Piše Tajana Štriga

Objave za eurozonu nisu dale ulagačima mnogo razloga za optimizam

AUTOR:

OBJAVLJENO:

4.3.2019. u 10:56

AUTOR:

OBJAVLJENO:

4.3.2019. u 10:56

A trader works at his post on the floor of the New York Stock Exchange (NYSE) in New York, U.S.,December 26, 2018. REUTERS/Jeenah Moon
Jeenah Moon / REUTERS

Njujorška burza

Ekonomski indikatori vodećih svjetskih ekonomija od druge polovice 2018. godine polako, ali sigurno upućuju na usporavanje ekonomskog rasta. Značajno bolja ekonomska izvedba SAD-a u odnosu na eurozonu te Kinu pritom nije novost. Ipak, čini se kako se nerazmjer u kretanjima povećao u protekla dva mjeseca.

Američka ekonomija je nakon impresivnog rasta od 4,2% te 3,4% u drugom i trećem kvartalu 2018., respektivno, zabilježila usporavanje rasta u posljednjem kvartalu godine na i dalje više nego solidnih 2,6%. Investicije u poslovnom sektoru pritom i dalje bilježe snažan rast, što je potvrda snage američke ekonomije u uvjetima narušenog vanjskog okruženja. S druge pak strane, eurozona je u četvrtom kvartalu zabilježila rast BDP-a od samo 1,2% godišnje, pri čemu je Italija s padom BDP-a od dva uzastopna kvartala tehnički ušla u recesiju.

Posljednje objave “hard” i sentiment indikatora također upućuju na značajne diskrepancije u ekonomskim izvedbama s dvije strane Atlantika. U SAD-u je u siječnju zabilježen rast zaposlenosti od 304 tisuće, čime su značajno nadmašena tržišna očekivanja, dok se stopa nezaposlenosti nalazi na izuzetno niskim razinama od samo 4%, što u kombinaciji sa solidnim rastom plaća podupire rast privatne potrošnje. Unatoč korekciji u veljači, američki ISM indeks prerađivačkog sektora i dalje je na razinama konzistentnim sa snažnim rastom prerađivačke industrije u nadolazećem periodu, dok je ISM indeks sentimenta neprerađivačkog sektora zabilježio rast u istom periodu. Posljednje projekcije američke centralne banke tako upućuju na ekspanziju američke ekonomije od 1,8% godišnje u prvom kvartalu.

Nažalost, posljednje ekonomske objave za eurozonu nisu dale investitorima mnogo razloga za optimizam jer sentiment indikatori impliciraju da stabilizacija rasta i dalje nije na vidiku. Preliminarna objava PMI indikatora prerađivačkog sektora eurozone pokazala je pad osmi uzastopni mjesec, čime se vrijednost indeksa spustila ispod kritične granice od 50 bodova koja se uobičajeno smatra razdjelnicom između ekspanzije i kontrakcije.

Ifo indeks poslovne klime Njemačke u veljači zabilježio je pad sedmi mjesec uzastopno. Posebno zabrinjavajuća pritom je snažna deterioracija sentimenta uslužnog sektora, koja pokazuje naznake prve slabosti domaće potražnje. Vjerojatnost recesije u eurozoni pritom je neupitno porasla jer magnituda pada Ifo indeksa poslovne klime te tvorničkih narudžbi u proteklim mjesecima je usporediva s izvedbom pred nekoliko recesija u proteklih 40 godina.

Kineska ekonomija također bilježi daljnje usporavanje usprkos niza mjera vlade s ciljem stimulacije ekonomskog rasta. PMI indeks prerađivačkog sektora Kine pao je treći uzastopni mjesec u veljači na najnižu razinu u protekle tri godine. Na razini od 49,2 boda, indikator se slično onome u eurozoni nalazi ispod razine od 50 bodova koja razdjeljuje kontrakciju od ekspanzije. Za razliku od 2016. godine, viša stopa zaduženosti i već izuzetno niske kamatne stope ostavljaju manje manevarskog prostora kineskoj vladi za daljnju potporu ekonomiji.

Na umu pritom treba imati kako eurozona bilježi značajno usporavanje u uvjetima izuzetno ekspanzivne monetarne politike te kamatnih stopa na rekordno niskim, odnosno negativnim razinama. Mogućnosti ECB-a da pruži dodatnu podršku ekonomijama eurozone u najboljem su slučaju limitirane. S druge pak strane, američka centralna banka je velikim dijelom uspjela normalizirati monetarnu politiku te se bazični kamatnjak danas nalazi oko procijenjene neutralne razine. Istovremeno, FED je barem djelomično smanjio svoju bilancu koja je zabilježila snažan rast u periodu otkupa državnih obveznica. Američka ekonomija u aktualni silazni ciklus ulazi s mnogo snažnijim fundamentima te s više alata za borbu protiv usporavanja rasta. U konačnici, SAD nema uteg političkih neizvjesnosti i Brexita.

U svjetlu navedenog imali smo priliku svjedočiti snažnom prevratu u tržišnom sentimentu investitora nakon snažne rasprodaje američkih dioničkih indeksa u prosincu. Očekivano postizanje trgovinskog dogovora između SAD-a i Kine, suzdržavanje FED-a od daljnjeg podizanja bazičnog kamatnjaka i solidne objave ekonomskih indikatora rezultirali su rastom apetita za rizikom, i to sve usprkos strahovima od usporavanja globalnog rasta. S&P 500 dionički indeks je zabilježio rast od oko 11% u prva dva mjeseca godine, što je najbolja izvedba zabilježena još od 1991. Izuzev navedenog nastavlja se i snažna izvedba američkog dolara suprotno tržišnim očekivanjima deprecijacije istog u toku ove godine.

Rast američkog dioničkog sektora te snažan dolar ne bi nas smjeli iznenaditi niti u nastavku godine. Naposljetku, SAD je trenutačno jedina vodeća ekonomija svijeta koja nudi solidne prinose investitorima uz istovremeno snažne fundamente ekonomije te solidan manevarski prostor, a sukladno tome i brži oporavak u slučaju krize. Nažalost, ovo ujedno implicira i odljev kapitala iz eurozone, za koju se jedini pozitivan čimbenik krije u deprecijaciji eura koja poboljšava cjenovnu konkurentnost ekonomija na inozemnom tržištu.