Izdvojeno mišljenje

Selektivna istina o Agrokoru

AUTOR:

OBJAVLJENO:

3.11.2018. u 9:56

AUTOR:

OBJAVLJENO:

3.11.2018. u 9:56

Zagreb, 291018.
Nacionalna sveucilisna biblioteka.
Promocija knjige Martine Dalic Agrokor: slom ortackog kapitalizma u izdanju Jutarnjeg lista.
Na fotografiji: uzvanici.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / CROPIX

Uzvanici na predstavljanju knjige Martine Dalić

Prošli tjedan na N1 otkrio sam da sam nekakav “postulator”, u Indexu sam spoznao kako sam, citiram, zapravo “vreća za boks s likom novinara”, a kroz T-portal, Hinu i Večernji uvjerili su me da ne postojim. Krenimo od ovog posljednjeg.

Na predstavljanju knjige Martine Dalić, koje smo organizirali u NSK, sjedio sam ispred publike u društvu guvernera Borisa Vujčića, ekonomista Mladena Vedriša i konzultanta Željka Perića i moderatorice Eliane Čandrlić. Uz njih sam komentirao “Agrokor: Slom ortačkog kapitalizma”; mudrijao sam o tome kako je to prvorazredna publicistika koja najviše govori o hrvatskoj političkoj sceni gdje blesave političke debate, usmjerene na skupljanje poena, pokoravaju pokušaje državništva, odnosno mudro upravljanje. Svašta sam drljao. Uspio sam, nadam se barem, povezati slavne izjave guvernera Adlaia Stevensona, kao i pouke legendarnog šefa Federalnih rezervi Paula Volckera čija je knjiga izašla isti dan kad i knjiga Martine Dalić, sa zabrinjavajućom situacijom u Lijepoj našoj, gdje populizam i politikantstvo otimaju zadnji preostali životni prostor znanja i profesionalnosti. I pored tog mog jako ambicioznog javnog trabunjanja nije me previše začudilo to što T-portal, Večernji, pa i Hina ništa od mojih riječi nisu zabilježili. No, s obzirom na to da su u njihovim izvještajima pred publikom u NSK sjedili samo i isključivo Vujčić, Vedriš i Perić, upitao sam se koji je zapravo kriterij kad odlučiš nekog u potpunosti prekrižiti, izbrisati, učiniti nevidljivim… S obzirom na to da mi to što su me u potpunosti izostavili osobno nije neki praktičan problem, kao što je bio “izbrisanim” neslovencima nakon osamostaljenja dežele, zaključio sam da daljnje promišljanje o brisanju kolege (mene) prepuštam novinarskim skorojevićima i uredničkim fićfirićima koji su u stanju nešto takvo napraviti.

Idemo sada na potpuno drukčiji doživljaj važnosti moje malenkosti.

Neki smo se dan mama i ja vozili na groblje. Pita mene mama:

“Sine, zašto te onaj Petrov nazvao postulatom?”

“Čime, mama?”

“Ma nešto oko Dalićke, da si ti njen postulat. Ili tako nekako.”

“Što sam?”

Nakon povratka s groblja u tražilicu Google ukucao sam “Petrov”, “Drljača” i “postulat” te pronašao zanimljiv citat metkovskog političara:

“Cijela ova priča je beatifikacija svete Martine, zaštitnice slobodnog tržišta, vicepostulator je Gojko Drljača, svjedok u procesu je gospodin Vujčić, kauzu vodi Hanza Media…”

Bilo mi je zabavno što me nakon potpunog medijskog brisanja s ovog svijeta Petrov digao na razinu “vicepostulatora”. Hvala lijepa. Još me više zabavljalo to što relativno važan političar, nekadašnji član vlade, potpuno očigledno govori nešto što nema veze sa zdravom pameću. Ako je Martina Dalić pokrenula najveću državnu intervenciju u posljednjih 30 godina, kako je onda “sveta Martina, zaštitnica slobodnog tržišta”? Ma nema smisla s njim polemizirati.

Božo Petrov nije se potrudio odgovoriti ni na jednu tezu gospođe Dalić o njegovu liku i djelu tijekom akcije spašavanja Agrokora jer njegov modus operandi jest upiranje prstom i prozivanje radi skupljanja poena, pa i nema što konkretno reći. Pribjegao je, umjesto toga, izrugivanju kroz prenesena značenja, u kojem prepoznajem, ako ništa drugo, vrlo značajno ublažavanje retorike prema gospođi Dalić koja ga je u knjizi prikazala kao prevrtljivog proizvođača nereda. Pomicanje retorike Bože Petrova o Martini Dalić iz zone kriminalizacije prema zoni tobožnje “beatifikacije” treba doživjeti kao njegov osobni napredak.

Gospođa Dalić sigurno osobno za sebe ne misli da je svetica, niti itko ozbiljan može reći da je lex Agrokor besprijekoran, a kamoli svet proces. Bio je to nužan potez koji je spriječio kaskadno urušavanje likvidnosti, pa i solventnosti velikog broja hrvatskih tvrtki. Više puta upozoravao sam na nelogičnosti i opasnosti u procesima vezanim uz lex Agrokor te stoga “duhovitu misao” Petrova o beatifikaciji mogu okvalificirati samo kao neprimjerenu politikantsku ironiju neduhovitog politikanta.

Ipak, najbizarniji prošlotjedni doživljaj bio mi je pratiti kako index.hr interpretira naše predstavljanje knjige gospođe Dalić te pri tome moje riječi. Navikao sam da smo mi u Jutarnjem za Index.hr omiljene mete uz pomoć kojih se pozicioniraju kao neka vrsta tobožnjeg antiestablišmenta te tako pokušavaju skupiti simpatije i, naravno, klikove. Iako me se metoda denunciranja i profesionalnog omalovažavanja kolega oduvijek gadi, ipak nemam apsolutno ništa protiv ako netko u novinarstvu toliko drugačije misli od mene da me stoga iznova i iznova javno proziva. Legitimno. Imam, međutim, puno toga protiv fabriciranja i(ili) iskrivljavanja činjenica, organizirane hajke i huškanja.

Konkretno, novinar I. Ć. napisao je na Indexu da sam Hotmail proglasio ne baš značajnom aferom te sam se požalio na čitanost Jutarnjeg lista koju je ta afera kvarila jer smo dosadno branili Vladu dok su oni u Indexu, veliki borci za pravdu i istinu, zahvaljujući “raskrinkavanju” grupe Borg bilježili visoku čitanost - 172, 128 i 115 tisuća čitanja tri najčitanija članka. To što je napravio I. Ć. klasični je primjer huškačkog iskrivljivanja i fabriciranja činjenica, čime pokušava prikriti da je njihovo svibanjsko Hotmail novinarstvo imalo karakter kampanje.

Stvari stoje ovako: ni u jednom trenutku u NSK se nisam požalio na čitanost Jutarnjeg lista, ni na čitanost stranice www.jutarnji.hr. Za takvu žalopojku nisam imao nikakvog razloga, upravo suprotno. Jutarnji.hr je tijekom svibnja (mjeseca u kojem je na Indexu u potpunosti dominirala afera Hotmail) imao impresivnu čitanost, kao i rast čitanosti.

Prema podacima Google Analyticsa (vjerujem da je I. Ć. upotrijebio tu metriku) Jutarnji.hr imao je u svibnju članke koji su išli i iznad 280 tisuća posjeta ili, kako kaže I. Ć., čitanja. Na stranici www.novac.hr zabilježili smo pritom vrlo pozitivnu priču o uspješnom domaćem trgovačkom lancu iz Istre sa 134 tisuće posjeta bez ikakvog “dosoljavanja” aferaškim prizvukom. Sasvim obična pozitivna priča. Za I. Ć. i Index, to je vjerojatno nezamislivo.

Budući da nemam Indexove podatke na temelju Google Analyticsa, upozorio bih, nadalje, na svibanjske statistike DotMetricsa koji govore da je Jutarnji.hr u svibnju imao 1,15 milijuna, a Index 0,94 milijuna jedinstvenih posjetitelja. Zašto bih se, pobogu, uz 22 posto veći broj jedinstvenih korisnika žalio na lošu čitanost Jutarnjeg?

Ako već o složenoj metrici digitalnih medija govorimo u terminima “čitanja” kao I. Ć., onda treba reći da je u toj kategoriji (time spent) Jutarnji.hr na kraju svibnja bio 31 posto bolji od Indexa. Jednako tako, nijedan od trideset jednog dana svibnja Jutarnji.hr nije prema svim ključnim pokazateljima DotMetricsa bio lošiji od Indexa, čak ni u danima “najveće slave” Hotmaila. Što se tiče rasta broja korisnika u odnosu na prethodni mjesec, Jutarnji.hr u svibnju ih je zabilježio 21 posto više nego Index.

Na predstavljanju knjige Martine Dalić nisam, podcrtavam, plakao nad rezultatima Jutarnjeg, nego sam upozorio pretežno poslovnu publiku da ne krivi novinare kao struku za proizvodnju aferaške atmosfere jer smo na temama u Agrokoru svjedočili dramatičnim padovima čitanosti, pa ih i nismo imali razloga forsirati. Imate, primjerice, neku zabavnu priču koja prema Google Analyticsu ide lijepih 1500 do 2000 jedinstvenih korisnika u minuti, a onda stavite važnu priču o Agrokorovu poslovnom izvješću pa se morate pomiriti s padom na 500 u minuti. Pri tome, naravno, ne stavljate naslove u kojima izmišljate dokaze i donosite presude kako biste pogurali čitanost.

Perfidno iskrivljavanje stvarnosti od I. Ć. postoji i u opremi njegova teksta, odnosno u pratećim screen shotovima preuzetim sa stranice www.jutarnji.hr. Probrali su isključivo tekstove s opremom u kojoj branimo značaj lex Agrokor i njegovih rezultata, a pritom prešutjeli analitički sadržaj tih tekstova, kao i sve ostale istraživačke te puno brojnije doprinose Jutarnjeg lista u rasvjetljavanju svih aspekata slučaja Agrokor.

Moram podsjetiti da su Jutarnji list i njegova digitalna izdanja još prije izbijanja afere Hotmail objavili najviše ključnih informacija o slučaju Agrokor. Prvi smo objavili prvu verziju lex Agrokor. Prvi smo objavili roll up ugovor. I to na užas Vlade, kojoj nije bilo jasno kako smo ga se uspjeli dokopati. Objavili smo i sve informacije o ekstremno visokim primanjima konzultanata koji su prije toga sudjelovali u izradi tog zakona. To je kapitalno novinarstvo kad su u pitanju doista važne činjenice u slučaju Agrokor. Sve su to bile priče koje su čitateljima nudile okvire za prosuđivanje i zaključivanje. Osobno ni ja ni moji kolege koji su pažljivije pratili zbivanja u Agrokoru i oko njega nisu u toj priči prepoznali elemente udruženog zločinačkog pothvata, urote ni bilo kakvih drugih ozbiljnih kaznenih djela, pa stoga niti nismo, kao što je to činio Index, pokretali nesmiljenu javnu kampanju protiv potpredsjednice Vlade i premijera.

Trebam li reći da smo objavili i sve ključne činjenice iz afere Hotmail?

Baš me briga što se Index pravi kao da se sve to što smo radili mi u Hanzi nije dogodilo. Kao menadžer u nakladništvu iskreno sam radoznao kako se Indexu isplatilo zacementirati po četiri, pet ili više pozicija isključivo za huškačku kampanju prozvanom afera Hotmail, jer isto kao i ja znaju da puno bolje prolaze po pitanju klikova ako zašarene sadržaj. Zbog čega nisu?

Nažalost, sto posto sam siguran da u Hrvatskoj upravo gledamo stvaranje balkanske Venezuele, zemlje koju su pod krinkom borbe za ekonomske interese širokih masa i vrlo načelnu pravičnost populisti upropastili da gore ne mogu. Uz ovakvu medijsku distorziju stvarne slike svijeta, venezuelizacija Hrvatske dolazi nam kao brzi vlak. U Indexu rade ložači tog vlaka, a vlakovođe su Petrovi, Marasi, Sinčići...