Piše Ivica Brkljača

Slijedi velika promjena na tržištu rada, Hrvatska će vjerojatno postići punu zaposlenost

AUTOR:

OBJAVLJENO:

30.11.2018. u 18:24

AUTOR:

OBJAVLJENO:

30.11.2018. u 18:24

Davor Pongračić / Hanza Media

Ilustracija, radnici Končara

Ekonomski lab

Hrvatsku ekonomiju oduvijek je karakterizirala relativno visoka nezaposlenost. Čak i nakon ciklusa višegodišnjeg gospodarskog rasta, velike kreditne ekspanzije te stvaranja “balona” u građevinskom sektoru i drugim gospodarskim granama, u Hrvatskoj je stopa nezaposlenosti i prije krize (2008.) bila dvostruko viša od, primjerice, one u Sloveniji, Austriji ili Češkoj.

Zatim je za vrijeme trajanja šestogodišnje recesije 2009.-2015. - uz napomenu kako su druge europske zemlje puno ranije zabilježile oporavak - dodatno ugašen velik broj radnih mjesta. Nezaposlenost je tako kulminirala 2013. i 2014., kada je bez posla bilo u prosjeku od 300 do 400 tisuća ljudi, čime je to postao uvjerljivo najveći hrvatski gospodarski, ali i društveni i socijalni, problem.

Ulaskom u Europsku uniju trend se polagano počinje mijenjati. Kažemo “polagano” jer smo u EU ušli u drugoj polovici 2013., ali je svejedno još početkom 2015. oko 330 tisuća ljudi i dalje bilo bez posla. Prve pozitivne stope rasta BDP-a zabilježene su u drugoj polovici 2014., odnosno godinu dana nakon što smo postali članica jedinstvenog europskog tržišta od pola milijarde ljudi.

No, od 2015. kreću snažne promjene koje su sasvim izmijenile odnose i stanje na hrvatskom tržištu rada: emigracija je uzela maha (Njemačka je u potpunosti otvorila granice za hrvatske radnike tek u drugoj polovici 2015.), a paralelni oporavak hrvatskog gospodarstva, koji je počeo generirati nova radna mjesta, što je desetkovalo nezaposlenost.

Nedostatak radne snage

Tako smo u samo 3-4 godine prešli put od toga da je visoki broj nezaposlenih uvjerljivo “problem broj jedan” hrvatskog gospodarstva, do toga da se već mjesecima govori o nedostatku radne snage.

 

Da zbilja nedostaje radnika, pokazuje i OVI indeks razvijen na Ekonomskom institutu u Zagrebu. OVI je mjesečni indeks koji na temelju oglašenih slobodnih radnih mjesta pruža informacije o trenutnom stanju potražnje za radom. Tako na slici 2 možemo vidjeti kako je potražnja za radom u posljednjih godinu i pol dana zbilja na rekordnoj razini, odnosno osjetno više nego primjerice 2007.

 

Uostalom, početak je studenog, turistička sezona je iza nas, a na burzi se službi nalazi oko 140 tisuća nezaposlenih. To je najniža brojka u modernoj hrvatskoj povijesti, odnosno broj koji je do prije samo nekoliko godina bio nezamisliv. Stopa registrirane nezaposlenosti prvi je put ove godine pala ispod 10%, a jednoznamenkaste brojke će, po svemu sudeći, u narednom razdoblju postati “nova normala”.

Stopa anketne nezaposlenosti, koja se izračunava na temelju Ankete o radnoj snazi (to je ujedno i međunarodno usporediv podatak), u drugom je kvartalu ove godine iznosila 7,5%. Veseli vidjeti i kako je stopa nezaposlenosti mladih pala sa zastrašujućih 50,1% u drugom kvartalu 2013. na 21,1% u drugom kvartalu ove godine, tj. više se nego prepolovila u navedenom razdoblju.


Pretplatite se na newsletter portala Novac.hr i besplatno preuzmite novi Business Outlook

Upisivanjem adrese vaše elektroničke pošte pristajete na primanje obavijesti o novostima, ponudama i ostalim našim informacijama koje bi vam mogle biti korisne. Možete se odjaviti od primanja obavijesti u svakom trenutku tako da kliknete na link u newsletteru ili pošaljete e-mail odjave na [email protected]. Više o zaštiti podataka možete pročitati na Politici zaštite privatnosti.


Emigracija

Takav snažan pad ukupnog broja nezaposlenih prvenstveno je rezultat emigracije. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u razdoblju od 2013. do 2017. iz Hrvatske je odselilo gotovo 150 tisuća građana, a iz inozemstva se istodobno doselilo 62 tisuće ljudi, dajući time negativni migracijski saldo od 87.299. No, stvarna brojka vjerojatno je dosta veća jer DZS evidentira samo one osobe koje se službeno odjave, stoga ćemo za pouzdanije podatke morati pričekati novi popis stanovništva.

Ipak, nije emigracija jedini uzrok pada nezaposlenosti, nego i paralelni rast broja zaposlenih. Hrvatsko gospodarstvo u posljednje tri godine raste po stopi od oko 3% godišnje, a to je generiralo i desetine tisuća novih radnih mjesta.

Drugim riječima, sloboda kretanja radne snage, koju su građani RH dobili pristupanjem članstvu EU, te solidan rast BDP-a posljednjih godina “riješili” su strukturni problem hrvatskog gospodarstva u vidu kronično visoke nezaposlenosti. Takva promjena stanja na tržištu rada, tj. odnosa moći između radnika i poslodavaca, donio je i vidljive promjene u vidu rasta plaća. Pregovaračka moć prešla je iz ruku poslodavaca u ruke radnika kako smo iz uvjeta obilja radne snage prelazili u današnje stanje manjka kvalitetnog radničkog kadra.

Rast plaća

Na slici 3 možemo vidjeti kako se kretao realni rast/pad prosječnih neto plaća u posljednjih desetak godina (realni rast je nominalni porast plaća korigiran za stopu inflacije). Jasno se uočava kako se od 2015., kada dolazi do oporavka gospodarstva u RH te paralelnog ubrzavanja emigracije jer Njemačka otvara granice za radnike iz Hrvatske, realni rast neto plaća u Hrvatskoj kreće u prosjeku između 3 i 4 posto godišnje.

 

Tako je u prvih osam mjeseci ove godine prosječna mjesečna isplaćena neto plaća pravnim osobama iznosila 6.237 kuna (medijalna neto plaća za kolovoz 2018. iznosila je 5.539 kuna). U usporedbi s, primjerice, istim razdobljem 2016., plaće su nominalno porasle za nemalih 10,1%.

Vidljivo je i kako je, promatrano po djelatnostima (NKD), rast plaća široko rasprostranjen. Naravno, ovisno o ponudi i potražnji, u nekim djelatnostima plaće rastu brže, a u nekima sporije - no, kao što možemo vidjeti u tablici, kod svih djelatnosti bilježi se rast.

Osim činjenice da je rast plaća široko rasprostranjen, zanimljivo je kako je najveći postotni rast zabilježen kod djelatnosti u kojima su najniže prosječne neto plaće. Tako je jedina djelatnost (od 20-ak prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NKD)) u kojoj su prosječne plaće još uvijek ispod 5 tisuća kuna, ona oznake (N) Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti - a u toj je djelatnosti u posljednje dvije godine došlo do najvećeg, 20,3 postotnog rasta plaća.

Valja zabilježiti i kako je rast plaća u privatnom sektoru brži od onoga u javnom i državnom sektoru. Plaće u djelatnostima (O) Javna uprava i obrana (prosječna plaća u prvih osam mjeseci ove godine iznosila je 7.145 kn), (P) Obrazovanje (6.559 kn) i (Q) Zdravstvo (7.219 kn) rasle su sporije, no vidimo da su i dalje osjetno više od prosječnih plaća u ostatku gospodarstva.

Brže od prosjeka rastu plaće u građevini i IT sektoru, ali i u trgovini i industriji. Posljednjih mjeseci tako svjedočimo medijskim naslovima da svi veliki prodajni lanci, od Lidla i Konzuma do Peveca i ostalih, kao i velikih industrijskih tvrtki, poput Podravke, značajno dižu plaće zaposlenicima.

Rast dobiti

Nema sumnje kako će ovaj rast plaća ugroziti poslovanje mnogih poduzetnika koji ne budu mogli pratiti takav trend povećanja cijene rada. To će pak rezultirati time da će neki od njih staviti “ključ u bravu” jer neće moći zadržati postojeće tj. privući nove radnike. I to je dobro, dapače, čak i poželjno.

Naime, tržišne silnice, konkurencija i “kreativna destrukcija”, djeluju upravo na način da cjelokupna ekonomija postaje efikasnija: dobri poduzetnici opstaju, a loši ispadaju iz tržišne utakmice; nove tehnologije i efikasniji procesi zamjenjuju dotadašnje; nove i bolje kompanije zamjenjuje one koje više ne mogu adekvatno zadovoljiti potrebe potrošača itd. Stečajevi i likvidacije kompanija sastavni su dio zdrave tržišne ekonomije.

Primjerice, iako već danas ima poduzetnika koji ne mogu pratiti ovakav rast plaća, na razini cijele hrvatske ekonomije još uvijek ima prostora za povećanje plaća. Naime, profiti poslodavaca rastu: na slici možemo vidjeti kako je dobit poduzetnika (onih koji su poslovali pozitivno) u 2017. iznosila rekordnih 41,4 milijardu kuna, što je 8,7% više nego također rekordne 2016.

 

Ipak, važno je znati kako će dugoročni trend rasta plaća biti moguć samo ako dođe do povećanja produktivnosti kompanija. Tu je vrlo važna uloga nositelja gospodarske politike da strukturnim reformama te poreznim i drugim politikama povećaju konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Inače, u uvjetima u kojima se radna snaga smanjuje, postizanje viših stopa gospodarskog rasta bit će moguće samo usvajanjem novih tehnologija i povećanjem kapitalnih investicija u dugotrajnu imovinu. Možemo pretpostaviti kako će se radno intenzivne djelatnosti s niskom dodanom vrijednosti prije ili kasnije naći u velikim problemima, a hoće li se hrvatsko gospodarstvo u cjelini uspjeti preusmjeriti na kapitalno intenzivne djelatnosti, ostaje za vidjeti.

Povećanje doznaka iz inozemstva

Iako je jasno da će emigracija radno sposobnog stanovništva imati negativne dugoročne posljedice, ista je do sada djelovala više blagotvorno nego negativno na hrvatsko gospodarstvo. Prvo, sjetimo se da je u jednom trenutku broj nezaposlenih dosegao gotovo 400 tisuća ljudi. Ako znamo da hrvatsko gospodarstvo godišnje može generirati maksimalno 30-ak tisuća novih radnih mjesta kada raste stopama od oko 3%, računica jasno pokazuje koliko bi godinama gospodarskog rasta trebalo da samo prepolovimo taj broj nezaposlenih, a kamoli da dođemo u stanje pune zaposlenosti.

Zatim, kao što je ranije pojašnjeno, smanjenjem ponude rada došlo je do rasta realnih nadnica, ali i općenito uravnoteženijeg odnosa moći između poslodavaca i radnika. Konačno, povećanje radničkih doznaka iz inozemstva (pomaganje rodbine koja je ostala u RH) pripomoglo je oporavku gospodarstva u Hrvatskoj.

Negativne posljedice emigracije za sada su se možda najviše osjetile u sektoru građevine. To je sektor kojeg je kriza ne samo prvog, već i uvjerljivo najsnažnije pogodila. Neko vrijeme gotovo da i nije bilo posla, stoga su radnici u velikom broju otišli u inozemstvo, no, kada je došlo do oporavka i najave novih projekata (prvenstveno u turizmu), više ih nije imao tko odraditi u predviđenom roku.

Odbijanje poslova

Očito će biti sve više situacija u kojima poslodavci moraju odbijati nove poslove jer ih nemaju s kime odraditi, što znači da će i gospodarski rast biti niži od onoga koji bi mogao biti. Zato će negativan migracijski saldo radno sposobnog stanovništva biti sve izraženiji problem u budućnosti.

U tom kontekstu treba pozdraviti predložene izmjene zakona iz područja mirovinskog osiguranja u dijelu u kojem se omogućuje rad svim umirovljenicima na pola radnog vremena uz zadržavanje mirovine (ili na puno radno vrijeme uz 50% mirovine). Naime, u Hrvatskoj je možda i najveći problem niska stopa zaposlenosti; premalo ljudi radi i puni državni proračun, a previše iz njega samo prima.

Proteklih desetljeća učinjene su brojne greške, preveliki broj radno sposobnog stanovništva “otjeran” je u neaktivnost, stoga bi njihov barem djelomični povratak na tržište rada trebao biti imperativ.

Trebamo konačno početi njegovati kulturu rada, a ne rad onemogućavati i/ili destimulirati visokim porezima. Zato treba nastaviti i u smjeru dodatnog smanjenja poreznog i kvaziporeznog opterećenja svih oblika rada.

Zaključno, možemo ponoviti kako se tržište rada u Hrvatskoj silno promijenilo i nastavlja se ubrzano mijenjati. Ovakvo stanje nikad nismo imali: u 2019. i godinama koje slijede, Hrvatska će vjerojatno postići punu zaposlenost tj. stanje u kojem nema cikličke, već samo frikcijske i strukturne nezaposlenosti.

Pritisak na rast plaća će se nastaviti, radnici će moći pregovarati sve bolje radne uvjete, a poslodavci koji to ne budu mogli pratiti bit će izbačeni iz tržišne utakmice. Zanimljivo je vrijeme pred nama.