Kriza izazvana pandemijom COVID-19 predodredit će budućnost ekonomskog, socijalnog, zdravstvenog i mirovinskog sustava te se čini kako bi, zapravo, trebala imati puno veći utjecaj na aktualne političke kampanje nego što ima. Iz nekog razloga u našim političkim strankama pristupili su izborima kao da je u pitanju business as usual, a svijet upravo prolazi najtežu ekonomsku krizu od Velike depresije tridesetih godina prošlog stoljeća.
SDP i HDZ nisu ponudili ništa novo osim što su u svoje “programe” dodali nešto više populizma. Prema zadnjim istraživanjima jedina bitna nova pojava na političkoj sceni u doista izvanrednim vremenima jest Škorin Domovinski pokret koji je, zapravo, priznao kako ni oni ne žele nešto naročito mijenjati, nego samo korigirati HDZ, i to na način koji bi HDZ udaljio od EU i modernih pogleda na reformske procese. Sve ostale stranke grčevito pokušavaju prijeći izborni prag. Jednostavno nisu biračkom tijelu ponudili ništa novo i drugačije, a što istodobno ne bi zvučalo samo izazovno, nego realno i ostvarivo. Drugim riječima, izbori koji su pred nama, po svemu sudeći, mogli bi donijeti ono najgore što se može dogoditi - deficit promjena.
U Hrvatskoj nije došlo do političkih podjela oko najvažnije teme - pandemije COVID-19 - kao u nekim drugim zemljama. U Sjedinjenim Državama, primjerice, demokrati i republikanci postavili su demarkacijsku liniju po pitanju lockdowna. Kod nas čak nema suvisle političke polemike o tome jesmo li na dobrom epidemiološkom putu, o pripremama za mogući drugi val, a još se manje raspravlja o adekvatnim strategijama izbavljenja iz ekonomske krize čije ćemo strašne posljedice tek osjetiti.
S obzirom na to da će politička bitka između HDZ-a i SDP-a, izgleda, biti vrlo neizvjesna, unaprijed treba postaviti pitanje kako uopće strukturirati održivu vlast, onakvu kakva će se moći nositi s izazovima krize. Pogotovo je to jasno nakon novog povećanja broja zaraženih osoba, nakon čega se možemo pozdraviti sa spašavanjem turističke sezone u zemlji gdje procjene udjela turizma u BDP-u idu do ekstremno visokih 20 posto. Španjolci koji prolaze ekonomsku dramu jer ne znaju kako će preživjeti bez 180 milijardi eura turističkih prihoda, imaju udio turizma u ekonomiji od 13 posto. Zašto mi paničarimo samo zbog zaraze, a ne zbog zaraze i ekonomije? Ekonomske posljedice mogle bi biti teže nego zdravstvene.
Nažalost, čini se kako se budućnost Hrvatske svela na jako trivijalno pitanje – je li Plenković pogriješio u procjeni kad je odlučio ići na izbore prije nego što je trebao ili možda ipak nije. Plenkovićev potez bio je neobičan. Zbog pandemije velik je broj zemalja odgodio datum izbora, a HDZ je okuražen rastom podrške za vrijeme lockdowna odlučio izbore obaviti što prije, pomesti SDP te mirno nastaviti sve po starom još četiri godine. Rast podrške vladama za vrijeme lockdowna bio je opće mjesto - u Italiji popularnost vlade narasla je ogromnih 27 posto iako su se potpuno izgubili, u Njemačkoj, Francuskoj i Britaniji po 11 posto. Nekim američkim guvernerima popularnost je rasla do 55 posto. Iznimka je bio vrlo specifični Trump, koji je izgubio šest postotnih poena. No, vjerojatno su svi zreli političari dobro znali da su temelji rasta popularnosti za vrijeme pandemije na vrlo krhkim nogama te da će ekonomski i socijalni problemi koji se razotkrivaju vjerojatno promijeniti odnose snaga. Stoga u Hrvatskoj uopće ne bi bilo iznenađujuće da SDP dodatno naraste.
Realne su dvije postizborne situacije: tijesna pobjeda HDZ-a ili tijesna pobjeda SDP-a, sa Škorom kao mogućom prevagom u obje varijante.
U oba slučaja za Hrvatsku bi najbolji scenarij bio dogovor HDZ-a i SDP-a o velikoj koaliciji. Vlada s tankom većinom i bez stvarne volje za krupnim reformama nije opcija za ono što nas čeka. Jedino HDZ i SDP skupa imaju malu šansu, a nije baš izvjesno hoće li je dati sebi, političkim protivnicima i Hrvatskoj. Drugih, ekstravagantnijih opcija od HDZ-a i SDP-a u ovoj bismo se situaciji trebali jako bojati.
Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
Naslovnica Globusa