Ovogodišnje porezno rasterećenje u visini 2,5 milijardi kn imalo je stimulirajuće (pozitivne) efekte na rast hrvatskog gospodarstva. No, kako se gospodarstvo nalazi u uzlaznoj fazi gospodarskog ciklusa, državna blagajna se svejedno bolje puni nego prošle godine, deficit je gotovo u potpunosti eliminiran pa je ministar Marić najavio daljnje smanjivanje poreza.
Hrvatska je visoko porezima opterećena zemlja: relativna visina poreznog opterećenja nije razmjerna s obzirom na dostignuti stupanj ekonomskog razvitka i to je jedan od nezanemarivih uzroka zbog čega RH, a za razliku od novih članica EU, ubrzano ne konvergira k prosjeku standarda članica EU.
Kad se po visini poreza uspoređujemo s drugim zemljama, promašeno je raditi komparaciju s najrazvijenijim zemljama EU. Uspoređivanje s npr. jednom Njemačkom može navesti na krivi trag jer to je velika, bogata i uređena zemlja - dakle, sve ono što Hrvatska nije. Gotovo svaki investitor, ako može birati, radije će odabrati poslovati u Njemačkoj nego u jednoj Hrvatskoj ili Mađarskoj. Porezna atraktivnost je stoga jedna od ključnih poluga razvoja tranzicijskih zemalja.
Osim što je u RH relativno porezno opterećenje visoko, hrvatski porezni sustav je složen, kompliciran te u nijednom segmentu nije prepoznatljiv ili atraktivan u odnosu na našu konkurenciju. Baltičke zemlje, s Estonijom kao predvodnicom, poznate su što su uvođenjem jedinstvene stope poreza (flat tax sustavom) napravile pravo malo ekonomsko čudo. Rumunjska je pak s nultom stopom poreza na plaće IT stručnjaka te jedinstvenom poreznom stopom od 16% na dohodak i dobit, postala atraktivna zemlja za ulaganje u očima brojnih investitora pa je rumunjsko gospodarstvo zadnjih godina najbrže rastuće među članicama EU.
Češka i Mađarska imaju stopu poreza od 15% na dohodak, dok jedna Bugarska ima jedinstvenu stopu poreza od 10% na dohodak i porez na dobit.
Hrvatska se s ničim sličnim ne može pohvaliti u svom poreznom sustavu. Upravo suprotno: imamo drugi najveći PDV u cijeloj Europskoj uniji, imamo progresivni porez na dohodak s drugom najvišom stopom poreza među novim zemljama članicama EU, a čak niti stopa porez na dobit nije naročito konkurentna.
Stoga se nameće pitanje kako Hrvatska može svoj porezni sustav učiniti poticajnijim za investitore, a istodobno uzimajući u obzir sva postojeća ograničenja u vidu visokog javnog duga te izdašnost određenih poreznih oblika za državni proračun.
PDV
U 2016. ukupni porezni prihodi iznosili su 87,3 milijarde kn, a prihod od PDV-a je činio čak 45,2 milijarde kn. Lako je izračunati da 1 postotni bod niža opća stopa PDV-a znači blizu 2 milijarde kn manje u proračunu. Prosječna opća stopa PDV-a u EU iznosi 21,5% i nije dobro da Hrvatska sa svojom stopom od 25% toliko odskače. No, u zadanoj situaciji pitanje je prioriteta jer bi se osjetnijim snižavanjem ovog poreza stvorila velika rupa u državnom proračunu, a benefiti u vidu podizanja atraktivnosti poreznog sustava bili marginalni. Snižavanje stope PDV-a stoga ne bi trebao biti prioritet u prvom koraku, a i brojna istraživanja pokazuju kako je oporezivanje potrošnje manje štetno za dugoročni gospodarski rast za razliku od nekih drugih poreznih oblika
Porez na dobit
S druge strane, nekonkurentni korporativni porezi su pokazali visoku negativnu korelaciju s brzinom gospodarskog razvoja neke zemlje. Hrvatska je sa stopom poreza na dobit od 20% dugo vremena “odskakala” od usporedivih nam zemalja, ali se ovogodišnjim snižavanjem stope na 18% (i uvođenjem niže stope od 12% za male poduzetnike) stanje ipak malo popravilo. No, na slici 1 možemo vidjeti kako i dalje veći broj EU članica ima osjetno konkurentniju stopu poreza na dobit (Estonija tako oporezuje samo isplaćenu dobit, Mađarska je snizila porez na 11%, Bugarska na 10% itd.).
Zemlje iz našeg okruženja koje nisu u EU, a s kojima se također moramo uspoređivati, imaju nižu stopu poreza na dobit: tako Srbija ima 15%, BiH i Makedonija 10%, a Crna Gora 9%.
Hrvatska je od poreza na dobit lani prikupila 7,2 milijarde kn, a to čini svega 8% ukupnih poreznih prihoda. Iz ovoga je jasno kako bi na ovom poreznom obliku Hrvatska mogla značajnije podignuti svoju poreznu atraktivnost: kad bi prepolovili stopu poreza na dobit, stopa od 9% bi bila najniža u EU, a to bi državni proračun u najgorem slučaju stajalo svega oko 3 milijarde kn. Za očekivati je pak da bi takav potez već u srednjem roku potaknuo investicije i općenito veću poslovnu aktivnost, nova zapošljavanja i sl., stoga bi i gubitak poreznog prihoda u narednim godinama bio osjetno manji.
Alternativno, Hrvatska treba nastaviti snižavati porezno opterećenje rada. Odnos neto plaća i ukupnih troškova poslodavaca (“bruto 2”) je silno loš, naročito za pristojno visoke plaće kakve imaju visokoobrazovani stručnjaci. Na slici 2 možemo vidjeti kako Hrvatska, poslije Slovenije, ima najvišu stopu poreza na dohodak (koja se u RH primjenjuje već na plaće iznad 17.500 kn povrh neoporezivog dijela).
Poreze na rad treba smanjivati, ali kako od njih RH prikupi preko 12 milijardi kn, jasno je da prostora za njihovo drastično smanjenje nema, stoga se još dugo vremena nećemo približiti jednoj Češkoj, Rumunjskoj ili baltičkim zemljama. No, i svaki korak u dobrom smjeru je pozitivan.
Zaključno valja reći kako su strukturne reforme ključ dugoročnog uspješnog gospodarskog razvoja Hrvatske, ali i dizajniranje atraktivnijeg poreznog sustava može potaknuti rast investicija, zaposlenosti i općenito poticajno djelovati na nužno ubrzanje gospodarskog rasta.
Rasprave & rješenja javna je tribina Hanza Media Grupe za promociju suvremene ekonomske misli te sučeljavanje stavova, kao i predlaganje solucija