Iako su svjetska financijska tržišta izrazito napeta zbog sve češćih najava recesije u situaciji iscrpljenih monetarnih politika najvećih svjetskih centralnih banaka, šokantni skok cijene nafte u jednom danu još nije primjereno karakterizirati kao otponac većih globalnih ekonomskih problema.
Jasminko Umičević, vodeći hrvatski naftni ekspert, upozorava kako je 20-postotni skok cijene u jednom danu sasvim uobičajena reakcija tržišta na šokantan incident kakav je napad dronovima na ogromno i vrlo važno naftno postrojenje u Saudijskoj Arabiji. U jednom trenutku jučer je tako cijena tzv. brent crude nafte porasla za 12 dolara odnosno na 72 dolara za barel, što je, gledajući u postotnim poenima, bio najveći cjenovni šok od onog 1991. godine pred Zaljevski rat.
Što se tiče samog naftnog biznisa, utjecaj napada trebao bi biti limitiran po pitanju zadovoljavanja potreba tržišta iako je gubitak od pet milijuna barela na dan jednak pet posto globalne opskrbe, dakle vrlo je važan.
Ugledni domaći ekonomist Željko Lovrinčević objašnjava kako se novi cjenovni udar nafte dogodio u vrlo različitim uvjetima u odnosu na one koji su pratili ranije rapidne skokove cijena. Cijelo energetsko tržište, objašnjava Lovrinčević, drukčije je strukture nego što je bilo prije samo desetak godina; izvori energije puno su više diverzificirani odnosno značajno okrenuti obnovljivim izvorima, vađenje nafte novim tehnologijama poput frackinga također je promijenilo sliku naftnog biznisa, rezerve nafte su puno više nego u ranijim razdobljima, a razina cijena nafte i naftnih derivata daleko je od svojih vrhunaca. Teško bi bilo zamisliti koliko bi, recimo, strašan bio ovakav udarac da se dogodio 2007. godine neposredno prije velike financijske krize kad se cijena nafte penjala puno iznad 100 dolara po barelu.
Jedna stvar se nije puno promijenila, barem sudeći prema promišljanjima J. Umičevića. Baš kao nekada, ali na potpuno drugačiji način i s novim odnosima snaga ova naftna priča ovisit će o geopolitičkom pozicioniranju velikih. Kad se govori o geopolitičkom aspektu, mora se naglasiti kako je još uvijek jako puno otvorenih pitanja: Kakav će sada biti odnos Sjedinjenih Država prema Iranu? Hoće li biti brze intervencije i zaoštravanja odnosa? Kako će se između Sjedinjenih Država i Irana pozicionirati Kina te hoće li uzeti puno aktivniju ulogu nego u sličnim dosadašnjim situacijama? Hoće li Rusija, kojoj kao velikom opskrbljivaču naftom i plinom ova situacija ide jako na ruku, potencirati daljnje zaoštravanje? Hoće li zauzeti neku novu poziciju?
No, najvažnije od svih pitanja jest hoće li biti još identičnih ili sličnih napada. Ne treba, naime, zaboraviti da je napadnuto saudijsko postrojenje bilo opremljeno state of the art opremom za obranu od napada iz zraka, ali se taj sustav obrane pokazao popuno beskorisnim u slučaju dronova, nešto poput slavne francuske Maginotove linije koja se smatrala neprobojnim bedemom, a jednostavno je zaobiđena. Ovome valja dodati kako se čini da počinitelj napada nije gađao najosjetljivija mjesta – onakva čije bi uništenje značilo zaustavljanje proizvodnje na duže razdoblje. Je li napad bio neka vrsta opomene?
Bilo kako bilo, u slučaju novih napada, bez obzira na to radilo se o vrlo sofisticiranim i skupocjenim dronovima ili nekim improviziranim letjelicama kućne izrade, sasvim je sigurno da globalna tržišta roba neće mirovati. Moguće divljanje cijena u tom nepoželjnom scenariju neće ostati samo na tržištima roba nego će se sigurno dramatično odraziti i na sve ostale vrijednosnice. U tom slučaju posebno je nepredvidljiva situacija na globalnom tržištu obveznica jer se trenutačno čak četvrtina obveznica ili oko 17 bilijuna dolara trži uz negativne prinose. U toj doista izvanrednoj situaciji, kakva do sada nije zabilježena u financijskoj povijesti, nemoguće je predviđati razinu odnosno intenzitet promjena na obvezničkom tržištu. Moglo bi biti, blago rečeno, dramatično.
Ekonomist Lovrinčević smatra da se ne treba naročito pribojavati globalnih odnosa ponude i potražnje za naftom osim ako zbog spomenute čudne situacije na financijskim tržištima investitori ne počnu gledati na naftu kao na imovinu za spekulativna ulaganja. Ako se ulagači u potrazi za prinosima počnu kladiti na globalnu nestabilnost i rast cijena nafte, onda opasnost krize postaje realna iako u zadovoljavanju potreba industrije i kućanstava ne bi trebalo biti većih problema. Potonje, naravno, vrijedi uz hipotezu izostanka novih napada.
Ekonomske posljedice bile bi vrlo nepredvidljive i u slučaju američkog obračuna s Iranom. U tom slučaju mogli bismo očekivati i vrlo burnu godinu na valutnim tržištima s također nepredvidljivim posljedicama.