Da ili ne euru?

Hrvatski građani već odavno su glasali za euro svojim odlukama da štede u euru

AUTOR:

OBJAVLJENO:

6.11.2017. u 16:04

AUTOR:

OBJAVLJENO:

6.11.2017. u 16:04

Zagreb 180907.
Ilustracija novac euro novcanice brojac novca, valuta devize.
Foto: Srdjan Vrancic
Srđan Vrančić / HANZA MEDIA

Ilustracija, euro

Prošlotjedna konferencija o uvođenju eura svojevrsni je uvod u jedan dugotrajan proces koji se nikako ne može prozvati “srljanjem” ili “brzanjem” prema uvođenju eura. Proces koji je pred nositeljima ekonomske politike je dugotrajan i sva očekivanja o brzom ulasku u euro područje nisu realna. Zadnje zemlje koje su započela proces uvođenja eura bile su Cipar, Malta i Latvia. Te su zemlje još davne 2005. godine ušle u tzv. tečajni mehanizam pod nazivom ERM2. Nakon toga više ni jedna zemlja nije pristupila u ERM2, a 2008. godine započela je velika financijska kriza i smanjio se apetit za proširenje euro područja. Dok velike članice poput Poljske, Mađarske i Češke nisu pokazivale interes za uvođenje eura.

Izradom Strategije za uvođenje eura, Vlada i HNB su pokazale ambiciju za ulazak u euro, međutim time su napravile tek prvi korak u dugotrajnom procesu uvođenja eura. Kucanje na vrata euro institucija će potrajati te će biti dovoljno vremena za razmjenu mišljenja onih koji su za i onih koji su protiv uvođenja eura. Često volim istaknuti da su hrvatski građani već odavno glasali za euro svojim odlukama da štede u euru unatoč 23 godine stabilnosti kune i većim prinosima koje kuna donosi.

Podaci pokazuju da su euro uvele većinom male i otvorene ekonomije EU među koje spada i Hrvatska (pogledati sliku). Stoga se postavlja pitanje zašto je euro dobar za sve te zemlje, a ne bi bio dobar za Hrvatsku? Treba pogledati kakva je ekonomska situacija bila u tim zemljama u trenutku uvođenja eura. Naime, dio novih članica EU koje su uvele euro: Litva (43,5%), Estonija (48,2%), Letonija (45%) su u trenutku uvođenja eura imale relativno manji BDP po stanovniku u odnosu na EU nego što ga 2016. imala Hrvatska (55,4%). Naravno da su nas do danas te zemlje prestigle, pa se zaključak je li euro dobar za male i otvorene ekonomije nameće sam po sebi.

 

U izradi Strategija za uvođenje eura sudjelovalo je niz domaćih analitičara iz HNB-a i Vlade koji su mjesecima na tome vrijedno radili. Smatram da bi prije pisanja kritike o uvođenju eura bilo pristojno pročitati što je napisano u Strategiji i do kojih su rezultata analitičari došli u svojim analizama. Mogao bi netko reći da su analitičari bili pristrani, međutim brojke ne mogu biti pristrane i brojke pokazuju realno stanje odnosa koristi i troškova. Koristi od uvođenja eura su trajnog karaktera, na primjer uklanjanje valutne klauzule, približavanje kamatnih stopa onima u razvijenim zemljama Europe, veće investicije, još bolji turizam i slično. Dok s druge strane postoji strah od inflacije, a brojevi neumoljivo pokazuju da su cijene prilikom uvođenja eura porasle jednokratno za prosječno 0,2%. Međutim mit o rastu cijena se stalno ponavlja kroz primjere u Italiji i Njemačkoj prije 15 godina, a ne gleda se kako je u Sloveniji još danas puno proizvoda jeftinije nego u Hrvatskoj.

Zatim se prilikom rasprave o uvođenju eura kontinuirano od euroskeptika spominje Grčka koja je nakon dužničke krize intervencijama iz euro fondova (ESM) spašena od bankrota. Spašavanje je imalo i svoje uvjete, ali sve ono u čemu su Grci neprimjereno uživali do 2010. godine morali su vratiti kroz odricanja. Zanimljiv je to primjer na kojem je EU puno naučila i uvela sustav fiskalnog i ekonomskog nadzora kako bi se taj scenarij u budućnosti izbjegao. Međutim oko uvođenja eura imamo i sasvim suprotne pozitivne primjere kao što su Slovenija, Slovačka, Estonija u kojima je euro donio mnogostruke pozitivne promjene. Slovenija je uvela euro 2007., Slovačka 2009., a Estonija 2011. godine. I upravo je slovenski bankarski sustav spašen kada su se tijekom financijske krize najveće banke našle u problemima. U tim zemljama izvoz raste, nezaposlenost pada, dohodak raste, industrija se razvija i slično. Nema informacija niti izjava malih članica euro područja da žele napustiti euro.

Kritičari jednostavno trebaju napraviti vlastitu ozbiljnu analizu i onda s njom izići pred javnost. Neargumentirana rasprava u kojoj se nabacuju nepotpune informacije samo zamagljuje stvarnu situaciju koja traži ozbiljne reforme, a euro može biti za to dobar povod. Hrvatski građani su živjeli s njemačkom markom, danas žive s eurom i to najbolje potvrđuju svojim izborom koji treba poštovati.

* Autor je zaposlen u Hrvatskoj narodnoj banci i potpredsjednik je Povjerenstva za fiskalnu politiku. Stavovi autora izneseni u ovom tekstu ne predstavljaju nužno i stavove institucije u kojoj je zaposlen.

Rasprave & rješenja javna je tribina Hanza Media Grupe za promociju suvremene ekonomske misli te sučeljavanje stavova, kao i predlaganje solucija