Piše Igor Gvozdanović

Što očekivati nakon prošlotjednog pada dionica na globalnim tržištima?

AUTOR:

OBJAVLJENO:

16.10.2018. u 17:10

AUTOR:

OBJAVLJENO:

16.10.2018. u 17:10

(180402) -- NEW YORK, April 2, 2018 -- Traders work at the New York Stock Exchange in New York, the United States, April 2, 2018. U.S. stocks ended lower on Monday, the first trading day in April, as worries about trade issues and a sharp decline in the technology sector weighed on the market., Image: 367600765, License: Rights-managed, Restrictions: WORLDWIDE RIGHTS AVAILABLE EXCLUDING CHINA, HONG KONG ONLY. End users shall not licence, sell, transmit, or otherwise distribute any photographs represented by eyevine, to any third party. Contact eyevine for more information: Tel: +44 (0) 20 8709 8709 Ema, Model Release: no, Credit line: Profimedia, Eyevine
Profimedia, Eyevine

Ilustracija

Nakon prošlotjedne, prilično povećane volatilnosti na globalnim tržištima kapitala uslijed rasta prinosa na obveznice i općeg propitkivanja trenda globalnog rasta, ovaj tjedan investitorima donosi dosta novih razloga i prilika za (re)pozicioniranje. Možemo identificirati barem šest krupnih događanja koja će utjecati na cijene dionica, a to su - zarade američkih kompanija, Kina, Italija, Brexit te američki i britanski pokazatelji makroekonomskih kretanja. Ipak, prije nego što ih ukratko pojasnimo, treba pogledati kako se i zašto investitori repozicioniraju na način koji je doveo do nagle korekcije. Naravno, američko gospodarstvo i burzovni indeksi su u fokusu jer tržišna kapitalizacija američkih kompanija sudjeluje u globalnoj tržišnoj kapitalizaciji sa 40 posto.

Treba uzeti u obzir i da je velik broj investitora očekivao pad cijena već i tijekom prethodnog kvartala, a s obzirom na to da bikovsko tržište traje prilično dugo i baš tijekom ljetnih mjeseci, mnogi su počeli zauzimati defenzivne pozicije.

Razlog tome je vjerojatno i to što tržišna kapitalizacija američkih kompanija u odnosu na američki BDP iznosi otprilike 150 posto i prema istraživanju Federal Reserve Bank of St. Louis na povijesno je najvišoj razini. Činjenica je također da je američki indeks potukao u smislu prinosa sve ostale značajne indekse ove godine i da je razlika u prinosima između američkih dionica u odnosu na europske, kineske i japanske značajna. Razlika u prinosu u zadnjih 12 mjeseci između S&P 500 indeksa i MSCI World Ex USA (koji ne uključuje američke kompanije) veća je od 11 posto. Više je razloga koji opravdavaju ovaj odnos, a osnovni su, naravno, zarade po dionici i pozitivna očekivanja, a posljedično onda i prinosi ostvareni na kompanije iz sektora tehnologije koje su mahom zastupljene u S&P 500.

S obzirom na to da je američka središnja banka, za razliku od europske ili japanske, usred procesa normaliziranja monetarne politike, nakon skoro deset godina superniskih kamatnih stopa - jačanje dolara dodatno objašnjava razliku u izvedbi između američkih dionica i ostatka svijeta. Ovako ekstremna divergencija relativne izvedbe nije zabilježena od 1970., a dodatno može biti objašnjena utjecajem fiskalnog stimulusa u vidu poreznih reformi u SAD-u i drastičnoj kontrakciji ponude dolara.

Ipak, respektirajući ove i dodatne prednosti američkog tržišta, treba se pitati ne pokazuju li investitori prevelik strah u odnosu na strana tržišta, a s druge strane pohlepu na američkom? Globalno gledajući, pohlepa i strah se simultano relativno rijetko pojavljuju i s vremenom prevlada jedno. Američkim kompanijama trguju se po povijesno maksimalno visokoj dvostrukoj premiji, odnosno uvjetno rečeno “duplo skuplje” gledajući odnos tržišne i knjigovodstvene vrijednosti (P/B) američkih kompanija u odnosu na ostatak svijeta. Koristeći poznati P/E pokazatelj (odnos cijene i zarade po dionici), S&P 500 kompanijama se trguju u odnosu na MSCI World (bez US kompanija) po povijesno rekordnoj razlici/premiji. Osim toga, vrlo pojednostavljen tzv. Fed model pokazuje nam da se nastavlja trend smanjivanja spreada između prinosa na S&P 500 i 10-godišnju obveznicu.

Nije onda čudno što su investitori samo čekali da se postotak vjerojatnosti dizanja kamatne stope u SAD-u za prosinac poveća iznad određenog iznosa (trenutno je na 78 posto) kako bi se dodatno repozicionirali povećavajući cash pozicije. Čini se ipak da ima još vremena i prostora do samog vrhunca bikovskog tržišta u Americi, a ujedno i dosta ostalih tržišta (izuzev Argentine i Turske) koja bi mogla zbog trenutno nevisokih valuacija jedno vrijeme amortizirati daljnje korekcije. Padovi cijena neizbježno će uslijediti – 80 posto kompanija iz S&P 500 imalo je veću zaradu po dionici od očekivane tijekom prošlog kvartala, dok je za idući, treći kvartal 98 kompanija zasad najavilo procjenu zarada – 76 posto ih je najavilo zaradu ispod očekivanja analitičara, što je najveća najava zarada ispod očekivanja još od prvog kvartala 2016.

Prošli petak su JPMorgan, Citigroup i Wells Fargo praktički osigurali pozitivan dan na tržištima jer su prikazali velika povećanja kvartalnih zarada i tako dali investitorima nadu da će treći kvartal ipak obilovati pozitivnim iznenađenjima. Investitori će također kreirati pozicije ovisno o podacima o kineskom BDP-u koji će biti dostupni idući tjedan. Očekuje se rast od 1,6 posto na kvartalnoj bazi i 6,6 posto na godišnjoj. Prošli kvartal te brojke su iznosile 1,8 i 6,7 posto. U srijedu će biti dostupni detalji o interpretaciji gospodarskih trendova američke središnje banke kao i podaci o američkom tržištu nekretnina i industrijskoj proizvodnji. Osim zarada američkih kompanija, makropokazatelja za Kinu i Ameriku, u fokusu će biti i britanska ekonomija – gledat će se podaci o stopi nezaposlenosti, inflaciji i maloprodaji.

Osim toga, posebna tema je Brexit i s tim u vezi investitori će pratiti izlaganje Michaela Barniera i reakciju EU predstavnika. U fokusu je pitanje irske granice i budućeg trgovinskog odnosa, a čini se zasad da su te obje teme razlog za prolongiranje pregovaračkog procesa. Danas je zadnji dan kada države članice moraju predati prijedloge budžeta za 2019. EK. Najviše pozornosti investitora privući će talijanski, u kojem se očekuje 1,7 posto BDP deficit za iduće tri godine, što će izazvati nesuglasje između talijanske vlade i Komisije, a rezultat bi mogao biti deprecijacijski pritisak na euro.

Sve to nagnat će upravitelje fondova na daljnja repozicioniranja, a zanimljivo će biti vidjeti hoće li i kako reagirati fond menadžeri naših otvorenih dioničkih fondova s obzirom na to da ni jedan od njih od početka godine nije ostvario pozitivan realni prinos.