Primamljiva je ideja da bi Vlada, nakon što sklapanjem nagodbe završi sapunica oko Agrokora, ljeto mogla provesti odmarajući se na lovorikama uspjeha, baveći se isključivo reformama unutar svojih redova. Ipak, nevolja nikad ne dolazi sama, a nikada zapravo ne prestaje. Pa dok je nadljudskim naporom otklanjana sistemska opasnost koja se nad domaće gospodarstvo nadvila iz koncerna odbjeglog Ivice Todorića, novi su mali agrokori bujali diljem zemlje, od pulskog brodogradiliša, preko brodskih metalaca do moslavačkih proizvođača umjetnih gnojiva. Svaki put kad bi vrijedna posada Plenkovićeva broda uspjela začepiti rupu na trulom trupu broda kojim kormilari Plenković, voda bi probila na drugom mjestu. Ovih dana procurilo je opet, a novi ekonomski bolesnik koji čeka hitnu intervenciju državne terapije zove se Croatia Airlines.
Priča je pod reflektor javnosti došla nakon otvorenog pisma Hrvatskog sindikata prometnih pilota upućenog premijeru, a gdje je iznesen cijeli niz kataklizmičnih tvrdnji o stanju u kompaniji. Piloti tako tvrde da je iz kompanije otišla polovica mehaničara, trećina pilota i četvrtina stjuardesa, a zbog kašnjenja remonta flote - izazvanih nedostatkom osoblja - nemaju dovoljno aviona za svoje letove. Zbog toga se, navodno, pristupa skupom najmu aviona, a navodno čak i otkazivanju redovnih letova. Ako je to točno, evidentno je da stanje u kompaniji nije dobro, no govoreći o budućnosti nacionalnog avioprijevoznika čini se da je ključni problem ono što slijedi. A slijedi, prema onome što se sada može zaključiti, kontinuirani rast cijena nafte koje su ovih dana na svjetskim burzama dosegnule razine između 65 (WTI) i 75 (Brent) dolara po barelu. Kao što je lako pretpostaviti, cijena nafte ima ekstremno važan utjecaj na poslovanje avioprijevozničkih tvrtki. U Croatia Airlinesu, prema tvrdnjama dužnosnika same kompanije, troškovi goriva u strukturi operativnih troškova tvrtke u pravilu čine 22-23 posto. U trenucima kad je cijena nafte ekstremno visoka, taj udjel vjerojatno raste preko 30 posto. Danas kad neki analitičari predviđaju rast cijene barela nafte do 100 dolara, iako je taj scenarij još uvijek špekulativan, u kompaniji će se vjerojatno prisjetiti 2012. godine, kad su zadnji put bili suočeni s takvim ekstremnim cijenama.
Od tada je prošlo šest godina, a Croatia Airlines, uz obilatu pomoć niskih cijena goriva, provela program restrukturiranja. Sada kad cijene nafte opet rastu, Croatia Airlines bi se mogla naći u savršenoj oluji. Lani je kompanija, uz solidan rast prometa uzrokovan prvenstveno rastom domaćeg turizma na prihod od 1,7 milijardi kuna, ostvarila neto dobit od 27 milijuna. Ta vrlo tanka profitna marža mogla bi se istopiti u povećanim cijenama goriva, pri čemu se ciklus naglijeg poskupljenja nafte događa upravo uoči početka ljetne sezone kad kompanija ostvaruje glavninu svojih prihoda. Pritom bi dodatni problem mogao biti i taj da je znatan broj karata za to razdoblje već prodan, po cijeni u koju nije ukalkuliran rastući trošak goriva. Spas bi moglo biti tzv. hedgiranje (financijsko osiguranje) cijene goriva, no takvu praksu je u kompaniji napustila bivša uprava. Na koncu, Croatia Airlines u ovako turbulentno razdoblje poslovanja ulazi bez stalno imenovanog vodstva. Naime, kompaniju kao privremeni vršitelj dužnosti trenutno vodi Jasmin Bajić, a za izbor trajnog čelništva u tijeku je već treći natječaj gdje država - iz teško shvatljivih razloga - nije u stanju odabrati nekog od prijavljenih ljudi koji zadovoljavaju postavljene uvjete.
Dapače, stvar je pomalo karikaturalna, pa je tako drugi natječaj završen poništenjem, iako je jedan od prijavljenih bio baš Bajić. Produljen mu je privremeni mandat, pa se javio i na treći natječaj, ali odluke još nema. Koja je logika takvog postupanja? Ako Bajić nije dovoljno kvalitetan kandidat da vodi kompaniju, zašto mu je povjereno da to radi već mjesecima? Ako jest, zašto nije dovoljno dobar da bude i formalno imenovan na tu poziciju? Tražiti ratio u takvom postupanju nemoguć je zadatak, kao uostalom u cijelom procesu odabira osobe koja bi trebala voditi Croatia Airlines. No, što i kada bude izabran? Jedan čovjek ili čak skupina njih teško će u toj tvrtki promijeniti išta bez jasne podrške, strategije i angažmana vlasnika. Vlasnik - Vlada RH - u svoj plan reformi ugradila je cilj pronalaska strateškog partnera za Croatia Airlines. Radi se o procesu koji je već dva puta, usprkos znatnom novcu uloženom u savjetnike, propao. A tvrtka je tada barem nominalno poslovala pozitivno, bila stabilna, a njezine gubitke restrukturirala je država. Sada će se vjerojatno nuditi tvrtka u gubicima, s padajućim tržišnim udjelom i bez stalnog vodstva. Gubitke po europskim pravilima država više neće smjeti pokriti, a većinski udjel može kupiti samo tvrtka iz Europske unije. Vjerujete li da bi se mogao pronaći neki takav investitor? A vjerujete li u dobre vile? Možda je vrijeme da se u Banskim dvorima opet počne raditi na pripremi jednog posebnog zakona...