sve osobe koje su u “Lencu”, svim osobama koje prvi put dolaze na porti se mjeri temperatura, kao i slučajnim odabirom stalnim radnicima. Sve stručne službe, koje nisu vezane uz rad na proizvodnim lokacijama, rade od kuće. Tako smo uspješno, bez incidenta i ijednog slučaja zaraze, obavili sve poslove u proizvodnji i ostalim službama. Sve te mjere trenutno nam ne predstavljaju neki logistički problem s obzirom na to da je značajno smanjena zaposlenost i imamo sve manju cirkulaciju ljudi unutar brodogradilišta. Proizvodne radnike koristimo za održavanje vlastite opreme i dokova, ali i to smanjenim intenzitetom, kako bismo maksimalno očuvali likvidnost za naredne mjesece u kojima ne znamo što nas čeka.
Kakve u ovom trenutku imate posljedice u poslovanju?
- Do konca ožujka, osim logističkih problema u dopremi potrebnih rezervnih dijelova i materijala, nismo imali većih problema, a zaposlenost nam je bila dobra poslovima koji su bili ranije ugovoreni i u tijeku. Od početka travnja gotovo je sve stalo. U remontu nam je jedan brod za američku ratnu mornaricu, ugovoren još u veljači, a koji je zbog obvezne karantene kasnio u dolasku. Na njemu radimo smanjenim opsegom u odnosu na planirano zbog nemogućnosti dolaska stranih servisera za specijalizirane servise opreme na brodu, jer takav profil ne postoji u Hrvatskoj. Kako sada stvari stoje, očekivani prihodi drugog tromjesečja ove godine bit će nam 60 do 70 posto manji od prethodnog, a čak i više u odnosu na posljednje tromjesečje 2019. S druge strane, troškovi hladnog pogona i plaća radnika prilično su visoki, a zbog sigurnosnih i zakonskih razloga jednostavno i ne bismo mogli u cijelosti prekinuti s radom, čak i da nemamo nikakvog posla u “Lencu”.
Bodogradilište Viktor Lenac
Jesu li otkazani ili odgođeni neki otprije ugovoreni poslovi?
- Već tijekom ožujka dobili smo mnoge obavijesti naših klijenata o odgodi svojih remontnih aktivnosti do daljnjega. Dva ili tri projekta koja smo imali dogovorena otkazana su ili, bolje rečeno, odgođena do daljnjega, ne znamo do kada. Nije bilo puno otkazivanja, ali nije bilo ni novih upita. Naime, remont je djelatnost koja ima vrlo brzu dinamiku odvijanja aktivnosti od upita i nuđenja do ugovaranja i realizacije. Od nuđenja do realizacije projekata prođe mjesec-dva, a ponekad i samo nekoliko dana. Remont ovisi o tome gdje se nalaze brodovi, odnosno gdje će se nalaziti u vrijeme planirano za remont, a kod brodara odluka često pada u zadnji tren. Zato je remont djelatnost koja traži visoki stupanj prilagodbe, i to u kratkom vremenu, tjedno, čak i dnevno. U poslovnom modelu u kojem postoje neizvjesnosti i promjene i u redovnim okolnostima, u ovim izvanrednim okolnostima pandemije stvari su značajno složenije.
Ima li upita i mogućih poslova u narednom razdoblju?
- U travnju su počeli stizati neki upiti za remonte u svibnju, na koje smo, naravno, odgovorili konkurentnim ponudama, no zbog obvezne karantene za članove posada brodari se ne žele odlučiti za dolazak k nama, jer im je neprihvatljivo neuposleno stajanje brodova. A bez kontakata s posadama nije moguće pristupiti remontnim radovima. Problem stvara neizvjesnost i nesigurnost u ukidanje karantena, jer brodarima ne možemo potvrditi hoćemo li moći početi s radovima u vrijeme njihova dolaska.
Kakve će dugoročne posljedice ova pandemija ostaviti na vaše poslovanje i poslovanje vašeg sektora?
- Očekivati je da će globalno smanjenje ekonomije utjecati na smanjenje aktivnosti i na svjetskom pomorskom tržištu, to će vjerojatno dovesti ponovno do pada vozarina, slabljenja financijske snage brodara, a onda se preliti i na smanjenje budžeta za održavanje flota brodova. A to onda znači nove borbe s konkurencijom oko cijena i rokova remontnih usluga. Sigurno je da moramo računati s novom krizom. Već sada mnogi brodari u raznim segmentima prijevoza tereta traže mjesta za mrtvi vez svojih brodova kako bi smanjili troškove neuposlenih brodova. Vrlo je vjerojatno da će doći ponovno do nesrazmjera u ponudi i potražnji brodskih prostora, no pitanje je koliko će sve to trajati. A tržište se još nije oporavilo od posljednje recesije.
Jeste li se koristili mjerama Vlade RH za pomoć gospodarstvu?
- Jesmo, upravo stoga što očekujemo značajni pad prihoda u ovom tromjesečju, a i stoga što ne znamo koje posljedice točno i u kolikoj mjeri će ova pandemija izazvati u narednim razdobljima. Moramo očuvati likvidnost i naše zaposlenike. Zatražili smo i dobili mjere za očuvanje zaposlenosti putem HZZ-a, odgodu plaćanja javnih davanja i moratorije na neke kreditne obveze.
Možete li komentirati te mjere?
- Mjere generalno nisu loše, smatram da su, s obzirom na sve okolnosti, donesene pravovremeno, međutim moram naglasiti da ih treba doraditi i dopuniti. Smatram da granica pada prihoda od 50 posto nije potpuno fer kao kriterij za djelomični otpis ili odgodu javnih davanja. Uostalom, ni sam pad prihoda ne može biti jedini kriterij za odobravanje bespovratnih sredstava. Nemaju sve industrije i djelatnosti jednake bruto marže ni jednake troškove hladnog pogona. Nekome će pad prihoda od 20 ili 30 posto možda naštetiti više nego drugome pad od 55 posto, a također je pitanje koliko će tko dugo trpjeti posljedice pandemije.
Možete li ponoviti prošlogodišnje rezultate?
- Kako sada stvari stoje, vrlo je izgledno da ne možemo. Međutim, prošle godine nam je najbolji bio posljednji kvartal, u kojem smo imali iznadprosječnu zaposlenost i on nam je praktički generirao cjelokupnu dobit ostvarenu prethodne godine. Ove godine, zbog pandemije ali i nemogućnosti prognoze stvarnih posljedica koje će ona ostaviti na globalno poslovanje, ne možemo ocijeniti kakva bi nam mogla biti daljnja zaposlenost. Prvi nam je kvartal bio odličan, no sve dalje je lutrija. Trenutno radimo na 30 posto kapaciteta, na samo jednom brodu američke ratne mornarice. Za sve ostale poslove, kojih i nema u upitima kao inače, preduvjet je uopće ukidanje karantena za posade i strane osobe, bez čega ne možemo ni početi raditi. A ni brodari ne žele stajati i gubiti vrijeme s neuposlenim brodovima, nego žele maksimalno skratiti vrijeme stajanja brodova, vratiti se u svoje linije ili biti spremni za ugovaranje poslova na spot-tržištu. Ovaj kvartal će nam biti loš, a u našoj je djelatnosti nezahvalno prognozirati dugoročnije. U svakom slučaju, brodovi će morati kad-tad obnavljati svoje svjedodžbe, no koliko će biti radova povrh onih minimalno potrebnih za te svrhe, vrlo je neizvjesno.
Imate li u vidu neke poslove?
- Radimo na ponudama za dva ozbiljnija projekta, no i za to nam je potrebno smirivanje pandemije i popuštanje prekograničnih protuepidemijskih mjera i kod nas i u drugim zemljama. Pitanje je mogućnosti odlazaka na pregled brodova u strane luke, pregovora s proizvođačima opreme, materijala, povjerenja u rokove isporuke... Uglavnom, vlada velika neizvjesnost.
Kakve su perspektive remontnih brodogradilišta?
- Dok je pomorske trgovine i brodova, remontna brodogradilišta imaju svoju perspektivu. Pitanje je samo globalnih kretanja svjetske ekonomije i trgovine, što već dokazano, donosi veće i manje oscilacije na pomorskom tržištu, a posljedično i na remontnu brodogradnju. Opstanak remontnih brodogradilišta prvenstveno ovisi o sposobnosti njihove prilagodbe globalnim kretanjima, mogućnostima da u ovisnosti o kretanju vozarina, potreba i mogućnosti brodara, brodogradilišta budu dovoljno fleksibilna i financijski snažna da prebrode razdoblja kriza i odgovore potrebama tržišta u razdobljima konjunkture. Remontna brodogradnja je radno intenzivna djelatnost i tu je najvažnije imati razvijeno i fleksibilno tržište rada i to kvalitetne radne snage.
Imate li zbog lokacije na kojoj ste smješteni neka ograničenja?
- Naš geografski položaj nam je za standardne remontne poslove, u biti, najveći otežavajući faktor. Udaljeni smo u odnosu na glavne pomorske puteve Sredozemlja i Crnog mora, zbog čega brodari imaju povećane troškove zbog devijacije, osim ako zbog svojih poslova ne gravitiraju bližim talijanskim lukama, Kopru ili Rijeci, no ovih posljednjih i nema previše, posebno ako se ima u vidu da brodovi moraju u klasifikacijske preglede tek svakih pet godina. Što se mikrolokacije tiče, moramo voditi računa o zaštiti okoliša, što i činimo, a radi suživota industrije, okoliša i stambenih i turističkih lokacija koje nas okružuju u Rijeci i Kostreni, no sve to uspijevamo pomiriti. Mislim da su i naši susjedi svjesni da netko mora nešto i proizvoditi.
Kakva vam je konkurencija? Koliko su vam konkurencija turska remontna brodogradilišta?
- U standardnim remontnim poslovima najveću konkurenciju čine nam turska brodogradilišta. Prije svega zbog cijena, ali i zbog pozicije koja im je povoljnija od naše. Međutim, sve više moramo biti svjesni i konkurencije drugih mediteranskih zemalja, jer zbog migracija naše radne snage u zemlje EU gubimo onu cjenovnu prednost u trošku rada koju smo imali prije nekoliko godina. Zamjena radnika koji nedostaju i uvozna radna snaga, posebno angažman za kraće periode zbog oscilacija u zaposlenosti, nisu jeftini, a tu su i troškovi prilagodbe. Zato nema opuštanja, svaki posao mora se dobro promisliti, a na formiranje cijene utječe i konkurencija i konjunktura i oscilacije te vlastita veća ili manja zaposlenost, ali i mogućnost, i cijena nabave dodatnih potrebnih radnika. Svaki remont je projekt za sebe, koji ovisi i o internim čimbenicima, ali i o stanju u okruženju i konkurenciji. S kineskim brodogradilištima se ne uspoređujemo niti možemo uspoređivati. Brodari koji imaju plovidbene rute prema Kini i Dalekom istoku sigurno će odabrati za veće remontne poslove brodogradilišta u Aziji. No, ima brodara koji ostaju vjerni europskoj kvaliteti, kvaliteti “Viktora Lenca” i nekim dugoročno izgrađenim odnosima.
Što je onda prednost “Viktora Lenca” u odnosu na druga brodogradilišta?
- Naš je pristup klijentima takav da od nas dobiju izuzetno kvalitetnu uslugu, sposobnost prilagodbe i rješavanje svih problema s kojima se klijent tijekom projekta može suočiti, i na tome ćemo i dalje raditi. I, naravno, na povećanju učinkovitosti rada, optimiziranju procesa, a sve kako bismo bili troškovno u mogućnosti odgovoriti na izazove smanjenja prodajnih cijena, koje su glavna konkurentska prednost.
Utječu li niske vozarine u nekim segmentima pomorskog prijevoza na vaše poslovanje?
- Apsolutno. Vozarine utječu na poslovanje remontnim brodogradilištima u svim segmentima pomorskog prijevoza i praktički kod svih tipova trgovačkih brodova. Niske vozarine znače manje zarade, a onda manje budžete za popravke. Međutim, u našem poslovanju to može imati i odgodne efekte. U periodima viših vozarina brodari mogu htjeti raditi i zaraditi i obratno, kada su vozarine niže, netko želi iskoristiti nepovoljnu konjunkturu kako bi obavio remonte. Dugoročno, sve je to pitanje ponude i potražnje brodskog prostora. Manja potražnja za brodskim prostorom znači niže vozarine i mirovanje dijela svjetske flote. U tim periodima brodari imaju visoke nepokrivene fiksne troškove i troše onoliko koliko moraju. Dugoročno ili generalno, sve ovisi o financijskoj snazi brodara da prežive period krize.
Što vam donosi to što ste dio Palumbo grupe? Nastupate li zajednički?
- Kad je Palumbo grupa preuzela “Lenac”, stvorena je jaka grupacija mediteranskih remontnih brodogradilišta, koja je udružila sve svoje znanje i iskustvo. Kao najveću vrijednost istaknula bih zajednički nastup prema klijentima, bolji obuhvat tržišta, sinergiju znanja u pripremi i realizaciji ponuda i projekata, a klijenti imaju mogućnost odabrati brodogradilište za koje smatraju da im najbolje odgovara za konkretne poslove. Palumbo grupa bavi se i poslovima izgradnje i servisiranja megajahti, što “Lencu” nije bilo baš svojstveno, tako da i ovdje imamo, u slučaju potrebe, pomoć iz prve ruke. Naravno, tu su i druge prednosti koje očekujemo iskoristiti, prvenstveno bolja iskoristivost radne snage u uvjetima oscilirajuće zaposlenosti kod jednih ili drugih. I moram istaknuti da smo ulaskom stranog vlasnika vlastitu organizaciju i procese učinili učinkovitijim u cilju stvaranja veće dodane vrijednosti.
“Viktor Lenac” uz remont ima još dvije djelatnosti. Kakvo je stanje u offshore-segmentu? To tržište je posljednjih godina na vrlo niskoj razini. Ima li naznaka oporavka? Ima li poslova u segmentu preinaka?
- Već duži niz godina nismo imali pravi projekt u offshore-djelatnosti. Uz kretanje cijene nafte nije se ni moglo očekivati neka veća ulaganja u istraživanje podmorja. Imali smo nekih poslova na brodovima koji služe offshore-industriji, no riječ je bila o manjim projektima više remontnog tipa. S druge strane, za ozbiljnije offshore-projekte “Lenac” bi trebao imati i resurse za provedbu takvih projekata, jer je pristup offshore-projektima poput platformi koje je “Lenac” gradio prije 15-20 godina potpuno drugačiji u odnosu na remontnu djelatnost. U konačnici, i ne možete imati grupu stručnjaka, a koji bi uostalom i trebali biti stalno u tijeku događanja i obnavljati svoje znanje i iskustvo, za slučaj da svakih nekoliko godina iskrsne neki takav projekt. Kod preinaka je već druga stvar. Tu može biti različitih projekata po opsegu i vrijednosti. No ugradnje uređaja za pročišćavanje ispušnih plinova i pročišćavanje balastnih voda mogu se također podvesti pod pojam preinaka, a to i radimo. No, kod većih preinaka brodova, za koje projekti traju više mjeseci i veliki opseg radova čine radovi u čeliku, naručiteljima se isplati potražiti jeftinija brodogradilišta. Kod takvih projekata devijacija nije nepremostiv faktor. U svakom slučaju, aktivni smo i u nuđenju projekata većih ili manjih prenamjena ili nadogradnji brodova i nadamo se ugovaranju takvog projekta koji bi nam donio dugoročniju stabilniju zaposlenost kapaciteta i veću mogućnost planiranja aktivnosti.
Koji su sve brodovi iz VI. flote kod vas na remontu? Je li počeo remont broda USNS “Carson City”? Imate li naznake dolaska još brodova?
- U posljednjih pet godina odradili smo 35 projekata za VI. flotu američke ratne mornarice. USNS “Trenton” i dalje je kod nas, dijelom zbog dodatnih radova, a sada i zbog pandemije SARS CoV-2. U ožujku smo počeli raditi na brodu USNS “Carson City”, iako, zbog logističkih problema uzrokovanih pandemijom, nešto smanjenim opsegom u odnosu na planirani.
Mogu li vam te reference poslužiti za dobivanje još poslova remonta, npr. brodova HRM-a?
- Svakako nam je cilj da se dodatno pozicioniramo na tržištu remonta, pa i preinaka vojnih brodova, a nadamo se da bismo mogli ostvariti suradnju i s Hrvatskom ratnom mornaricom. Ipak smo mi najveće remontno brodogradilište u Hrvatskoj, a u svim pomorskim zemljama razvoj i dugoročna održivost remontnih brodogradilišta uvelike počiva na flotama nacionalnih mornarica.
Koliko imate radnika i kako rješavate problem nedostatka radne snage?
- “Lenac” sad broji 370 vlastitih radnika, najviše njih, naravno, vezan je uz proizvodne aktivnosti. Sada, nažalost, nemamo problem s nedostatkom radne snage jer nemamo ni zaposlenost zbog pandemije. Vidjet ćemo kako će se situacija razvijati, ali izvjesno je da bi se jedan dio povratnika zbog pandemije mogao zadržati nešto dulje u Hrvatskoj, što bi kratkoročno moglo imati pozitivne efekte, no bojim se da dugoročno ova situacija neće biti dobra ni za koga.
Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
Naslovnica Globusa