Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman s posebnom je pažnjom birao ljude za dvije funkcije koje je smatrao ključnima za nastanak nove države - ministra obrane, što je mogao biti samo čovjek kojemu je potpuno vjerovao, i guvernera središnje banke, od kojega se očekivala izuzetno visoka razina stručnosti. Gojko Šušak bio je ministar obrane od rujna 1991. do svibnja 1998. godine. Guvernera HNB-a bilo je u Tuđmanovo doba četiri, svaki je stigao s posebnim, zahtjevnim zadatkom, sva četvorica te su zadatke ispunili. Niz se nastavio i nakon Tuđmana. Uz sve zamjerke koje se upućuju monetarnoj politici, HNB je vjerojatno jedina institucija države koja se danas može smatrati profesionalno dovršenom. Boris Vujčić, kojemu će Sabor do kraja tjedna, ne bude li iznenađenja, potvrditi drugi guvernerski mandat, trebao bi hrvatsku monetarnu politiku priključiti eurozoni, u jednoj od završnih faze Hrvatskog priključenja Europskoj uniji.
Prvi guverner HNB-a bio je Ante Čičin-Šain (kolovoz 1990. - svibanj 1992.). Njegova zadaća bila je teška: uspostaviti središnju banku u novoj državi koja se osnivala pod prijetnjom rata. Guvernerom je imenovan u kolovozu 1990., ali banka je doista zaživjela tek 23. prosinca 1991. kada je saborskom uredbom proglašena ”samostalnom republičkom institucijom neposredno odgovornom Saboru, s temeljnim ciljem očuvanja vrijednosti domaće valute”.
Istoga dana zaživio je i hrvatski dinar (HRD), ali kao privremena valuta koju je pripremilo i izdalo Ministarstvo financija, zato potpis na novčanicama nije bio Čičin-Šainov, nego prvog hrvatskog ministra financija Marijana Hanžekovića.
Pero Jurković (lipanj 1992. - veljača 1996.) naslijedio je Čičin-Šaina kada je inflacijom trebalo financirati rat u Hrvatskoj. Inflacija je te godine bila 938,2 posto, a godinu dana kasnije 1149,3 posto. Šverceri deviza, od kojih su mnogi radili za najveće banke u državi, otvoreno su trgovali na glavnim gradskim trgovima. U to vrijeme šleperi jugoslavenskih dinara zamijenjenih za HRD putovali su u susjednu BiH gdje su mijenjani za njemačke marke, što je zapravo bila jedina stvarna financijska pozadina hrvatskog dinara. Inflacija je prekinuta “tajnom akcijom” u svibnju 1994. u kojoj je osim guvernera Jurkovića sudjelovao reformski tim premijera Nikice Valentića. Država je napuštala ratni modus operandi, uvedena je kuna kao stabilna i trajna hrvatska valuta.
Marka Škreba (ožujak 1996. - srpanj 2000.) zapalo je rješavanje poratne bankarske krize koja je sa scene obrisala nekoliko banaka. U njegovo vrijeme provedena je i skupa sanacija banaka i proveden proces njihove pripreme za prodaju. Zagrebačka banka izlistana je 1996. na burzama u Zagrebu i Londonu. Kuna je ostala stabilna.
Željko Rohatinski (srpanj 2000. - srpanj 2012.). naslijedio je Škreba koji je, unatoč neupitnoj stručnosti, morao otići kao “zadnji Tuđmanov guverner”. Rohatinski je, uz pomoć SDP-a, na čiji je prijedlog postao guvernerom, progurao novi Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci kojim je HNB kao institucija postao neovisan o drugim političkim tijelima u državi. Guvernera i dalje imenuje Sabor, ali ni Sabor ni bilo koje drugo državno tijelo ne može se otada više miješati u vođenje monetarne politike.
Rohatinski je u nekoliko navrata došao u sukob s bankarima kojima u “zlatnom razdoblju” rasta 2005. - 2008. nije dopuštao kreditnu ekspanziju. Protivnici su mu zamjerali nedostatak fleksibilnosti, ali upravo takva politika domaći je bankarski sustav spasila od udara financijske krize. Ostale institucije sustava dočekale su krizu, nažalost, nepripremljene. Unatoč tome što je u Hrvatskoj kriza trajala dulje nego u većini drugih europskih država, bankarski je sustav ostao stabilan. Jedina ozbiljna zamjerka HNB-u u njegovu razdoblju je što nije spriječio zaduživanje u švicarskom franku.
Boris Vujčić, kojem je mandat završio jučer, naslijedio je Rohatinskog čiji je bio zamjenik i nastavio stabilnu, lagano ekspanzivnu monetarnu politiku. Možda vam nije simpatičan, možda mislite da je bio preplaćen (nije) i previše na putu, ali HNB je radio bez zastoja. Pripremio je Hrvatsku za početak procesa uvođenja eura, napravio je to dobro, u ministru financija Zdravku Mariću ima solidnog partnera i, nakon što je godinama bio uronjen u hrvatski proces stapanja s EU, zaradio je pravo da upravo on taj proces privede kraju.