Porezna reforma

Zašto je dobro da se smanjio PDV na restorane?

AUTOR:

OBJAVLJENO:

27.7.2019. u 15:50

AUTOR:

OBJAVLJENO:

27.7.2019. u 15:50

Waiter serving customers at restaurant alfresco style outside in The Lanes area of Brighton UK, Image: 172663995, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy
Profimedia, Alamy

Ilustracija

Vjerojatno najvažnije što će se dogoditi u širokom pristupu mnogo malih reformi bez velikih i revolucionarnih zahvata, koji najavljuje provesti Vlada premijera Andreja Plenkovića u Nacionalnom planu reformi, zasigurno je novi set izmjena poreznih zakona koji je najavio novi potpredsjednik i ministar financija Zdravko Marić.

U posljednjih su nekoliko godina jedino inicijative ministra financija imale značajan utjecaj na oživljavanje gospodarskih aktivnosti i, posebno, na rast plaća. U prva tri kruga poreznih reformi Zdravka Marića ukupna porezna rasterećenja iznosila su oko 6,6 milijardi kuna, što je u hrvatskoj ekonomiji značajna veličina. Sada su se od Marića očekivali u zakon već ugrađeno smanjivanje PDV-a te nova rješenja za daljnji rast plaća, a prvi je put bio u poziciji da mora rješavati pojedine komplikacije proizašle upravo iz promjena koje je on izgurao. Čini se da je odluka da smanji PDV na hranu za ugostitelje na 13 posto glavni dokaz pragmatičnosti u kojoj pokazuje da je spreman mijenjati što je osobno već mijenjao. Dosad su ministri financija nakon povučenih poteza najčešće vrlo tvrdo i doktrinarno branili svoje pozicije čak i kad su postajale notorno disfunkcionalne. Zašto se ministar Marić odlučio promijeniti porezni tretman ugostitelja koji su se našli u vrlo neobičnim poreznim škarama nakon što je spušten PDV na meso, povrće, voće i jaja? Sve može u jednu rečenicu: plaćali su više, a trebali su plaćati manje.

U situaciji kad čitamo o tome kako ugostitelji na Jadranu naplaćuju musle za doručak po 120 kuna, što su neki navečer pokušali zaboraviti uz pivo, ali ih je iznova bolno otrijeznila njezina cijena od 70-ak kuna, teško će širi javni sentiment, za kojim se ministri često povode, rezonirati s nekim tamo “jadnim ugostiteljima” koji “jedva krpaju kraj s krajem”. Upravo suprotno, ministar će imati problem dokazati da razumijevanjem problema velikog broja ugostitelja ne ide na ruku onima koji kroz ugostiteljstvo zapravo masno naplaćuju lokacijsku rentu koja s ugostiteljstvom ponekad ima sporadičnu vezu.

Slučaj za ministra Marića ležao je, pak, u jednostavnoj činjenici da je ugostiteljima podignut PDV na najvišu, 25-postotnu stopu te je velikom dijelu zabrinutih ugostitelja, koji su i prije toga poslovali s nikakvim ili vrlo graničnim profitom, nerealno obećano da će imati značajno niže ulazne troškove kad se spusti PDV na hranu jer će doći do značajnog pojeftinjenja mesa, voća, povrća i jaja. To obećano pojeftinjenje po putu se topilo, a 25-postotni PDV značio je značajni udar na konkurentnost.

1. siječnja 2019. stupile su na snagu izmjene i dopune čak devet poreznih zakona, među kojima je bila i izmjena Zakona o PDV-u kojom se odredilo sniženo 13-postotno oporezivanje svježeg ili rashlađenog mesa, ribe, voća, povrća i jaja, uglavnom svega što na dnevnoj razni treba jednom pristojnom restoranu. U prvim danima ove godine u velikim trgovačkim lancima (Lidl, Kaufland, Konzum, Spar) najavila su se vrlo značajna sniženja temeljena na rezanju PDV-a na spomenute prehrambene proizvode za 12-postotnih poena, ali u stvarnosti vlasnici restorana nisu doživjeli toliko pojeftinjenje. Kako se zbog prijetnje svinjske kuge zabilježio dramatičan rast cijena svinjetine, to se odrazilo i na domaćem tržištu gdje je poskupljenje svinjetine praktično poništilo efekt rezanja stope PDV-a na meso. Voće i povrće sitno su jeftiniji nego lani, a zanimljivo je da se žale i poljoprivredni proizvođači koji od trgovaca dobivaju manje ili isto tako da se nije dogodila ni njima obećana priča o povećanoj potrošnji koja će se pozitivno reflektirati na njihove cijene nakon rezanja PDV-a.

Pri ovome valja voditi računa da su tu ugostitelji imali poseban problem: mnogima od njih bilo bi čak i bolje da je ostao viši PDV na meso, ribu, voće, povrće i jaja zbog razlike ulaznog i izlaznog PDV-a. Naime, ugostiteljima je sada ulazni PDV na meso, ribu, voće, povrće i jaja sada 13 posto, a tzv. izlazni PDV plaćaju po 25 posto te im je, pojednostavljeno rečeno, neto cijena ulaznih proizvoda osjetno viša - čini veći dio ukupne izlazne cijene restoranske usluge te ugostitelji imaju osjetno manje zarade ili čak gubitke. Problem je u tome što ugostitelji sada mogu odbiti manje ulaznog PDV-a. Logično je da to Marić želi promijeniti.

Problema, naravno, nemaju ugostitelji koji i vrlo visoke ulazne cijene mogu s lakoćom prebaciti na potrošače zbog izuzetne potražnje na određenim lokacijama, no objektivno gledano ugostitelji koji posluju na doista sjajnim lokacijama su u manjini. Pa i među takvima ima onih koji plaćaju ekstremno visoke cijene zakupa ili su investirali izuzetne iznose uz pomoć kredita u kupnju prostora na prestižnim lokacijama. Čak i takvima relativno mali pad prometa uz mali rast ulaznih troškova može donijeti kraj ugostiteljske karijere.

Ukratko, u daljnjem bistrenju nacionalnih poreznih normi ministar Marić je sa svojim ljudima u Ministarstvu i vanjskim članovima radne skupine bio u vrlo specifičnoj poziciji traženja rješenja za poticanje ugostiteljske aktivnosti, i to ne zbog onih koji već ostvaruju relativno lake superprofite, nego zbog onih koji plutaju na plitkom tržištu gdje veći dio godine caruje potrošač relativno niske kupovne moći; potrošač koji ni jako gladan ne ulazi u restorane s jadranskim cijenama gdje škrte plate miješanog mesa za dvoje redovito sada premašuju 300 kuna.

Pri ovome valja voditi računa kako čak i ugostitelji koji rade na najpovoljnijim lokacijama na Jadranu nisu u dobroj poziciji ako se usporede sa svojim kolegama u inozemstvu. Ukupno opterećenje raznim davanjima državi u segmentu pripremanja i posluživanja hrane među najvećima je kad je riječ o mediteranskim zemljama. A ako oni na moru nisu naročito međunarodno konkurentni, što onda mogu reći oni iz Međimurja, Slavonije, Zagorja...?

S obzirom na to da su domaći ugostitelji zbog sve očiglednijeg demografskog deficita pred izazovom ozbiljnog dizanja plaća kuharima i konobarima koji u sve većem broju odlaze u inozemstvo, nameće se zaključak kako se u zemlji s najvišom stopom PDV-a u Europi za ugostiteljstvo ti odlasci u pečalbu sasvim sigurno ne događaju slučajno. Hoće li nakon novog Marićeva ustupka ugostitelji doista povećati plaće i pridonijeti zaustavljanju odlaska u inozemstvo?