Krajem prošlog tjedna održano je važno godišnje okupljanje najutjecajnijih centralnih bankara svijeta u Jackson Holeu, Wyoming. Ovo okupljanje je posebno i iz razloga što nakon tri godine ponovno zajedno za stolom sjede Janet Yellen, predsjednica FED-a (američke centralne banke), Mario Draghi, predsjednik Europske centralne banke, i Haruhiko Kuroda, guverner centralne banke Japana. Oni su globalne super zvijezde ekonomskog i poslovnog svijeta i svatko je u svoje vrijeme održao govore pred okupljenima. Mnogi analitičari unaprijed predviđaju kakve će biti izjave, a tržište se prema tome prilagođava iz sata u sat. Najzanimljivije je bilo gledati kretanje dolara koji je nakon govora Janet Yellen, predsjednice FED-a, pao za 1 posto do kraja radnog dana u odnosu na euro.
Zajednička crta svih govora na ovom okupljanju je vezana za smjer monetarne politike koja je pod velikim pritiskom politike, poslodavaca, potrošača i ekonomista. Naime, predsjednici FED-a i ECB-a se nalaze pred vrlo važnim odlukama da li će i dalje nastaviti nekonvencionalnu ekspanzivnu monetarnu politiku ili će se odlučiti za prelazak na konvencionalnu monetarnu politiku. Prelazak na konvencionalnu monetarnu politiku pretpostavlja oslanjanje na politiku kamatnih stopa, što bi u sadašnjem trenutku niskih kamata značilo podizanje kamatnih stopa, odnosno krenuti u smjeru restriktivne monetarne politike. Glavna osnova za odluku bi morali biti ekonomski pokazatelji inflacije i nezaposlenosti koji se prate s velikom pozornosti.
Europodručje suočeno je s neobičnom situacijom gdje je u veljači inflacija dosegnula ciljanih 2 posto, ali je do srpnja ponovno pala na 1,3 posto. U toj je situaciji vrlo teško donijeti odluku kuda usmjeriti monetarnu politiku. Naime, kada se jednom odluči o promjeni smjera monetarne politike, u kratkom roku nema povratka na prethodnu monetarnu politiku.
Europska centralna banka već dulje od godinu dana najavljuje izlazak iz nekonvencionalne monetarne politike i smanjuje iznos vrijednosnih papira koje otkupljuje od banaka, ali svako malo se produljuje razdoblje implementacije programa otkupa vrijednosnih papira. Razlog tomu je taj što inflacija nema očekivani tempo, a poslovni sektor i potrošači su se navikli na jeftini novac, pa bi povećanje kamata moglo usporiti krhki ekonomski rast. S druge strane ekonomisti i stručnjaci upozoravaju da kontinuitet sadašnje ekspanzivne monetarne politike može dovesti do pregrijavanja ekonomije, napuhavanja cijena nekretnina, te da postoji opravdani strah od mogućeg ponavljanja financijske krize koju smo doživjeli prije 10 godina. Spora reakcija centralnih banaka jedan je od razloga zašto se rasprsnuo balon rastućih cijena na financijskom i nekretninskom tržištu prije točno 10 godina. Stoga ekonomisti i centralni bankari ne žele da im se nešto slično ponovno dogodi jer bi ovoga puta teško opravdali svoju politiku nečinjenja.
O tome je bilo puno riječi na prošlotjednom okupljanju u Jackson Holeu i svi su se prisjetili tog teškog razdoblja za financijsku industriju. Mario Draghi se posebno osvrnuo na neke pritiske da se smanji regulatorno opterećenje banaka. Pokušao je objasniti da u situaciji kada središnje banke vode ekspanzivnu monetarnu politiku i hrane banke i financijski sustav s velikom količinom jeftinog novca, nema smisla popuštati u regulativi i smanjivati nadzor tog istog bankarskog sustava.
Američki FED je već prije nekog vremena zaustavio otkup vrijednosnih papira (tzv. kvantitativno popuštanje), a već dulje od godinu dana najavljuje podizanje kamatnih stopa. Međutim, zbog pokazatelja o inflaciji i nezaposlenosti ne dolazi do značajnijeg rasta kamatnih stopa, što je dovelo do značajnog slabljenja dolara od početka godine. Treba uzeti u obzir da je povećanje kamatnih stopa najavljivano pod prethodnom američkom administracijom, dok sadašnja očekuje ekspanzivnu monetarnu politiku i slabi dolar. Također je važna činjenica da predsjednici američkog FED-a ističe mandat u veljači iduće godine.
Koliki može biti utjecaj političkog i populističkog pritiska pokazuje i govor predsjednice FED-a koja je istaknula kako ne treba smanjivati regulaciju financijskog sektora, ali smatra da nije potrebno previše regulirati male banke. U tom smislu je svjesna toga da blijede uspomene na zadnju financijsku krizu, te da bi mnogi htjeli deregulirati financijski sustav kako bi financijska industrija lakše posuđivala novac.
Izjave i Marija Draghija i Janet Yellen u osnovi pokazuju da se oboje distanciraju od antiregulacijske retorike koju ponajviše zastupa sadašnja američka administracija. Naime, sasvim je jasno da regulacija financijskog sustava nije ugrozila ekonomski rast već ga je učinila sigurnim i otpornim na krize.
Međutim, upozorenja koja dolaze od nobelovaca i ekonomskih stručnjaka ponovno se ne uzimaju dovoljno ozbiljno, kao što je bio slučaj od prije desetak godina. J
* Autor je zaposlen u Hrvatskoj narodnoj banci i potpredsjednik je Povjerenstva za fiskalnu politiku. Stavovi autora izneseni u ovom tekstu ne predstavljaju nužno i stavove institucije u kojoj je zaposlen.
Rasprave & rješenja javna je tribina Hanza Media Grupe za promociju suvremene ekonomske misli te sučeljavanje stavova, kao i predlaganje solucija